Gost “Promenade četvrtkom” Radio Bara, koju uređuje i vodi Milan Vujović, bila je 7. novembra dr Draginja Vuksanović Stanković, predsjednica SDP.
O vama sam pisao u “Politici” u ljeto 2000, kada ste sa tek napunjene 22 godine diplomirali na podgoričkom Pravnom fakultetu sa prosječnom ocjenom 10, i to za tri i po godine. Razgovaramo prvi put na talasima Radio Bara, skoro dvije decenije kasnije, i ja Vam još jednom čestitam na tom podvigu. Jesu li se ostvarili vaši snovi koje ste, pretpostavljam, sanjali tada, na razmeđi dva vijeka?
Tada sam završila Pravni fakultet sa tim visokim prosjekom i naravno, moja velika želja je bila da se ostvarim na polju nauke i u tom pravcu sam i upisala postdiplomske studije u Beogradu, magistrirala i doktorirala u roku. To nije bio ovaj današnji sistem studiranja, tada su postdiplomske studije trajale, ukupno magistratura i doktorat, deset godina. Naravno, najljepši dio mog profesionalnog života je onaj koji provodim u radu sa studentima. Držim časove u Bijelom Polju, na Akademiji na Cetinju, iz predmeta “Autorsko pravo i pravo industrijske svojine” i, naravno, na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore. U svom tom mom naučnom hodu intrigirala me dosta aktuelna društvena situacija i moja želja da se uvede pravda. Prije svega, po fahu sam pravnica i sigurno da je taj osjećaj za pravično usađen u meni, a mnoga društvena dešavanja nisu se odvijala po principu pravde i pravičnoga. To me intrigiralo da se počnem baviti politikom. Naravno, korijene moje velike želje da se bavim politikom je odigrala i činjenica da je moja majka devedesetih godina, kada se borila za Crnu Goru, kao pravoslavna Srpkinja, bila prva žena potpredsjednica SDP i prva žena poslanica, tako da sam ja u tom periodu, kada sam bila student i još mlađa, pratila redovno sjednice Skupštine. To me uvijek impresioniralo, željela sam da budem u toku sa društvenim dešavanjima… Moje želje će biti ostvarene kad budemo imali sređenu državu, kada plate zdravstvenih radnika budu na onom nivou koji zaslužuju zdravstveni radnici, kada prosvetni radnici budu imali plate da budu poštovani, a ne poniženi, kada naši penzioneri koji su gradili ovu državu budu imali pristojne penzije.
Nema sajta, čini mi se, na kojem nije vaša aplikacija „Crna Gora u pokretu“. O kakvoj je kampanji riječ?
Ja sam izabrana za predsjednicu partije 29. juna na Kongresu, nakon toga jul je bio predviđen za izbor novog rukovodstva partije i za veliki rad u Skupštini. Vi znate koliko je to intenzivno pred godišnji odmor. Avgust je bio slobodan i već u septembru jednoglasna odluka je donijeta na svim organima SDP da se kreće u kampanju. Moja ideja je da se približim građanima. I moj stav je da je jako nekorektno, jako ružno, da se vi sjetite građanina samo mjesec ili deset dana pred izbore. Smatram da lider, predsjednik partije, treba da je sa građanima uvijek. Cilj je da se kroz obilazak svih gradova u Crnoj Gori približim građanima, da se rukujem i pozdravim sa što više građana, da čujem što više njih, kako bih sjutra, kad dođem na vlast, bila u prilici da im pomognem. Doživljavam vlast kao djelovanje za druge, a ne za sebe. Ispred svega su građani i njihove potrebe i težnja za boljim životom, onim koji im pripada, ako su pošteni i časni, a ako nisu, zna se gdje je mjesto takvima. Tako da sam u tom dijelu postavila plan i program, zajedno sa rukovodstvom partije, da prvo obiđemo sjever, zbog vremenskih uslova, sad smo na jugu, ostalo je još par gradova da obiđem, naravno i kontinentalni dio se podrazumijeva. Onda na proljeće kreće nova kampanja, koja će biti, naravno, slična ovoj, sa nekim drugim idejama i potezima i naravno, pred parlamentarne izbore opet ista kampanja gdje ću se truditi da budem što više sa građanima.
