U sali Dvorca kralja Nikole, Kulturni centar Bar i prijatelji, priredili su omaž nedavno preminulom pjesniku Miroslavu Jovanoviću Timotijevu.
Njegova posvećenost poeziji, visoki estetski dometi sveukupnog stvaralaštva, humanizam, ljubav prema čovjeku i toplina kojom je obasjavao svijet, čine privilegovanim svakog ko ga je poznavao i bio mu blizu. Timotijev je obezbijedio sebi nezaborav i vječnost, čulo se sinoć, između ostalog, u punoj sali Dvorca kralja Nikole, i kako je rekao danas glavni i odgovorni urednik Radio Bara, Milan Vujović, u kultnoj „Promenadi četvrtkom“ (koju Timotijev nije propuštao da sluša) „nije bilo nikog u publici kome sinoć nije zaiskrilo oko i zaigralo srce“.
Na večeri posebno ispunjenoj emocijama i iskrenim divljenjem prema čovjeku i pjesniku, Miroslavu Jovanoviću Timotijevu, govorili su istaknuti stručnjaci i naučni radnici – profesori, doktori književnosti i teorije umjetnosti, koji su, istovremeno i veliki prijatelji bračno – poetskog para Mima – Timotijev.
„Oni su svijetle tačke naše kulture i članovi moje porodice koje sam birala srcem, jedni od najdražih“, kazala je prof. dr Svetlana Kalezić Radonjić, koja se u osvrtu na stvaralaštvo Miroslava Jovanovića Timotijeva bazirala na njegovoj fascinaciji smrću, iz koje je proistekla zbirka „Šaptač u groblju“.
Grobljanska poezija je, kako je objasnila Kalezić Radonjić, jedan vrlo zanimljiv rukavac romantičarske poezije koja se pojavila krajem XVIII i početkom XIX vijeka, a u našem, domaćem kontekstu, bila je zapostavljena, odnosno nije toliko bila prisutna, sve do pojave Timotijeva.
„Naši autori su povremeno koristili motiv groblja, a kod Miroslava Jovanovića Timotijeva on je bio dosljedno prisutan. Kada imate takav izraziti lajt motiv koji izrasta u simbol, onda shvatamo da je groblje obilježilo ne samo njegovo stvaralaštvo, već i njegov život. A, sve je počelo kada je u ranoj mladosti ostao bez oca i odlazio na groblje da ga traži, kako bi dobio dokaz smrti ili postojanja. Tragao je za odgovorom na pitanje ‘što nas čeka iza’, ništavilo ili zagrljaji bližnjih. Punih 50 godina je odlazio na groblje i stvarao sa zadahom pakla na potiljku. Ali, mnogo važnije sada jeste pitanje ‘što nam je ostavio Miroslav Jovanović Timotijev’? Ostavio nam je mnogo – izuzetnu poeziju koju ćemo dugo pamtiti i recitovati, i ostavio je, u svima nama koji smo ga poznavali, dubok emotivni i ljudski trag“, kazala je za Radio Bar i Bar info prof. dr Svetlana Kalezić Radonjić.
Doktorand Teorije moderne umjetnosti, Ana Pejović istakla je da Timotijev „razapet između riječi i njenog semantičkog i estetskog odjeka u svim svojim čulima, već pet decenija, nesputan obrascima, šablonima i sličnim matricama poetskog oblikovanja, živi vječnoglasje crnogorskog Orfeja“. Ona je u razgovoru za naše medije kazala da je na večeri pročitala kraći prikaz Miroslavljevog opusa koji, po kvalitetu i visokim umjetničkim dometima, zaslužuje širi naučni elaborat.
