Predsjednik Skupštine opštine Bar Branislav Bane Nenezić je predvodio delegaciju iz Bara koja je položila vijenac u moru, nadomak luke San Đovani di Medua (današnji albanski grad Šenđin) u čast crnogorskih heroja koji su stradali u brodolomu parobroda “Brindizi”, koji je odnio u dubine živote 400 crnogorskih dobrovoljaca na Badnji dan 1916. godine.
Obilježavanje ovog značajnog datuma crnogorske istorije organizuje Zajednica Crnogoraca u Albaniji, najviše zahvaljujući predsjedniku Marinku Ćulafiću i uz veliku pomoć i podršku dijaspore.
“Navršava se 107 godina jedne od najvećih pomorskih tragedija u Prvom svjetskom ratu i najveće crnogorske pogibije u jednom danu. Naime iskonski strah za opstankom svoje domovine, ljubav i privrženost prema njoj i svojim porodicama, osjećaj pravdoljublja, iskrenog patriotizma i odgovornost za sudbinu naroda i države oprijedjelili su crnogorske dobrovoljce iz SAD i Kanade da krenu prema Crnoj Gori. Već su bili otišli od ljutog crnogorskog krša kako bi hranili sebe i svoje porodice, živjeli u najmodernijim zemljama toga doba, ali u njihovim grudima je tinjao vječni plam slobodarske Crne Gore.
Nema sumnje da u njima, poznajući i slijedeći vjekovnu cnogorsku dobrovoljačku tradiciju da su kad god je zemlja u opasnosti, na poziv ili bez poziva, spremni da se za nju bore i ginu, nije bilo ni trenutka sumnje uprkos hiljadama kilometara koje je trebalo preći.
Hitali su da pomognu svom narodu, svojoj nejači, svojoj crnogorskoj braći, braći koja su takodje to jutro stajala u smrtno hladnim rovovima kod Mojkovca spremna da poginu odbijajući napade imperijalnih moćnih sila.
Na Badnje jutro 1916. godine, preko 500 crnogorskih dobrovoljaca stiglo je nakon mjesec dana putovanja na poziv svoga kralja u odbranu svoje otadžbine i baš tu na pragu svoga doma, nakon mučne i teške smrti, našlo je svoj vječni mir njih skoro četiri stotine. Mnogi od njih su u smrt otišli zarobljeni i zagrljeni u čeličnoj utrobi parobroda ‘Brindizi’, neki su ‘metkom slobode’ olakšali sebi, a neki su spasavajući sebe i svoje drugove svoje duše dali plavim dubinama meduvskog zaliva.
Njihova herojska žrtva svima treba da nam bude primjer i opomena. Primjer kako se voli svoja otadžbina kada joj je najteže i opomena da i u ovim teškim vremenima, omreženih podjelama, podsjetimo se na to da smo jedan narod. Ustvrdiću, možda malo prepotentno, ali ovi heroji čije kosti ovdje počivaju mi daju za pravo da to kažem da za otažbinu i njenu slobodu niko ne gine lako kao Crnogorci. Sloboda se ne dariva, sloboda se osvaja, a znali su to i ovi divni junaci, pred čijom riješenosti i odlučnosti da ugrade svoje živote u crnogorski slobodni sveti kamen glave povijaju i antički heroji.
Jasno treba reći da ni crnogorski heroji koji počivaju u plavim dubinama, ni oni koji počivaju pod kamenom stopivši se sa crnogorskim tlom, ni oni koji danas ovom svetom zemljom hode, i dalje ne ljube lance i okove.
Lovćenska vila neka čuva njihove čiste, iskrene i naivne duše, a mi i pokoljenja koja dolaze čuvajmo njihovo stradanje kao temelj naše Crne Gore.
Neka je vječno sjećanje na njihove rano položene živote, kao što je vječna i Crna Gora”, navodi se u saopštenju kojeg potpisuje Branislav Nenezić.