Mislite da neće građani reći: “Draginja, kad osvojiš vlast, onda ćemo glasati za tebe”?
Vjerujem da će biti toliko glasova da ću ja biti u vlasti i da će se SDP vratiti na onaj put koji joj pripada. SDP je, htjeli to neki da priznaju ili ne, postavila temelje ove države. Mi smo 90-ih godina imali isti program – suverena Crna Gora, NATO i eurointegracije, građanska država. To je jedina partija koja u pravom smislu te riječi baštini građanske vrijednosti. Mene apsolutno ne interesuje da li je neko Crnogorac, Srbin, Hrvat, Bošnjak, Musliman, Albanac. Mene interesuje da li je neko čovjek ili ne. I upravo vjerujem u one ljude koji dijele vrijednosti kao ja, a to je da želimo da stvaramo ovu državu za sebe, za građane, za sve nas, a ne za pojedince koji su privilegovani. Apsolutno nemam nikakav strah, a dokaz je i to što je SDP dosta bila loše kotirana pred predsjedničke izbore, na tri koma nešto, a kad sam se ja kandidovala na predsjedničkim izborima 8,3 odsto. Ja sam tada bila sama. Naravno, sa mojom partijom, sa prijateljima, građanima koji su me podržali, kad kažem “sama”, mislim u pogledu finansijske podrške, mislim u pogledu druge strane koja je zaista imala sve resurse pod sobom. I u tim uslovima uspjela sam da ostvarim 8,3 odsto. Upravo zato znam, vjerujem i nemam straha da me oni građani koji dijele iste vrijednosti, neće podržati na sledećim parlamentarnim izborima. Mjesto u institucijama sistema, iz mog ugla, moći će da ima samo onaj ko zna svoj posao i onaj ko je pošten. Onaj koji ne zna posao, pa neka je to moja rođena kćerka, u odnosu na nekog ko zna, ne može dobiti prednost.
Oni koji budu utkali sebe u vašu kampanju, koji se osjećaju prvoborcima, tražiće, bojim se, od vas da imaju privilegije. Teško ćete ih odbiti…
Nemam ja problem sa tim. Recimo, ako se vaša kćerka javi na konkurs za neko radno mjesto i javi se i moja kćerka, a vaša pokaže bolje rezultate, biće vaša kćerka primljena. Pri tome me uopšte ne interesuje kako ste vi glasali i kako ste politički opredijeljeni. Ako nemam problem da eliminišem sjutra moju kćerku i da kažem jasno da ona ne može biti privilegovana zato što sam ja na nekoj političkoj poziciji, onda apsolutno neću imati problem da to kažem ni nekome ko je u mojoj političkoj partiji.
Mnogi Barani kažu da Vama mogu da zahvale za ljetnje ugođaje koji se zovu Kraljičina plaža?
