Gosti „Promenade četvrtkom“ Radio Bara bili su „barski Njemci“ Michael Bader i bračni par Sabrina Kleemann i Christian Thuroff. Bader je već 15 godina u Baru, na Utjehi ima stan, bavi se turizmom, izdaje apartmane, a i promoter je Crne Gore i njenih ljepota. Sabrina i Kristijan, sa troje djece, koja pohađaju školu u Pečuricama, Barani su godinu i po.
Bader je nedavno, u okviru Nacionalne turističke organizacije, bio na sajmovima u Minhenu i Beču gdje je i on predstavio ljepote Crne Gore i Bara. Pored ostalog, pomaže građanima Njemačke koji su odlučili da život nastave u Crnoj Gori, u rješavanju problema vezanih za paprirologiju, dobijanje dozvole za boravak, uvoz automobila, otvaranje firmi, itd. Srpski jezik je veoma dobro naučio u spontanoj komunikaciji s ljudima.
RB/BI: Zbog čega se Njemci odlučuju sve više da svoj život i budućnost vežu za Crnu Goru? Prema zvaničnim podacima MUP-a oko 200 Njemaca legalno boravi u Baru, a pretpostavlja se da ih je tri puta više.
Mišel: Situacija u Njemačkoj u protekle dvije godine nije baš dobra. Njemci nisu više zadovoljni njemačkom politikom i politikom Brisela kako se ona vodi u svijetu i traže alternativu. Našli su je u Crnoj Gori, gdje čovjek može da živi svoj život, gdje ima više slobode. Ovdje plaćaju manje poreza i imaju više sunca, nema boljeg motiva od toga. Jednostavno, u Crnoj Gori imaju bolje uslove za život.
Kristijan: Prvi razlog zbog čega je moja porodica došla u Crnu Goru jeste politika posebno u pandemiji korone, sva ona ograničenja koja smo imali, posebno za djecu.
RB/BI: Kako su se djeca snašla u školi u Pečuricama?
Sabrina: Imamo dva dječaka, blizance, i za njih je sve mnogo lakše nego za djevojčicu, jer u svom odjeljenju imaju drugare iz Njemačke. Učiteljica je jako ljubazna, uvidjela je njihov potencijal bolje nego učiteljica u Njemačkoj i, za sada je sve u najboljem redu.
RB/BI: Uz podršku zajednice Njemaca u Baru krenulo se u renoviranje škole u Pečuricama. Već smo izvještavali o tome. Dokle se došlo?
Mišel: Planirali smo da renoviramo staru zgradu pored škole. Uradili smo projekat za jednu prostoriju koja bi trebalo da bude čitaonica za djecu. Sad je u lošem stanju. Mi ćemo obnoviti i pod i plafon, vrata, stolariju, namještaj, Kristijan je po profesiji stolar i dosta toga će sam uraditi, zapravo, sve ono što treba da se uradi.
RB/BI: Čime se Kristijan i Sabrina sada bave u Baru?
Kristijan: Bio sam gazda u svojoj firmi, bavio sam se stolarskim radovima. I ovdje pokušavam, ali osnovni problem je jezička barijera. Probam sa nekim malim poslovima. Još nisam krenuo kako treba, ali imam nadu.
Sabrina: Radila sam kao prodavac inventarije za kupatila. Ovdje imam dosta posla oko djece. Pomažem i suprugu u vezi sa organizacijom njegovog posla, kao i u renoviranju škole u Pečuricama i intenzivno učim crnogorski jezik.
RB/BI: Da li ste se za sve ovo vrijeme pokajali što ste došli u Crnu Goru? Vi Mišel, pretpostavljam, da niste čim ste ovdje 15 godina, ali da čujemo njih dvoje.
Kristijan: Imao sam prijatelja sa Kosova u Njemačkoj i prvo sam mislio da odemo u Albaniju. Onda smo malo istraživali, a i ljudi su nam rekli da ne idemo u Albaniju nego u jednu državu u susjedstvu – Crnu Goru. Zatim smo stupili u kontakt sa Mišelom i stigli smo ovdje. Crnogorski jezik je najveći problem, baš je težak. Ponekad mi se učini da ništa ne funkcioniše, iznerviram se, ali nikad nisam razmišljao o povratku.
Sabrina: Ja se boljem uklapam u ovaj život ovdje od njega. Ipak, ponekad pomislim možda bismo i mogli da se vratimo, ali onda vidim kakva je situacija tamo i ne pada mi na pamet da se vraćamo.
Mišel: Da se i ja uključim: nije samo Crna Gora destinacija u koju odlaze Njemci nezadovoljni životom u svojoj zemlji. U protekloj 2022. godini, 700 hiljada ljudi je napustilo Njemačku. Tamo nije kao što je nekad bilo, sve precizno, uredno. Recimo, vraćali smo se sa sajma u Minhenu. Imali smo avion Minhen – Beč i Beč – Podgorica. I avion iz Minhena je kasnio 40 minuta, niko ne zna zašto i onda smo izgubili let iz Beča za Podgoricu i morali smo da prespavamo u Beču. Iskustva sa „Lufthanzom“ nisu kao što su nekad bila.
RB/BI: Sabrina, da li nagovarate prijatelje u Njemačkoj da vam se pridruže u životu na selu, u Mrkojevićima?
Sabrina: Nisu svi ljudi, kao mi, spremni da počnu iz početka u nekoj drugoj zemlji. I finansije su problem, jer ovdje trošite ono što ste stekli, svoju rezervu, itd. Ali, ima dosta ljudi koji dolaze kao gosti, kao turisti, da vide kako mi ovdje živimo. pa neka sami odluče.
RB/BI: Za kraj, Mišele, na šta ste sad fokusirani kad je u pitanju promocija Crne Gore?
Mišel: Pokrenuli smo, preko naše fondacije, projekat koji se zove „Wild beauty express“. To je turistički voz koji ide od Bara preko Podgorice čak do Mojkovca i nazad. Uradili smo projekat, imali smo podršku barske TO, iz resornog ministarstva, njemačke ambasade, itd, dobili smo i pare na Javni poziv od ministarstva ekonomskog razvoja i turizma, krenuli smo u akciju, ali, nažalost, Željeznička infrastruktura ima dosta problema, fali lokomotiva, radovi su na pruzi, itd, tako da taj projekat nismo mogli da završimo. To je fantastičan projekat koji može da spoji primorje i sjever Crne Gore i mi ćemo ga nastaviti čim ste steknu uslovi. Idealan je starije Njemce u vansezoni. Ne trebaju nam gosti u julu i avgustu, nama su gosti sada potrebni.
