Dr Anastazija Miranović jedna je od najistaknutijih ličnosti i poslenika u kulturi Crne Gore. Po vokaciji je istoričarka umjetnosti, trenutno je na poziciji rukovoditeljke u Zavičajnom muzeju Kulturnog centra Bar, a gotovo cio radni vijek provela je na čelnim pozicijama značajnih ustanova i institucija – bila je direktorka Centra za kulturu u Kotoru, upravnica Galerije „Velimir A. Leković“, direktorka Uprave za zaštitu kulturnih dobara, a potom i Narodnog muzeja Crne Gore. Njen rad obilježili su projekti i angažman koji je doprinosio značajnom unaprjeđenju rada tih institucija, a time i sveopštem razvoju kulture naše države. Već 15 godina prisutna je na crnogorskoj modnoj sceni, koju je obilježila visoko sofisticiranim i jedinstvenim modelima, a njene revije prepoznatljive su i po tematskoj koncepciji (inspiraciji našom kulturom, istorijom, kulturnom baštinom, ali i umjetnošću uopšte), pa je publika na svakoj reviji bila u prilici da uživa, ne samo u raskošnim kreacijama, već i u istinskim umjetničko – modnim spektaklima i performansima. Povodom 15 godina rada u modnom dizajnu, dr Miranović bila je gošća Radio Bara. Sa njom smo razgovarali o dugom kontinuitetu u modi i veoma produktivnom radu, s obzirom da je za 15 godina realizovala isto toliki broj kolekcija, kao i o programu obilježavanja jubileja na ekskluzivnoj lokaciji – ostrvu Mamula, koje je od prošle godine visoko rangirani hotelski kompleks „ Mamula Island“.
RB/BI : Čestitke na jubileju i uspješnom istrajavanju na našoj modnoj sceni. Da se podsjetimo, kako je došlo do Vašeg iskoraka u modni svijet?
Miranović: Hvala, desio se prije 15 godina, prvom ekspozicijom na Fashion Conection-u u Baru, na Barskom ljetopisu. Interesovanja za modu su počela znatno ranije, još u djetinjstvu, u porodičnom miljeu i okruženju. Rođena sam i odrasla u Kotoru, a to je grad koji je tada, možda, još i više nego sada, bio perjanica kulture Crne Gore u svakom smislu, pa i kada je rječ o kulturi ponašanja i odijevanja. Imala sam pred očima mnoge lijepe događaje i kreacije, a u porodičnom domu uzor mi je bila majka. Naravno, postoji i talenat, koji se tokom života razvija i nadograđuje. Dobila sam podršku u tome i od supruga Mladena i tako je sve krenulo, a putevi u modi i mom primarnom angažmanu su se preplitali i nadopunjavali.
RB/BI : Prva Vaša revija priređena je 2008. godine na multimedijalnoj manifestaciji „Barski ljetopis“, a bila je naslovljena „Crno – bijeli svijet“. Pretpostavljam da je ona aocijativno bila vezana za neki Vaš unutrašnji doživljaj svijeta u tom trenutku, nakon čega su sve kolekcije, tematski osmišljene, bile inspirisane našom kulturom, istorijom, kulturnom baštinom i umjetnošću. Kako ste se i zbog čega opredijelili za takav pristup kreativnog izražavanja u modi?
Miranović: Prva kolekcija „Crno bijeli svijet“ zaista ima veze sa unutarnjim, ali te dvije „ne boje“, bijela i crna, su boje koje veoma volim i privatno ih često, kao i mnogi drugi, kombinujem u ličnom odijevanju, jer mi je njihov kontrast simboličan i amblematičan. Sve što je nastajalo nakon toga, vezano je za našu kulturu, kulturnu baštinu i likovnu umjetnost, jer su to polja moje moći, gdje se komotno i dobro osjećam i, čini mi se, uspješno krećem. Ne slikam, ali pišem, zvučaće neskromno, prilično dobro likovnu kritiku, a u modi sam našla prostor za ispoljavanje jednog dijela moje kreativne ličnosti. Pratila sam priče koje su me interesovale, ali i one kojima me je vodio posao. Dok sam bila direktorka Uprave za zaštitu kulturnih dobara, zaštićena su prva nematerijalna kulturna dobra Crne Gore, što mi je bila fantastična inspiracija, jer se radilo o vještini izrade narodne crnogorske nošnje, dobrotske čipke, bihorskog ćilima… Sve su to bile svršene potke za moje realizacije u savremenom modnom dizajnu. Takođe, inspiracija, nepresušna, su mi i naša istorija i kulturna baština, te su tako nastale kolekcije posvećene proslavi hiljadugodišnje državnosti Crne Gore, 200-ogodišnjici rođenja Petra II Petrovića Njegoša i brojne druge.