To je, zaista, bila borba. Da ne pričam šta sam sve tada preživljavala. U pitanju su bili nečiji milioni. Prepoznala sam da se ne radi o ugovoru o dugoročnom zakupu zemljišta, već da taj ugovor sadrži elemente prodaje. Izašla sam javno, i u Skupštini i na raznim TV emisijama i tačno citirala norme ugovora ili članove ugovora gdje se prepoznaje element prodaje. Intencija je bila da se da Kraljičina plaža kod Čanja u dugoročni zakup, pod znacima navoda, na 90 godina. A poslije 90 godina, naša čukununučad ne bi mogla doći do toga. To je bila klasična prodaja državnog resursa. Neko je zauzvrat trebao da bude nagrađen, u pitanju su bili neki Arapi, tako sam dobila informaciju. Tada je čak bio zabranjen pristup građanima Bara. Ja sam citirala normu koja je upravo govorila da su ti budući Arapi država u državi. Čak nije bio dopušten ni prolaz organima inspekcijskog gonjenja, mogle su samo da pristupe vatrogasne službe u slučaju požara, Hitna pomoć, eventualno policija, a inspekcije nisu imale pravo da dođu. Zamislite sada taj dio Crne Gore gdje inspektor nema pravo da nadzire da li se sprovode zakoni. E, tada sam iznijela sve to u Skupštini, napala sam taj ugovor i doživjela da je nakon 7-8 mjeseci u “Vijestima” objavljeno da su Arapi povukli depozit od 20 miliona eura sa računa jedne banke, neću sad govoriti o kojoj banci se radi. Postavlja se pitanje šta je radio depozit od 20 miliona na računu te banke za Kraljičinu plažu.Neko je trebalo da uzme taj novac, da podijeli onima koji bi taj posao završili, međutim ja sam se umiješala svojim tumačenjem ugovora i uspjela da, uz podršku mojih partijskih kolega, sačuvam Kraljičinu plažu koja treba da pripada građanima a ne tajkunima. Tada sam napadana ovdje u Baru za tjeranje investitora. Ne, apsolutno, ja sam za to da dođu investitori da grade i Bar i Crnu Goru, ali da se jasno zna ko su ti investitori – kredibilni i moraju poštovati Ustav.
U ovoj zemlji može da govori ko hoće i šta hoće i nema mnogo sjekiracije zbog toga. Ali, kad udarite nekome na novac, onda je odgovor žestok. Tu reperkusije mogu da budu brojne.
Meni je iz raznih uglova savjetovano da se ne pojavljujem u TV emisijama i da prestanem da govorim na tu temu. Međutim, ja sam smatrala da sam izabrana na tu poziciju da štitim interese građana Bara, građana Crne Gore a ne lične interese, i po cijenu života odlučila sam da branim Kraljičinu plažu i uspjela sam u tome. Znate da je bila borba i oko Luke Bar, da smo i Luku Bar sačuvali smatrajući da treba da pripada građanima Bara i Crne Gore, a ne da je damo Bar nekom drugom. Tu je došlo do razdvajanja Luke Bar, sad imamo preduzeće Port of Adria. I tada sam u Parlamentu Crne Gore glasala protiv toga, smatrala sam da je to jedna vrsta prevare i bila sam u pravu,
Hoće li brod “Barske plovidbe” ponovo držati liniju Bar-Bari?
Dogodilo se da se pojedinima brod “Sveti Stefan” nije uklopio u računicu, pa smo angažovali brod iz Hrvatske, i sada je to “mnogo bolje”. Naši mali privrednici, poslodavci koji imaju butike po Baru, oni sad moraju da idu preko Tirane za Bari da bi donosili robu, umjesto da idu iz svog grada. Imamo situaciju da je brod održavao redovno liniju Bar-Bari-Bar tokom čitave godine i bio upošljen na liniji Bar-Ankona-Bar, kao i Bari-Drač. Za vrijeme ljetnje sezone je vozio pet puta nedjeljno. Hoćete mi reći da se to nije isplatilo? Isplatilo se. Tada bi se reducirao broj kamiona za prevoz roba, a akcenat se stavljao na turizam. Bio je ogroman broj turista, vi niste imali gdje da sjednete u lokalima po Baru koliko je turista bilo. Brod je prevozio od 80 do 100 hiljada putnika godišnje. U toku ljetnje sezone brod je iz Barija