Prva književna turneja u Baru, na kojoj je na neuobičajen način predstavljena dvotomna monografija Željka Milovića “Ljudi iz grada bez vratî – (Ne)zaboravljeni Barani XX vijeka”, završena je sinoć u Kapljevi – MZ Polje, u prisustvu brojnih Barana na imanju Mića Radova Masoničića, istaknute barske porodice, čiji su potomci i bili inicijatori kompletnog projekta, započetog serijom predavanja o gradu pod Rumijom, njegovim znamenitostima i znamenitim ličnostima.
Bar, njegov prepoznatljivi duh i tradicija, nanovo su oživljeni projektom NVO “Mediteran Multimedia” i “Povjerenje”, čija je kruna dvotomna monografija o malim-velikim i neobičnim ljudima koji su ga oblikovali i stvarali.
Promocije knjiga “Ljudi iz grada bez vratî – (Ne)zaboravljeni Barani XX vijeka” u karakterističnim djelovima barske opštine, ali na netipčnim i neformalnim mjestima, nadovezale su se na suštinsku misiju ovih djela – podsjetiti se i ne zaboraviti zanimljive barske ličnosti, ali i u vremenu otuđenja, kada se , uglavnom, komunicira preko društvenih mreža, sresti se i razgovarati sa prijateljima i komšijama, oživjeti uspomene i vratiti se nekim starim vrijednostima, upravo onim koje su njegovali glavni akteri knjiga Željka Milovića.
“Prva književna turneja priređena u Baru premašila je naša očekivanja, jer smo, u stvari, očekivali atmosferu kakva je na klasičnim promocijama, sa malo ljudi i bez interakcije publike i učesnika, a naše promocije su se pretvorile u śednike na kojima su se sreli ljudi koji se dugo nijesu vidjeli, koji su dugo razgovarali i pričali svoje priče što imaju ili nemaju veze sa knjigom. Naša misija je zato dostojno ispunjena – predstavili smo ovo djelo na osam lokaliteta, na svakoj promociji bilo je od trideset do stotinu ljudi. Čuo sam neke podatke i priče za koje ni ja nijesam znao, pokazalo se da ljudi žele da to ispričaju, ali da nijesu imali kome. Pokazalo se i da su ove promocije dobro došle, da se ljudi sretnu, pokrenu i da ponovo prostruji poznata barska energija, koja oduvijek postoji, ali je treba potaknuti”, kazao je nakon promocije Željko Milović.
Sve je počelo u živopisnom selu Zupci, kod crkve Svetog Ivana, odakle se pruža divan pogled na cijeli Bar. Na promociji je bilo više ljudi nego što ovaj kraj ima stanovnika, a nastavljeno u Dobroj Vodi – “Makini Vučinića”, objektu porodice čiji predak , Nikola Vučinić, jedan od najznačajnijih žitelja mrkovskog kraja, otvara priču o nezaboravljenim Baranima. Posebnu magiju imala je prezentacija u Starom Baru, čudesnom prostoru između nekadašnje Narodne čitaonice, koja nije u upotrebi duže od stotinu godina i Spomenika Oslobodiocu, a zatim na Staroj Topolici, Ostrosu, Đuravcima, Virpazaru…
“Uvijek smo se trudili da promocije budu na mjestima gdje se nikada nijesu dešavali ovakvi ili slični događaji, a da su to, sa druge strane, mjesta koja su karakteristična za Bar i tematiku knjige. Meni je posebno draga bila ona u mojoj Staroj Topolici, kod Ćićovog i teta Danijelinog autobusa, gdje se vodio čitav zabavni život nekadašnjeg Bara. To je i bila najemotivnija promocija, jer je bilo puno suza govornika i publike, a prvi put su se, nakon 1941. i fašističke okupacije, u Baru pojavili potomci porodice Dekleva, samo za tu priliku prostigli iz Kanade. U Ostrosu su promociji prisustvovali mještani koji imaju specifičan odnos prema knjizi i Tahiru Kanaćiju, njihovom znamenitom predstavniku, a nama je veoma draga bila i promocija za jedina dva žitelja sela Đuravci, koja su nam mnogo pomogla informacijama o Prenči Đuroviću. Uslijedila je Crmnica, odnosno Vir, i susret sa mještanima na platou ispred nekadašnje Biblioteke, koja ne radi decenijama, ali nadamo se da će uskoro dobiti svoju funkciju. Bila je to, takođe, emotivna priča o Laletu Bokanu, generalu Rašku Vukosavoviću, Ljubu Joličiću i ostalim poznatim Crmničanima”, kazao je Željko Milović, koji je istakao, obzirom da knjiga obuhvata ličnosti koje su živjele od početka prošlog vijeka, da su mu posebno dragocjena bila svjedočenja njihovih savremenika, poput Mila Vukčevića, koji ima 91 godinu.