RB/BI : S obzirom da je ovo godina jubileja i da smo pred njegovim svečanim obilježavanjem na Mamuli, podsjetiću na sve kolekcije koje ste uradili u prethodnih 15 godina. To su „Crno-bijeli svijet“, „Sjaj Mediterana“, „Noć u slavu vijeka“, „Kaputom kroz stilove“, „Dolce vita“, „Medit summer fashion“, „Pod kapom Njegoševom“, „Okus božanskog“, „Crnogorke – vile gorske i primorske“, „Milenijumom do vječnosti – Vladimir i Kosara“, „Između dana i noći – Lubarda“, „Eros, krv i svetost“, „Bihorski ćilim“, „Zlatovez vjekova“ i „Mediteranske priče“. Možete li se kratko osvrnuti i prokomentarisati neke od ovih zanimljivih revija?
Miranović: Na primjer, „Eros, krv, svetost“ rađena je po naslovu knjige našeg poznatog umjetnika Dimitrija Popovića, to je i revija koju smo zajedno radili Dimitrije i ja, a premijerno je predstavljena na Cetinju 2018, a zatim i u Rimu, 2019. godine. Okolnosti, moj posao, bavljenje umjetnošću, puno izložbi koje sam radila i saradnja sa umjetnicima, bili su mi podsticajni i inspirativni da se osmjelim da radim i takve projekte. Revija posvećena jednom od najvećih naših slikara, Petru Lubardi, bila je veliki izazov i veoma zahtjevan posao, već zbog same činjenice da je prepoznatljivu paletu boja sa njegovih slika, trebalo prenijeti na svilu, za što je bio zadužen studio „Maruška“ iz Čačka, kojem sam neizmjerno zahvalna. Sa njima sarađujem duže od deset godina, a zajedno smo radili i reviju povdom zlatnog jubileja „Plantaža“ u Šipčaniku. Moram da naglasim da se ja ne bavim industrijskom modom, već su svi moji modeli unikatni i jedinstveni.
RB/BI: Odlično je odjeknula i revija „Pod kapom Njegoševom“, zar ne?
Miranović: Da, ona je bila veoma interesantna sa više aspekata. To je, vjerovatno, moja kolekcija koja je izazvala najjače emocije. Prezentovana je u prostoru Narodne biblioteke „Đurđe Crnojević“ na Cetinju, koji je prvi put korišten u te svrhe. Kroz dvije zasebne prostorije bila je montirana pista, tako da su događaj pratile dvije publike, a reviju je pratio i muzičko – scenski program, jer sam željela da istaknem univerzalnost Njegoševe misli i sve ono što je predstavljao kao genijalni pjesnik, filozof i duhovnik. Manekenke su nosile kamilavke, što je bio veoma upečatljiv detalj, a u muzičkom dijelu nastupila je violinistkinja Dina Kukalj i nekoliko profesora muzike na drugim instrumentima (flauta, klavir i čelo), guslar, hor „Antivari musica“ pod dirigentskim vođstvom profesora, mr Mira Kruščića, sopranistkinja Aleksandra Vojvodić Jovović, što je bio, i muzički, spoj tradicionalnog i savremenog (gusle i električna violina). U jednom momentu na sceni je bilo čak 70 učesnika, što je bilo fascinantno i istinska svetkovina umjetnosti. Brojna publika, u kojoj je bio i Dimitrije Popović, ispratila je događaj sa suzama u očima, a Popović je svoje utiske iskazao riječima „Da je Njegoš živ, večeras bi kazao „Hvala, Anastazija“, na što sam veoma ponosna.
RB/BI : Petnaest godina u modnom dizajnu i 15 revija, lijepa koincidencija za jubilej. To je ogroman rad, veoma kompleksan i zahtjevan, tim prije, što ste, pretežno, sve radili u individualnoj režiji. Zbog čega?