dovozio veliki broj turista iz Italije, kao i naših ljudi koji su tamo na radu i životu, iz dijaspore. Nakon 52 godine, linija je prekinuta u decembru 2016. godine, tako što je klasifikaciono osiguravajuće društvo Biro Veritas suspendovalo klasu broda, što je vrlo rijedak slučaj u pomorstvu da se desi, sa svim onim podacima na koje sam vam ukazala. Iako je brod tada imao klasu, to jest dozvolu za plovidbu do kraja 2018. Naprosto, “Barska plovidba” nije poštovala primjedbe i nije otklanjala tehničke probleme koje je Biro Veritas konstatovao. Od kada je prestala linija, stalno slušamo neku priču da menadžment traži brod, ali nikako ga nema na tržištu. Malo je čudno da je “Barska plovidba” u mnogo težim uslovima, a to je bilo prije skoro 20 godina, za kratko vrijeme kupila dva broda – “Sveti Stefan” i “Sveti Stefan II”, a evo već skoro tri godine broda ni na vidiku. Kako je posljednju ratu kredita za kupovinu dva teretna broda “Barske plovidbe” – to želim da naglasim – “Bar” i “Budvu” – platila država, postavlja se pitanje sa kojim parama će “Barska plovidba” da kupi brod. I recite mi ko ima računicu, isplativu, da angažuje Hrvate umjesto našeg broda. Insistiraćemo da nadležni državni organi ispitaju ovaj slučaj i da se vrati naš “Sveti Stefan”.
Koliko na vaš lični rejting utiče korupcionaška afera u Vrhovnom državnom tužilaštvu i hapšenje sekretara Nenada Vujoševića, bliskog saradnika vašeg supruga?
Ja na ovo pitanje moram da odgovorim iz dva ugla. Prvi ugao je kao predsjednica SDP, a s druge strane, kao supruga, jer je moj suprug sada v.d. vrhovnog državnog tužioca Crne Gore. Podsjetiću vas da sam, kada je bio organizovan veliki protest pokreta “Odupri se” nasred trga u Podgorici kao poslanica SDP, uradila nešto što niko ne bi uradio. Javno sam tražila ostavku, ne samo svog supruga, ne zato što smatram da je korumpiran, istinu znam, o tome ću kasnije, već zato što sam smatrala da i tužilaštvo, a i sve druge institucije, prije svega institucije predsjednika države i Vlade i svih ostalih čiju smo ostavku potpisali treba da rade odlučnije i efikasnije i na mnogo drugačiji način. Tim sam potezom jasno stavila do znanja građanima Crne Gore da svoje političko djelovanje jasno odvajam od privatnog života. I ja i suprug dijelimo isti stav – nikada neću dozvoliti da na bilo koji način on utiče na moje političke odluke i da se miješa u moj politički život. Niti bi on, sigurno, na bilo koji način, dozvolio da ja utičem na njega. Jedno je kad ja kažem da nisam zadovoljna radom Tužilaštva u punoj mjeri, a drugo je, ne daj Bože, da kažem njemu – ti treba da uradiš ovo ili ono. Niti bi mi dozvolio, niti bih se usudila. Nakon tog mog poteza, desila se ova afera o kojoj priča čitava Crna Gora, gdje je jedan pisar, ja ga tako zovem, iz Vrhovnog državnog tužilaštva, koji je pisao rješenja za godišnje odmore i bolovanja, pričao sa jednim licem koje je na potjernici. Tako su njih dvojica u tom razgovoru, svako iz svog interesa, pomenuli trećeg subjekta, a taj treći subjekt je moj suprug, i rekli ono što su imali priliku da čuju svi građani Crne Gore. Ja ću u odnosu na to reći samo sljedeće: kada je moj suprug izabran ponovo za v.d. VDT-a, kolega Raško Konjević je iznio partijski stav, i tada sam na društvenim mrežama šerovala tu njegovu izjavu i opet, po drugi put, jasno povukla liniju između mog političkog djelovanja i mog privatnog života. Ali, sad moram reći i drugu stvar, a to je da kao supruga vrhovnog državnog tužioca, odnosno vršioca dužnosti sada, odlično znam istinu. Istina uvijek nađe svoj put i vjerujem da će nadležni državni organi uraditi ono što im je posao, da ta istina dođe do građana.
