Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika “Nekazano” održalo jej promociju romana “Ćerka sunca”, autora Andrije Terzića. Promocija je održana u amfiteatru JU Srednje stručne škole u Baru. Moderatori večeri bili su književnik Labud N. Lončar i novinar Milenko Miško Jovanović.
Lončar je u ime organizatora pozdravio autora i goste, a posebno se zahvalio direktoru JU Srednje stručne škole, mr Vučku Asoviću na pomoći oko održavnaja promocije.
Istakao je da se promoviše izuzetan roman pisan u ženskom rodu u prvom licu jednine, i kao takav roman “Ćerka Sunca” nameće jedno interesantno pitanje svom autoru: “Kako na takav način poznaje psihološku prirodu žene”, što se zapitala i sama urednica romana.
Njeno ime je Senka, a ona je sve, samo ne tuđa senka. Rodom je iz Belog Polja, kraj Peći i ćerka je srpske majke Jasne i italijanskog vojnika… Ona se kroz duboke monologe, koji se digresivno prelamaju kroz roman, često okreće prošlosti i majci, ali i ka mnogim njenim grjehovima.
Roman „Ćerka sunca“ predstavlja pokušaj da u popularnoj kulturi izađemo iz sekularnih okvira i kroz književne likove usmjerimo čitaoce na Spas, bez obzira na sva životna lutanja, koji treba pronaći u našoj vjeri.
Milenko Miško Jovanović je rekao:
„Mnogo je emocija koje me obuzimaju dok govorim o Andriji i njegovom stavaralaštvu, i zbog nekih drugih momenata. Učinio mi je čast da budem saradnik na ovom romanu, pa sam kumovao ideji da krene od pećkog sela Belo Polje u Metohiji, a prožima me lično i nostalgija zbog pominjanja zavičaja mojih predaka, riječ je o selu Lutovo u Bratonožićima, o Pelevom Brijegu, ali i o danas opet poznatoj Banjskoj na Kosmetu… Glavni lik je djevojčica iz Belog Polja, koja je nestala sa 11 godina za vreme bombarodavanja, ali se kasnije pojavljuje u Americi, gdje se školuje i radi u centralnoj obaveštajnoj službi CIA. Terzić kaže da je glavna ideja bila pisati u ženskom rodu, što je ujedno bio i najveći izazov, jer nema mnogo autora koji su to uradili.
Senka je, dakle sinonim za Srpkinju koju je Zapad pokušao da preobrati, dok nije vidjela tablu rodnog Belog Polja i slomljen spomenik svoje majke. Ona u sred romana dolazi u manastir na koji gleda kao običan kamen, pa onda treći put dolazi i to gleda malo drugačije, a četvrti put ako dođe, možda zauvijek i ostane. Uostalom, obavezno pročitajte roman iz koga će, siguran sam, nastati veoma ozbiljan film, na čemu Andrija i ozbiljni ljudi iz svijeta filma predano i neprekidno radi”, kazao je Jovanović.
Ne želeči da otkriva kraj romana, autor Terzić je u toku večeri, koja je tekla u razgovoru između Lončara, Jovanovića i njega i na zanimljiv način približio roman posjetiocima, govorio o tome kako je došlo do ideje da se ovakav roman napiše, ističući saradnike na njemu, a koji su bili neophodni kako bi neki događaji bili stručno i kvalitetno opisani. Tako su njegovi sardanici bili Jeromonah Petar – manastir Visoki Dečani, Milenko Miško Jovanović – novinar, Đuro Radosavović – pisac i analitičar, Goran Milić Čigota – šef snajperske grupe Legije stranaca. U toku čitave promocije Terzić je pokazao posjetiocima zašto je tako popularan, jer je na sebi svojstven način objašnjavao pojedine djelove romana, opet, ne otkrivajući kraj, već je ostavio čitaocima da sami dođu do njega. A sam roman je veoma uzbudljiv. Predstavlja mješavina trilera, istorijskog romana i drame.
Na kraju večeri autor je potpisivao knjige i uslijedilo je obavezno fotografisanje sa posjetiocioma.