Miranović: Vrlo je malo bilo pojavljivanja na kolektivnim revijama. Desilo se to u Rimu, u Beogradskoj filharmoniji sa čuvenim pijanistom Ratimirom Martinovićem i u okviru modnog projekta Agencije „Fabrika“ – „Umjetnost i moda“, kao i na smotri mode u Kotoru, gdje sam nastupila sa svjetski poznatim kreatorom, Žan Pol Gotjeom, što smatram vrhuncem u svojoj modnoj karijeri. Jednostavno, moj odgvor na Vaše pitanje bio bi da ne volim kolektivna pojavljivanja. Ne zato što se osjećam posebnom u odnosu na druge, već zato što modu ne doživljavam isključivo kao bavljenje lijepim odijevanjem, već imam, usudiću se reći, umjetnički pristup u modnom stvaranju, i zato su moje kolekcije svevremene. One ne trpe prolaznost, niti u smislu kolorita, niti krojeva. To su modeli koje jednako možete nositi sada, kao i prije deset godina.
“Milenijumom do vječnosti”
RB/BI : Dakle, ne podliježete trendovima, što je imperativ kod brojnih drugih kreatora?
Miranović: Ne, niti su to sezonske kolekcije proljeće – ljeto, jesen – zima, već me inspiracija vodi kada i kako ću da radim. Na primjer, trenutno se bavim dobrotskom čipkom, za koju postoji ideja već pet godina, ali sada se desio taj momenat kada je ona počela da se realizuje. Revija inspirisana ovim našim kulturnim dobrom, biće prikazana na ljeto naredne godine.
RB/BI: Već ste pomenuli neke od saradnika i učesnika na Vašim modnim revijama, koji su, akcentujem, modno – umjetnički spektakli. Pomenućemo i druge umjetnike koji su bili neizostavni dio Vaših modnih projekata i ideja. Između ostalih, pokojni bubnjar Dragoljub Đuričić, Vukica Mikača, olimpijka i svjetska prvakinja Marija Vuković, terzije Vahid i Nevina Turusković, Katarina Zlajić, Mileva Mijanović, porodica Bulatović iz Bijelog Polja, Slobe Vujović, žene koje heklaju, pletu, vezu, Sonja Štilet, slikarka Sonja Đuranović, baletski umjetnici, glumci, reditelji Slobodan Milatović, Obrad Nenezić, Goran Bjelanović, Slobodan Bobo Šćepanović… Oni su doprinjeli tom specijalnom umjetničkom i duhovnom doživljaju na Vašim revijama, koje obilježava i atraktivan aksesoar, kvalitetni materijali, upečatljiva muzika. Ono što je, takođe, važan aspekt Vašeg rada, jeste i to što ste afirmisali mnoge umjetnike ili stvaraoce u zanatstvu, koji su do tada, bili nepoznati široj javnosti, poput Katarine Zlajić, kojoj je prvi javni nastup bio na vašoj reviji “Pod kapom Njegoševom“.
Miranović: Na to sam posebno ponosna. Katarina Zlajić je kasnije postala poznata, ne samo u regionu, a ja sam pisala i likovnu kritiku za njenu prvu izložbu. Sarađivala sam i sa poznatom umjetnicom iz Beograda, Evicom Milovanov, koja izrađuje kožne rukavice za Kejt Midlton, Bijonse, Madonu… Za prvu kolekciju, moj saradnik je bio čovjek koji izrađuje nakit i drugi aksesoar od stakla, pa smo na toj reviji imali i šešir od stakla. Za neke kolekcije specijalno je komponovana muzika, a Marija Vuković je bila gošća na reviji posvećenoj obilježavanju 100 godina od kraljevine Crne Gore, 2010.godine. To je bilo i vrijeme intenzivnih pregovora i nastojanja da postanemo članica EU, a Marija Vuković je postala svjetska šampionka. Željela sam da pokažem da mi možemo biti spremni za tako veliki iskorak, a Marija je simbolično to reprezentovala noseći crnogorski barjak na pisti, obučena u crvenu haljinu, bosa, sa vijencem na glavi.
