Tridesetak maturanta Gimnazije “Niko Rolović”, Barani su posljednjeg školskog dana mogli da sretnu na ulici, kako ozareni, pokazuju knjigu koju su držali pod miškom kao dragocjenost. Objašnjavali su da im je to najljepši maturski dar, ne želeći da pominju ime darodavca, jer “ona neće da se o tome priča, to je nešto između nje i nas”. Ali, priča se ubrzo proširila…
Profesorica u Gimnaziji, razredni starješina u jednom odjeljenju na maturi, donijela je tortu da počasti svoje đake na završnom času. Napravila je i kratki film sa zajedničkim fotografijama. Ništa neobično, reklo bi se, bilo je toga i ranije, na školskim rastancima. Ali, onda je uslijedio gest o kojem se govori ovih dana u Baru – profesorica je svakom učeniku uručila knjigu sa posvetom. I najbolji i manje uspješni đaci bili su isto tretirani, svima je napisana različita posveta, s ljubavlju. Potrudila se i da svima prilagodi knjigu. Učenici su bili zbunjeni, pa oduševljeni, posebno kad su saznali da je njihova profesorica čitavu noć provela birajući riječi za nesvakidašnje i jezgrovite poruke. Bili su presrećni kad su shvatili šta o njima, zapravo, misli. Naravno, ne treba naglašavati da je odabrane knjige kupila o svom trošku.
Mnogim mladićima i djevojkama koji se ovih dana, na pragu ili u prvim mjesecima punoljetstva, trude da izgledaju što tvrđe, zaiskrile su suze zbog gesta svoje razredne.
Jedna djevojka nam je rekla: “Molim vas, nemojte nikako pominjati njeno ime, ona ne želi da se o ovome govori.”
Draga profesorice italijanskog jezika, Jelena Ostojić Komnenović, sav grijeh na moju dušu!
