Nikola i Janko Marstijepović, frizeri, punih četvrt vijeka šišaju mušterije – firma “Niko” proslavlja 25. rođendan.
Nikola je započeo biznis, još 1989. godine, a zanat je kod starog brica Frana Prelevića, Frana “Hajduka”, kako su ga od milja na Topolici zvali. Kad su počele mobilizacije devedesetih, javio se u barsku kasarnu “Pero Ćetković”, gdje je šišao vojnike i rezerviste.
“Nakon toga, zaposlio sam se kod Nikole Marđonovića i radio osam godina, a 1998. pokrenuo svoj posao u salonu kod bivšeg ‘Asteriona’, objekat je bio u zakup”, kaže Nikola za Bar Info..
Janko je imao drugačiju priču. Učio je Poljoprivrednu školu dok je brat već bio frizer.
“Kad sam završio vojsku, brat me pozvao da mu malo pomognem. Mislio sam da sam antitalenat što se tiče šišanja, ali se ispostavilo da nisam. Neki gen se ipak proboduo ili je to bio inat da bratu pokažam da mogu isto kao i on. Imao sam puno drugova koje sam tad počeo da šišam, a i dan danas to radim, ima ih bar 50”, iskren je Janko Marstijepović.
Nikola je kod “Asteriona” ostao četiri godine, a 2001. kupio lokal u kome radi i sad u Ulici Vladimira Rolovića. Janko je, međutim, i dalje ostao u starom objektu.
“Prvo sam ostao godinu, pa još dvije jer mi je brat rekao da ću da propadnem sam, pa sam htio da mu dokažem da nije tako. A kad sam dokazao, u pozitivnom smislu, da ne bismo bili konkurencija prešao sam 2002. ovdje i tako je do današnjeg dana. Zajedno smo tu”, kaže Janko.
Kako obojica ističu, najsrećniji su što je ekipa u frizeriju “prijatelji i porodica”, te da će posao naslijediti sinovi – Nikolin Filip i Jankov Luka.
“Sa nama su u salonu Munira Mustafić, Nermin Vuković i Ernad Cikotić, Filipov sin Nikola i Adnan Avdić, koji je počeo da uči zanat prije godinu i po”, kaže Janko Marstijepović.
Obojica potenciraju da su im najmilije mušterije Barani koje šišaju “godinama i decenijama”, a uz čiji dolazak vazda idu i nevjerovatne priče što se kome dogodilo. Kao nekad, kod starih barskih brica, reklo bi se.
Ljeti dolaze i turisti, sa svih strana, ali i oni moraju da se pridržavaju pravila strpljenja – ko dođe na red, mora da sačeka. Zato i postoje one dvije drvene stolice iznijete ispred radnje koja slavi 25 godina postojanja.
