Biljana Pajović, direktorka Centra za socijalni rad i Jadranka Dragović, voditeljka slučaja u Službi za mlade, govoreći u Promenadi četvrtkom, o sve izraženijoj problematici – vršnjačkom nasilju, istakle su da sve institucije predano i pojačano rade na njegovom suzbijanju, ali da je za postizanje tog cilja ključno veće angažovanje porodice i zdrav ambijent u kojem djeca odrastaju. Pajović smatra da su zakonske odredbe u pojedinim slučajevima blage i nesvrsishodne, kao i da je neophodno izvršiti izmjene Zakona o postupanju prema maloljetnim licima.
„Zakon je donesen prije dvanaest godina, sa jednom izmjenom 2018. U međuvremenu, u našoj praksi uočili smo znatan porast nasilja među djecom, od kojih su mnoga povratnici u izvršavanju tog krivičnog djela. Na primjer, vaspitna mjera pojačanog nadzora pokazala se kao neučinkovita, prvenstveno zbog toga jer nam nedostaje saradnja sa roditeljima. Bez njih ne možemo postići boljitak, a, nažalost, imamo roditelje koji ne prihvataju da problem postoji (u posljednjem slučaju vršnjačkog nasilja u Šušanju, čuli smo da roditelji djece vinovnika nasilja, makar prvih nekoliko dana, nisu pozvali porodice povrijeđenih dječaka da se informišu kako su i da se izvine njihovim roditeljima, što jasno pokazuje njihov stav prema svemu). Zbog neefikasnosti mjere pojačanog nadzora, mi smo razmišljali o uključivanju prestupnika u humanitarne organizacije i ustanove, gdje bi bili podvrgnuti društveno korisnom radu. Nadam se da ćemo naići na odziv kod poslodavaca i u humanitarnim organizacijama, a već smo realizovali ovu aktivnost, sporadično i nedovoljno, sa Crvenim krstom, Sportskim i Kulturnim centrom“, kazala je direktorka Centra za socijalni rad Biljana Pajović.
Da nedostaje saradnja sa roditeljima u slučajevima vršnjačkog nasilja, potvrđuje i Jadranka Dragović, voditeljka slučaja u Službi za djecu i mlade u Centru.
„Stručni tim Centra za socijalni rad suočen je i radi , ne samo kada je u pitanju vršnjačko, već i svaki drugi oblik nasilja. To je veoma složen i zahtjevan posao, jer radimo sa počiniocima nasilja, žrtvama, roditeljima, članovima porodice. Vrlo često su prepreka upravo roditelji, jer je njihova uloga neprocjenjiva da bismo zajednički postigli željeni rezultat i vratili djecu na pravi put. Zdravo okruženje i zdrava porodica su stub pozitivnog razvoja djece. Kada je porodica disfunkcionalna, djeca najčešće ispoljavaju problematično ponašanje“, naglašava Dragović, koja pojašnjava da Centar za socijalni rad, odnosno njegovi službenici, postupaju po zahtjevu, najčešće Policije, škola ili Tužilaštva, a ponekad i roditelji dođu da ukažu na problem ( kada je njihovo dijete izloženo nasilju).
„Tada slijedi mukotrpan rad i razgovor sa djecom. Moramo pronaći najbolji način da im priđemo, sa posebnom pažnjom, jer oni bi trebalo da razumiju da smo mi tu, ne kao kazneni organ, već kao tim koji im želi najbolje. Slijedi sveobuhvatna analiza, procjena psihološkog stanja i porodičnog ambijenta, na osnovu čega formiramo mišljenje. Uglavnom se pokaže da djeca nasilnici dolaze iz porodica u kojima je prisutan alkoholizam ili ovisnost o psihoaktivnim supstancama, da porodica prolazi kroz mukotrpan razvod, da u samoj porodici postoji nasilje ili su djeca lišena roditeljske brige. Kada se sve to uzme u obzir, jasno je koliko je teško spasiti takvu djecu“, naglašava voditeljka slučaja u Centru za socijalni rad, Jadranka Dragović, koja je navela da su u proceduru koju sprovode uključeni psiholozi, škole, Savjetovalište za mlade Doma zdravlja, što znači da se toj problematici, opravdano, pristupa interdisciplinarno i proaktivno, kroz organizovanje i radionica i predavanja na kojima se djeci predočavaju što su nepoželjni obrasci ponašanja.
