NVO „Adria“ je povodom 21 godine od osnivanja i Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, održala dvodnevni seminar pod nazivom „Socijalni servisi podrške za osobe sa invaliditetom – stanovanje uz podršku“.
Trener na seminaru bila je Marta Anđelić, spec. sci. menadžer javne uprave-zdravlja, psihološkinja, a kotrener Milena Plamenac, asistentkinja. Učesnici su, pored korisnika i njihovih roditelja, bili predstavnici nadležnih institucija – Centra za socijalni rad, Opštine Bar, Doma zdravlja i MZ Polje.
Nakon opsežne diskusije i razmatranja brojnih predloga i sugestija, zaključeno je da je Baru neophodan novi servis podrške – podržano stanovanje za odrasla lica sa smetnjama u razvoju, jer za njih ne postoji apsolutno nikakav program, osim usluga kreativnih radionica i svakodnevnog rada u prostorijama NVO „Adria“.
„To nije dovoljno, jer njima treba adekvatna njega, pomoć i podrška, a posebno sigurnost, jer, postavlja se pitanje kako će nastaviti život u zajednici kad nas ne bude bilo, a ne da završe u nekim institucijama ili domovima“, objašnjava Anđelić.
Prema njenim riječima, seminar je upriličen kako bi se poboljšao kvalitet života osobama sa smetnjama u psihofizičkom razvoju. To je tema koju ova NVO zagovara dugi niz godina.
„Servis podržanog stanovanja zagovaramo desetak godina, međutim i dalje nemamo pravi način sistema podrške. I dalje se mi kao roditelji pitamo šta sa njima poslije nas, a kada to pitanje uputimo ka institucijamq, nikada ne dobijemo odgovor“, podvukla je.
Anđelić ističe da je podržano stanovanje prepoznati servis podrške koji postoji u našem zakonu, ali ne i u praksi.
„Zaista bismo željeli da budemo pioniri u tome i znamo da Opština Bar uvijek cijeni takve ideje i projekte. Nadamo se da ćemo i sada ostvariti saradnju sa lokalnom upravom i svim nadležnim institucijama. Ovaj model se u okruženju pokazao kao jedan od najboljih vidova podrške za odrasla lica sa smetnjama u razvoju. Na svu sreću, on se može primijeniti na više ciljnih grupa. Nama je jako bitno da se za ovu ciljnu grupu, koja ne može da odlučuje sama o svojim postupcima, za početak otvori barem jedan takav servis u Baru. To bi bio otvoreni sistem podrške, gdje bi korisnici imali mogućnost odlaska kući i posjetu porodica. Ipak, smatram da je najvažnije da budu u grupi, u poznatom okruženju, gdje pokazuju svoja znanja, vještine i komunikaciju, druže se, jedni drugima pomažu. To je mnogo bolje nego da budu izolovani“, pojasnila je.
Na seminaru je zaključeno i da je potrebno formirati radnu grupu koju bi činili predstavnici svih relevantnih institucija, među kojima i predstavnik udruženja „Adria“ i roditelji. Anđelić smatra da se jedino na taj način donosiocima odluka može približiti koliko je zaista potreban ovaj servis podrške.
„Mi već radimo i odlično sarađujemo sa svim institucijama. Navešćemo sve zakonske odredbe koje se tiču otvaranja tog servisa podrške. To nije nimalo lagan posao, mi kao radna grupa morali smo da napravimo detaljan plan i program rada. Tražićemo prijem kod donosioca odluka kako bi kratko, jasno i tačno obrazložili šta je dobro kod ovog servisa podrške i koju korist ima za čitavu zajednicu, a posebno za korisnike za koje je namijenjen“, jasna je Anđelić.
Ona je istakla da najveći problem u realizaciji projekta predstavljaju finansije, ali i njegovateljice – osobe koje bi danonoćno brinule o korisnicima. Govorila je i o primjeru dobre prakse stanovanja uz podršku u Njemačkoj, te geronto centru iz Bečaja, čiji će predstavnici na nekom od narednih seminara predstaviti svoja pozitivna iskustva, te kako da stanovanje uz podršku bude najoptimalnije i najjeftinije rješenje.
Seminaru je prisustvovala i direktorica Centra za socijalni rad za Bar i Ulcinj, Biljana Pajović istakavši da Centar uvijek podržava ovakav vid edukacija. Ona je kazala da bi ovaj servis – stanovanje uz podršku bio od velikog značaja ne samo za pojedince koji se nalaze u stanju potrebe, već i za samu porodicu, ali i za cjelokupnu zajednicu.
„Mi imamo, kroz Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti, prepoznatu uslugu stanovanja uz podršku, međutim u praksi to nije razvijeno. Reforma socijalne i dječje zaštite koja je skoro deceniju na snazi, uvijek podržava ostanak korisnika u svojoj zajednici, a ne smještaj u institucije. Kada govorimo o različitim kategorijama stanovništva, ne samo o djeci sa smetnjama u razvoju, o djeci bez roditeljskog staranja, već i o odraslim licima koji su nekad prepušteni sami sebi, ovakav vid podrške bi bio od velikog značaja, jer zaista poboljšava kvalitet života“, objasnila je Pajović.
Ona je navela da Centar za socijalni rad nema poseban registar koji ima evidenciju lica sa smetnjama u razvoju i osoba sa invaliditetom. Prepoznaju ih kroz druga prava.
„To su prava koja ta lica ostvaruju na osnovu zdravstvenih smetnji – tu govorimo o pravu na dodatak za njegu i pomoć i pravo na ličnu invalidninu. Možda bi to bila dobra početna osnova za mapiranje lica koja bi zaista imala potrebu za ovakvim vidom servisa i vidom podrške“.
Pajović je kazala da u Baru oko 200 korisnika koristi pravo na ličnu invalidninu.
„Različite su smetnje u razvoju, ali ovakav vid podrške nije potreban samo za jednu manju populaciju, već za širu, a vremenom bi se došlo do tačnog broja“, kazala je.
Pajović je istakla i to da se, kada je riječ o osobama sa invaliditetom, najmanje pažnje posvećuje osobama koje imaju intelektualne poteškoće.
„Prepoznali smo da u zajednici najmanje servisa podrške imamo upravo za ovu grupaciju. Kroz naš svakodnevni rad nailazimo na porodice koje su same, opterećene ne samo zdravstvenim problemima, već imamo i određenu populaciju koja je u starijoj dobi i koja i sama već ima određene zdravstvene smetnje. To nekad podrazumijeva da odrasla osoba koja ima i više od 70 godina, brine o svom djetetu koje ima 40 i svakodnevno brine šta će biti sa njenim djetetom nakon njene smrti“, zaključila je Pajović.
Seminar „Socijalni servisi podrške za osobe sa invaliditetom – stanovanje uz podršku“ podržan je na osnovu Ugovora o dodjeli finansijskih sreddstava podržanog na osnovu Odluke o raspodjeli sredstava za projekte i programe nevladinih organizacija za 2023. godinu od strane Opštine Bar.