RB/BI : Vi ste u modnom svijetu napravili više iskoraka, a jedan od njih jeste i to što ste otkrivali nove modne scene, pa su neke Vaše kolekcije prezentovane na atipčnim lokacijama, ali atraktivnim i sa aspekta naše kulture i tradicije. Pomenuću Lipsku pećinu, Šipčanik, o kojem smo već govorile, Zimovnik Svetog Petra na Karuču, Porto Montenegro, JU „Muzeji i galerije“ u Podgorici. I sada ste odabrali atraktivnu lokaciju za proslavu jubileja – na istorijskom utvrđenju Mamula, odnedavno hotelu rizortu „Mamula Island“. Zašto i kako birate ove prostore, koji, uglavnom, predstavljaju magičan spoj naše istorije, tradicije i savremenosti, i što želite time da poručite?
Miranović: Upravo zbog toga i prostor za ekspozicije mojih modela, mora da prati priču i uklopi se u cijeli koncept. Porto Montenegro je, recimo, prvi put otvorio svoja vrata modnoj umjetnosti, prezentirajući moju kolekciju „Sjaj Mediterana“. Gat je poslužio za modnu pistu, gdje je bila visoka dizalica koja se nekada koristila u starom Arsenalu, a sa strane su visoke palme koje su te večeri djelovale kao karijatide. Monumentalnost te scene je bio nevjerovatan utisak, koji je upotpunio bubnjevima Dragoljub Đuričić, a na led zidu su simulirani talasi, u okruženju mora. Sudar talasa i muziciranja na bubnjevima Dragoljuba Đuričića, uz manekenke i modele, bio je fascinantan i neponovljiv spoj. Žao mi je , ponekad, što se to više ne može ponoviti i doživjeti na taj način.
RB/BI : Na kraju, ali ne najmanje važno, nego naprotiv, veoma značajno, jeste Vaša saradnja sa divnom damom, g-đom Vernesom Hasanagić iz Bara, vlasnicom modnog studija „Stil“, koja Vaše ideje sprovodi u djelo. Ona je radila gotovo devedeset posto Vaših kolekcija. Koliko ste zadovoljni tom saradnjom?
Miranović: Sama činjenica da je radila gotovo sve kolekcije, govori koliko je ta saradnja uspješna. Vernesa razumije sve moje zamisli, a vrlo često me nadopunjuje, predlaže i daje veoma korisne sugestije. To je saradnja veoma plodonosna, koja se izrodila i u jedno divno i veliko prijateljstvo.
RB/BI : Gđu Vernesu Hasanagić imaćemo zadovoljstvo da vidimo i na Mamuli, u programu obilježavanja Vašeg jubileja u modi, koji će kako izgledati?
Miranović: Kao neko ko dolazi iz Boke, iako živim 25 godina u Baru, rođena sam i odrasla u Kotoru, to je moj genius loci, bilo mi je najprirodnije da petnastogodišnjicu stvaranja u modnoj umjetnosti obilježim u tom prostoru. Mamula je sa druge strane, istorijsko utvrđenje, koje je od prošle godine, velelepno turističko zdanje, iako, kada sam ulazila u tu priču, nisam bila svjesna koliko je zahtjevno realizovati program upravo na toj lokaciji, na ostrvu. Imala sam iskustva sa Lipskom pećinom, do koje, takođe, nije jednostavno doći, gdje je revija realizovana na minus osam stepeni, a svirali su muzičari uživo. Čini mi se da je još zahtijevnije pripremiti program na Mamuli, jer sav obiman materijal, kolekcije, prateća tehnika i sve ostalo, mora biti brodom dopremljeno do mjesta održavanja revije i programa. Ostrvo je malo, nije bilo mogućnosti za formiranjem velike piste, a zbog toga je ograničen i broj zvanica. Zadovoljstvo mi je, prije svega, što ćete Vi moderirati program, kao moja dugogodišnja prijateljica i vrhunski profesionalac u poslu, koja i prati moj profesionalni put, a u programu će učestvovati i govoriti neki od mojih saradnika. Naravno, biće priređena i revija, koja će predstavljati retrospektivu svih mojih dosadašnjih kolekcija, sa dva modele iz nove revije, koju pripremam za iduću godinu i koje će publika te noći, u subotu, 7.oktobra, premijerno i vidjeti. Foto – studio „Petović“ radi (iako imaju puno posla, i na tome sam puno zahvalna Ćazimu Petoviću), kolaž sa video-materijalom koji će biti emitovan tokom cijelog programa.
RB/BI : Puno uspjeha na večeri na Mamuli i, uopšte, u budućem radu.