Mora da ste razgovarali o njegovom eventualnom podnošenju ostavke. Evo, ne tražim od vas da iznosite neke intimne stvari, ali…
Iskreno, pričali smo na tu temu. I ja njega, nakon razgovora sa njim, razumijem zašto to nije uradio. Vjerujem da će građani to razumjeti. On je 31 godinu časno nosio sudijsku togu. Zašto kažem časno? Zato što postoji statistički podatak. To je čovjek koji je u svojih 31 godinu sudijskog staža sudio najteža krivična djela, od one Titove Jugoslavije do današnje suverene Crne Gore. Najvećim kriminalcima je sudio. Ono što je on ostvario u tih 31 godinu od sudova Savezne, tada Titove Jugoslavije do danas je preko 96 odsto potvrđenih sudskih odluka u postupku po redovnim i vanrednim pravnim ljekovima. On je, kao neko ko je sudija, ko gleda strogo formalno, rekao: “Pa zar može neko biti korumpiran ko je takve rezultate ostvario? I sada, kad bih podnio ostavku, to bi bilo kao da sam priznao da sam uzeo taj novac koji oni pominju”. Nemam namjeru da bilo ko, daleko bilo, doživi da branim svog supruga, rekla sam – ja znam istinu, istina uvijek nađe put, građani mogu da prate da li on smeta ili ne smeta… Ako je neko imao preko 96 odsto potvrđenih sudskih odluka, onda sigurno niste mogli uticati na tako nekog pojedinca.
Stalno se govori o ujedinjenju opozicije, a nikako da dođe do njega. Narod je umoran od svađe opozicionih prvaka i sve više postaje apatičan.
Veoma je važno da jedan građanin shvati sljedeću stvar: na dan izbora, građanin je vlast. Građanin uzima stvar u svoje ruke i kaže: ja od danas odlučujem ko će da donosi odluke u moje ime. A ne: neću da izađem na izbore, ne mogu ništa da promijenim, jedan glas može da bude odlučujući za jedan poslanički ili odbornički mandat. Kad je u pitanju opozicija, vi znate da sam pozvala lidere opozicionih partija, mimo Demokratskog fronta, da sjednemo za isti sto, da razgovaramo, da vidimo kako možemo da prije otpočinjanja rada Odbora za reformu izbornog zakonodavstva usaglasimo stavove kako bismo donijeli odluke. Na tom sastanku smo se saglasili da je najbolji model sprječavanja zloupotrebe u primjeni izbornih zakona tehnička vlada, ako dođe do toga da se u Parlamentu postigne dvotrećinska većina u izglasavanju tih izbornih zakona. To je ono na čemu će opozicija insistirati.
Dokle je stigla vaša inicijativa za povećanje plata zdravstvenim i prosvjetnim radnicima?
Mi smo podnijeli inicijativu Odboru za zdravstvo i održana je sjednica, konsultativno saslušanje ministra zdravlja i ministra finansija, i u tom dijelu su stigla obećanja da će se navodno povećati plate zdravstvenim radnicima, a na toj sjednici prisustvovali su i predstavnici Sindikata, koji su ukazali na probleme. Mi imamo prilike u posljednjih nekoliko dana da čujemo ministra zdravlja koji govori o rješavanju stambenih pitanja, naprosto ispod svakog ukusa mi je da komentarišem činjenicu da se i pitanja zdravstvenih radnika rješavaju po mnogo, mnogo manje olakšanim uslovima nego što se rješavaju pitanja ovih koji su zaposleni u Vladi. Ali ono što je jako važno jeste činjenica da nema govora o nekom bitnijem poboljšanju plata zdravstvenim radnicima ukoliko se ne donose odluka da ona bude povećana barem za 30 odsto. Tada možemo govoriti o nekom povećanju, sve ovo ispod toga je zaista ispod svakog nivoa. Oko inicijative za prosvjetne radnike, zakazana je već sjednica Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport, koja će biti 12. novembra u 12 časova. Sjednici će prisustvovati ministar prosvjete i opet ministar finansija, a mislim da smo veliku stvar uradili iz Socijaldemokratske partije, jer čim smo pomenuli tu inicijativu već je stigla povratna informacija da će plate prosvjetnim radnicima, iako je to ispod svakog nivoa, biti povećane sad za 9 odsto, a do 2021. još 3 odsto, što je 12 odsto. Takođe smatram da u oblasti prosvjete treba da bude povećanje makar između 20 i 30 odsto, za početak.