„Imali smo sjajnu saradnju sa Sekretarijatom za sport i mlade u Opštini Bar, pa smo, osim volontiranja u humanitarnim organizacijama, djecu usmjeravali na sport i rekreativne aktivnosti, promovišući zdrave stilove života. Pojedine škole nemaju ni pedagoga, ni psihologa, a uz njih, trebalo bi da imaju i socijalne radnike, koji bi pratili učenike, posebno problematične, i reagovali pravovremeno i preventivno“, kazala je Dragović.
Predstavnice Centra za socijalni rad, nisu se složile sa ocjenama profesora Neđeljka Đurovića, koji je u emisiji kazao da Centar za socijalni rad nije adekvatno propratio ponašanje mladih osoba sklonih nasilju.
„Dugo poznajem profesora Đurovića i poznat mi je njegov građanski aktivizam, ali mi je veoma žao što od njega čujem da je loša saradnja između škola i Centra za socijalni rad, jer upravo, prije nekoliko meseci, mi smo konstatovali da u školi u kojoj on radi, SEUŠ, postoje problemi i to se može vidjeti i provjeriti na našem sajtu. Obratili smo se toj obrazovnoj ustanovi sa dopisom u kojem smo predlagali da naši službenici dođu u školu i razgovaraju i sa učenicima i sa profesorima, u terminu kada njima odgovara. Nismo dobili odgovor. Na jednom neformalnom susretu sa profesorom ,takođe, smo pričali na tu temu, ali nismo došli do dogovora. Mi smo nekada imali multidisciplinarni tim koji, nažalost, više ne funkcioniše, ali sada imamo mogućnost organizovanja ‘Konferencije slučaja’, kada se pojavi problem. To već i radimo, a na takav sastanak pozivamo predstavnike svih institucija koje imaju presudnu ulogu u konkretnim slučajevima. Problematika kojom se bavi Centar za socijalni rad je mnogo šira od vršnjačkog nasilja, jer se bavimo i svim ostalim oblicima nasilnog ponašanja, socijalnom problematikom, djecom bez roditeljskog staranja i djecom pod starateljstvom, djecom žrtvama nasilja… Naša Služba za djecu i mlade ima petoro stručnih lica, i rade, gotovo kao Hitna služba, s obzirom na učestalost devijantnog ponašanja. Neophodno je povećati broj socijalnih radnika, na što je, mogli smo pročitati u medijima, upozorio i Huan Santander, predstavnik UNICEF -a u Crnoj Gori“, kazala je Pajović.
Predstavnice Centra za socijalni rad poručile su i potencirale u završnoj riječi u emisiji Radio Bara, na temu Vršnjačkog nasilja, ono što je najvažnije na putu ozdravljenja i porodice i društva:
„Svi odrasli u dječjem okruženju, počev od roditelja, moraju da se ponašaju primjerno, jer djeca od njih uče. Moramo imati nultu toleranciju prema bilo kojoj vrsti nasilja i viktimizacije, a sopstvenim primjerom ukazati djeci kako bi trebalo da se ponašaju“, kazala je Biljana Pajović, direktorka Centra za socijalni rad.
Jadranka Dragović, voditeljka slučaja, apostrofirala je da se moramo vratiti istinskim porodičnim vrijednostima i očuvanju zdrave i stabilne porodice.
„Kontinuirano radimo sa djecom i roditeljima. Problemi nisu samo , iako su najčešći, u disfunkcionalnim , već i u tzv. uglednim porodicama. Nikada tačno ne znamo što se dešava unutar četiri zida, i u naizgled, uglednim porodicama, što tačno dovodi dovodi do poremećaja ličnosti i ponašanja, iako konstantno analiziramo i tražimo uzrok. Sa sigurnošću, međutim, možemo tvrditi da je korijen problema u porodici. To mogu biti razne traume, stresne situacije, preblago ili prestrogo roditeljstvo… Što sve dovodi u pitanje funkcionalnost porodice. Prva sredina sa kojom se dijete susreće jeste porodica, otac i majka. Oni moraju biti baza pozitivnog razvoja djeteta. Ukoliko se tu naprave propusti, namjerni ili nenamjerni, neminovno dolazi do problema, jer porodica je stub zdravog djeteta“, zaključuje Dragović.