“U knjizi je zastupljeno 87 ličnosti, a ima, sigurno, bar još tri stotine koje bi mogle da uđu u knjigu. Ovo je moj izbor, a zajedničko svima jeste da oni oslikavaju duh Bara – Pristana, Starog Bara, Topolice, kakav je trebalo da bude i kakav je zaista i bio, stvaran , između ostalog, i načinom života, razmišljanja i moralnim kredom junaka knjige”, zaključuje Milović, koji je najavio nove književne projekte, sa ovom i drugim temama.
Sin Mića Radova Masoničić, Nikola, poznati barski revolucionar i antifašista, jedna je od ličnosti koja se našla u ovoj monografiji, a na njegovom imanju u Kapljevi – MZ Polje, održana je posljednja, tzv. narodska promocija, uoči oficijelnih u Dvorcu kralja Nikole i u okviru “Kulturnog kalendara Sutomora”.
“Moj đed, Nikola, svojim životom je zaslužio da se nađe u knjizi. Bio je, kao i Željko, svojevrsna enciklopedija raznih informacija i znanja. Otvoren za razgovor, ali rijetko je pričao o svojim ratnim i poslijeratnim iskustvima, a posebno o dobrim djelima koje je činio”, kazao je Dušan Masoničić, unuk Nikolin, koji je podsjetio kako je nastao projekat “Naš Bar”, iz volonterskih aktivnosti NVO “Povjerenje”, tokom kojih je autor, Željko Milović, održao seriju predavanja u barskim školama, a potom i u Dvorcu kralja Nikole o malo poznatim znamenitostima i zanimljivostima Bara, ali i njegovim ličnostima. Osim autora, najzaslužnija za njegovu realizaciju je predsjednica NVO “Povjerenje”, dr Gina Masoničić.
Iako su organizatori promocije izrazili žal što se knjiga, odnosno dvotomno izdanje, nije pojavilo na “Barskom ljetopisu”, manifestaciji gdje bi našla svoje prirodno mjesto, to se, na kraju, kako je istakla dr Masoničić, “pokazalo kao prednost”.
“Vjerovatno bi izostala ova književna turneja, a ona je bila najbolji način promovisanja ovog djela, čija je suština topla, ljudska priča o Baru. Zato sam i željela da je prenesemo svim Baranima, u svakom dijelu opštine”, kazala je dr Gina Masoničić, koja je na pitanje da li se mogu očekivati nove knjige, odgovorila: “Sigurna sam da hoće, imamo već puno spremljenog materijala, iako je Željko sumnjalo i često misli da je teško realizovati ovakve poduhvate. On to radi stručno i kvalitetno, a ja sam tu kao logistika, da ga podstičem, podržim kada treba naći novac ili kada mi on, na primjer, u četiri ujutro pošalje neku fotografiju, mail, pita što, kako, da mu odmah odgovorim. Moja je želja da u nekoj od narednih knjiga bude više žena”, kazala je dr Masoničić.
Veče je u Kapljevi započeto pjesmom Mića Radova Masoničića, koji je bio pečalbar, iz knjige “Nebo bez sjaja” – pročitala je mlada Teodora Vukčević. Fragmente o znamenitim ličnostima iz knjiga čitale su Marija Vuksanović i Jelena Vlahović. Publici se dirljivim i emotivnim govorom o svojoj ljubavi prema Baru, obratio i jedan od prvih komšija Masoničića, koji se u grad pod Rumijom doselio prije nekoliko decenija, Rade Dedijer, a zatim uvijek šarmantni i duhoviti Božidar Čiča Gagović, frontmen “Akademie” i novinarka Gordana Vujović. Kuriozitet promocije koji je izazvao posebnu pažnju Barana bio je masivni pano, sačuvan još od 1985. godine, na kome je bilo stotinjak fotografija učesnika emisije “Znanje – Imanje”, u kojoj je domaćin bila MZ Polje.
“Žene Bara velikog srca” podržale su ovu priču onako kako samo one umiju – sa puno ljubavi i pripremljenim kulinarskim specijalitetima, a čuvena poslastičarnica “Karađuzović” iz Starog Bara i porodica Neđeljka Đurovića specifičnim poslasticama.
