Na stranicama Bar Infa obično kratkim nekrologom ispraćamo ljude koji su zadužili grad i opštinu nekim svojim djelom, a u slučaju Ranka Pejovića, majstor-Ranka električara, razlog je još i veći – svi koji su ga poznavali reći će da je bio stvarno dobar čovjek.
I majstor.
Rođen je 1951. u selu Đurakovac na Kosovu i Metohiji, a on i žena Milica prešli su u Bar u vrijeme izgradnje druge faze Luke Bar, 1976. godine. Bio je zapošljen u „Minel Enimu“ Beograd, i kao terenac-električar proputovao pola svijeta, stičući veliko iskustvo godinama na grandioznim projektima jugoslovenske arhitekture u Iraku, Iranu, Jordanu, Rusiji… Oženio se u Baru 1976. godine, a 1983. god. on i žena Milica dobili su kćerku Anu.
Posljednjih 12 godina je radio u barskom ogranku „Jugopetrola“, gdje se i penzionisao. Uvijek nasmijan i pun života, popravljao je ljudima po Baru sve vezano za struju. Bio je izvanredan majstor, jedan od onih koji su tzv. „stare instalacije“ znali u prste i za kojih nije bilo nerješivih prespajanja i situacija. Popravljao je sve od čega su drugi majstori dizali ruke. Nije nikad tjerao vlasnika da kupi novi uređaj ili dio, uvijek se trudio da ga popravi, da traje što može duže, da se uštedi novac.
Onima sa slabim materijalnim stanjem, a njih je nepogrješivo prepoznavao, nije htio da naplati popravku, niti podstanarima, staračkim domaćinstvima, porodicama s puno djece… A i kad bi naplaćivao, to je bilo više nego simbolično, pa je mnoge bila sramota da toliko daju. Zato su mu, često, u majstorsku torbu ubacivali pare prije no bi otišao, a da on ne vidi, jer se ljutio kad mu nude „više no što treba za 15 minuta posla, to je ništa“. Uvijek je bio tu, kad god bi ga neko zvao za pomoć, svjedoče mnogi Barani.
A toga je bilo sve više kako je materijalna situacija Barana bivala sve teža.
“Dobri Ranko”, kako su ga prijatelji zvali, biće sahranjen sjutra na gradskom groblju Gvozden brijeg u 15:00.