Naravno. Penzioneri imaju redovno primanja, međutim, nepodnošljivo su niska.
Penzije su ispod svakog nivoa. Nije suština da dobijete penzije koje ćete da raspoređujete tako da kupite ljekove i hleb. Vi kao penzioneri, koji ste gradili ovu državu, vi trebate da idete na kruzere da putujete. Takve vaše penzije treba da budu, to rade penzioneri iz Evrope. To je sramota da se penzioneri koji su nekada gradili i stvarali ovu državu bore kako će da prežive od prvog do prvog. Najniža penzija u Crnoj Gori je 124 eura.
Da Vas pitam nešto za kraj: novi kad dođe umjesto starog, sve najgore, kao što kaže Duško Radović, govori o starom kako bi uzdigao sebe. Nisam čuo od vas da loše govorite o Ranku Krivokapiću.
Ranko Krivokapić je političar koji je obilježio istoriju Crne Gore, zalaganjem za suverenu Crnu Goru i tri puta je bio predsjednik Parlamenta Crne Gore i, htjeli da priznamo ili ne, jedini čovjek iz Crne Gore koji je bio i predsjednik Skupštine OEBS-a. Mislim da su to zavidni politički rezultati, to je čovjek sa širokim gledanjima, koji je ispred sebe stavio mene, ženu da bude predsjednički kandidat. Vi znate, ako jedna partija kandiduje nekoga za predsjednika države – to je obično lider partije, a on je tu napravio odličnu procjenu, ne zato što sam to ja, nego se pokazalo na rezultatu da je to bila odlična procjena. Stavio je mene ispred sebe i shvatio momenat kada treba da dođe vrijeme za promjene u partiji. Moram da kažem vrlo bitnu stvar kada je SDP bila u vlasti – mi smo se borili protiv rasprodaje državnih resursa, sačuvali smo Elektroprivredu, ona je ostala građana Crne Gore, mi smo spriječili potapanje Tare, evo i sada smo se borili protiv gradnje mini hidroelektrana. Tako da je SDP, i dok je bila u vlasti, radila velike stvari u interesu građana Crne Gore, a što je najvažnije – ostvarila je sve svoje programske ciljeve, ostalo je još da uđemo u EU. Ali u momentu kada je došlo do toga da se rasprodaju državni resursi, naravno da je SDP, tada na čelu sa Rankom Krivokapićem, stala na stranu građana i na stranu državnih resursa Crne Gore. I mislim da smo u tom dijelu zaista uspjeli da sačuvamo mnogo toga, da kažem opet i Elektroprivredu Crne Gore, koja je naša, u većinskom vlasništvu Crne Gore, i potapanje Tare da zaustavimo, znate što je bilo oko Kombinata aluminijuma, da vam to ne pričam. Pokazalo se da je SDP bila u pravu. Što radi sad Deripaska, hoće milione da naplati? Sačuvali smo Luku Bar, sačuvali smo Kraljičinu plažu kod Čanja. Borimo se i dalje za zaštitu interesa građana Crne Gore i za zaštitu onoga što pripada građanima, a to su državni resursi. Oni pripadaju građanima, a ne privilegovanim tajkunima i pojedincima.