„Nijesam Miroslava zaludu nazvala crnogorskim Orfejom. On je bio uvažen za života, dobio je brojne nagrade, ali mislim da je zavrijedio neka od najviših državnih priznanja. Nadam se da će se to dogoditi, makar posthumno, kako se često kod nas dešava – da velikog umjetnika slavimo i adekvatno vrednujemo tek poslije smrti“, naglasila je mr Ana Pejović, koja je govoreći o Miroslavu izvan poezije, kao čovjeku, rekla : „Bio je moj stariji brat, koji je znao veoma oštro da me kritikuje, zbog moje, ponekad naivnosti, a opet, sa druge strane da me razumije. Pjesnici su takvi, i mogu vam reći da mi nedostaje ta čvrstina i topli, bratski oslonac. Ostaje gorak ukus, ali ja osjećam i znam, da je on i večeras ovdje sa nama, da nas gleda i sluša“, zaključila je Pejović.
Prof. dr Milun Lutovac je na početku kazao da mu je teško govoriti o prijatelju sa kojim je dijelio intimne trenutke pričajući o životu i smrti, a emocije su se jasno očitavale na njegovom licu.
Posvećenost Timotijevu poeziji, rekao je Lutovac, najbolje ilustruje Zogovićeva pjesma „ Instrukcija maslini“, čije je fragmente pročitao.
„Vrijedi – da bar jednom, kada mrak obezliči, zgužva
kopno, ribaru nad svijećom, što žar razgrće rukama,
budeš svoj.
Vrijedi – za cigla tri cvijeta, za tri kapljice ulja s
opnom, vrijedi – da se uspravno, prosto stoji!“
„Naš Miroslav je uspravno stajao i večeras je među nama“, završio je svoje izlaganje prof. dr Milun Lutovac.
Glumac iz Nikšića, rodnog grada i Timotijeva, Miro Nikolić govorio je nove, još neobjavljene pjesme Miroslava Jovanovića.
Iz Nikšića, grada kulture, umjetnika i umjetnosti, u Bar je došao i podario mu dio te plemenitosti i glumac Dragiša Simović. Bio je prijatelj sa Timotijevim, a zajedno su stvarali i oblikovali dio kulture grada pod Rumijom. Simović se osvrnuo na to, i takođe, kazivao stihove velikog pjesnika, nastale posljednjih godina.
„Večeras ne žalimo što nas je Timotijev napustio, već budimo srećni što nas je pustio u svoj svijet i što smo mu bili blizu“, govorili su još, između ostalog, na večeri sjećanja njegovi prijatelji, a jedan od njih je i nekadašnji radnik Kulturnog centra, pjesnik , Milosav Đoković.
„ Bio sam četvrt vijeka prijatelj sa izuzetnim čovjekom i autentičnim pjesnikom, Miroslavom Jovanovićem Timotijevim. Ta duhovna snaga, moralni kvaliteti, taj kodeks pjesnika i čovjeka, bili bi i Marku Miljanovu uzor za ‘Primjere čojstva i junaštva’. Uprkos tome on je bio skroman, a ta skromnost ostaće da živi kao Gandijevska vrlina i mudrost. Sjećam se jedne od Miroslavljevih sentenci: ‘Kada pozdravljam čovjeka, ne pozdravljam vjeru u njemu, već vjeru u njega’. On je primjer kako dostojanstveno živjeti, stvarati i zavrijediti nezaborav“, kazao je Milosav Đoković.
Ljubav Miroslava Jovanovića Timotijeva, njegova vječita inspiracija i muza, supruga Milica Vukmanović, zahvalila se Kulturnom centru i prijateljima na prvoj priređenoj večeri sjećanja na poznatog pjesnika, nakon njegovog odlaska u vječno stanište.
„Nekako mi se čini da ste svi vi noćas moja porodica. Moram vam, uz neizmjernu zahvalnost, još samo reći – živjeći tri decenije sa izuzetnim čovjekom i pjesnikom, u ljubavi, u poeziji, u svekolikom zadovoljstvu, živjeći kao u nekom prelijepom snu, sada moram da taj san, to zajedništvo koje sam nazvala Itijom, prenesem, bolna, u svakodnevno sjećanje na vrijeme koje smo proveli zajedno. Mislim da u mom srcu večeras kucaju dva srca, ili je moje srce napuklo, u svakom slučaju, ja vam se dvostruko, duplo zahvaljujem“, kazala je Milica Vukmanović.
Moderatorka večeri bila je Nikoleta Dabanović.
