Barska publika sinoć je imala priliku da prisustvuje predstavljanju knjige ilustracija „Šta ako sve ovo nije stvarno“, autorke Javorke Đurić. Zahvaljujući Kulturnom centru, ovaj neobični vizuelni dnevnik imao je prvu promociju upravo u našem gradu, u sali Dvorca kralja Nikole.
Knjiga „Šta ako sve ovo nije stvarno“ broji osamdesetak ilustracija, koje su prvobitno nastale na Javorkinom instagram profilu maple.things, prikupljanih tokom tri godine, na kojima oslikava svoj unutrašnji svijet, misli i osjećanja.
Moderatorka večeri bila je upravnica Narodne biblioteke i čitaonice „Ivo Vučković“ Sonja Lalević, koja je sa autorkom razgovarala o tome kako je izgledao put od instagram stranice do knjige, kako je odabrala naslov, sa kakvim se situacijama i strahovima susrela, te šta je inspiriše i kako nastaje određena ilustracija.
Na njenim slikama, ljudi su bez lica, a uz njih se nalaze kratke, introspektivne misli.
„Cio taj moj stil proizilazi iz toga što ne umijem da crtam lica, ali sam tome uspjela da dam značenje. Na taj način pokušavam da pravim neku distancu svih tih likova. Na slikama uvijek crtam sebe i to sam ja u raznim situacijama. Zapravo, lakše mi je tako da prikazujem sebe, a sigurno i drugima da vide sebe i tako sami docrtaju nešto“, otkrila je Đurićeva.
Javorka je oduvijek bila zainteresovana za crteže, ali se nakon fakulteta zaposlila u banci. Ipak, u martu 2020. godine, došlo je do zasićenja u oblasti bankarstva i upravo tada odlučuje da osnuje profil na instagramu pod nazivom maple.things na kojima objavljuje svoje „ilustracije i frustracije“.
„U tom trenutku sam imala 27 godina i osjećala sam zasićenje od cijelog tog sistema i shvatila sam da moji prioriteti nisu napredovanje na ljestvici u bankarstvu. Nisam neko ko je karijerista, tako da sam uštedjela novac da bih mogla da dam sebi vremena i naučim nešto novo. Krenula sam, prije svega, da učim o dizajnu ilustracija u fotošopu, ali onda sam shvatila da najviše vremena provodim crtajući i baveći se ilustracijom, tako da sam se u suštini tome posvetila“, objasnila je.
Njen stil se od početka mijenjao – počela je sa generalnijim porukama, ali su tokom vremena one postajale sve ličnije.
„Vjerujem da su se mnogi pronalazili u tim porukama i mislima i poistovjećivali se sa njima, ali kasnije kako sam dobijala sve više hrabrosti, krenula sam da dijelim neke lične momente i situacije u kojima sam se nalazila. Lične stvari koje sam iznosila, ispostavilo se da i nisu baš toliko lične, i da se mnogi u tome pronalaze“, navela je autorka.
Knjigu je objavilo „Kontrast“ izdavaštvo sa kojima je prethodno sarađivala, oslikavajući korice drugih knjiga. U januaru ove godine, urednici su je kontaktirali i predložili joj da napravi knjigu ilustracija. Ova talentovana djevojka otkrila je i kako je nastao naslov njenog prvijenca „Šta ako sve ovo nije stvarno“.
„Htjela sam da se osjećam dobro sa tim naslovom i da mi daje osjećaj nostalgije tokom vječnog preispitivanja u vezi sa najbanalnijim stvarima. Ovaj naslov je zapravo ekstrem do kojih to moje preispitivanje ide – preispitujem čak sopstveno cjelokupno postojanje“, otkrila je autorka.
Knjiga se sastoji od nekoliko tematskih cjelina, od kojih svaka ima podnaslov kao najavu. U prvom poglavlju autorka ilustruje nesigurnost i neprilagođenost koja ima korjene u djetinjstvu.
„Bilo mi je bitno da započnem knjigu sa djetinjstvom, jer tu je i moj (hronološki) početak, a zapravo je početak svih briga koje se prenose na sve ostale aspekte mog života, a toga sam bukvalno svjesna tek posljednjih godina. Ranije nisam toliko razmišljala o svom djetinjstvu, ali kasnije, kako sam ulazila u veze i kada pričam o svojim prijateljstvima, shvatila sam da se ponavlja taj neki princip. On dolazi iz djetinjstva i tog stalnog osjećaja neke neadekvatnosti. Toga da nisam dovoljno dobra i da, šta god da uradim, neće biti dovoljno dobro… To se zapravo prenosi na cijeli moj život. Zbog toga mi je i bilo bitno da krenem baš od tog segmenta“, objasnila je.
Đurićeva je, komentarišući poglavlje „Tek sad mi ništa nije jasno“, istakla da je u njenoj prirodi da se osjeća izgubljeno, a kako je kazala, ni crtanje ne vidi kao nešto konačno.
„To vidim kao epizodu u mom životu, ali možda ću to nastaviti da radim. Plašim se da će mi se i ono u jednom trenutku smučiti i da ću se opet osjećati izgubljeno. Ipak, sve svoje strahove treba da prihvatimo, da jednostavno budemo blaži prema sebi i da probamo da radimo sa onim što imamo, da razumijemo sami sebe i druge“, decidna je mlada umjetnica.
Ova autorka, čiji se radovi izdvajaju originalnošću i prepoznatljivim stilom, kaže da joj je crtanje jedini način kojim može da iskaže svoje emocije i strahove, da iskali bijes.
„Mislim da je instagram u tom smislu dobar jer pomaže da se razumijemo, iskomuniciramo taj strah, da se povežemo i pokažemo da ne ćutimo na neke stvari“.
Iako u njenim radovima preovladavaju strahovi, sumnje, te vječito preispitivanje svrhe bivstvovanja, ipak je odlučila da da „šansu životu“ i nadu u bolju budućnost, bez patetike.
„Urednici i ja smo zajedno razmišljali da je možda bolje da na kraju bude taj segment nade, iako mi često izgleda da nema nijedne pozitivne tačke u budućnosti kojoj se radujem. Ali zapravo, kad malo bolje pogledam svoj život, vidim da se sve nastavlja, da ima nade i toliko ljepote oko nas. Važno mi je bilo, i to sam stalno tražila urednicima, da ne bude patetično. Najbitnije mi je bilo da budem iskrena i da sve vrijeme održavam te svoje misli koje su zapravo najviše ja. To mi je bilo najteže, da ostanem dosljedna sebi. Ali nada je bila potrebna i mislim da je najbolje da ljudi žive sa tim osjećajem da će sve bi ok, da na taj način završe čitanje knjige“, zaključila je Đurićeva.
Javorka Đurić je samouka ilustratorka rođena 1992. godine, po obrazovanju inženjerka informacionih sistema i tehnologija. Prije odluke da se posveti digitalnoj ilustraciji, profesionalno se bavila digitalnim bankarstvom.
Pokrenula je brend maple.things u sklopu kog ilustruje i bavi se introspektivnim pitanjima i svojim opažanjima. Inspiraciju i utjehu nalazi u tužnim filmovima i iskrenim knjigama.
