Svjetski dan dijabetes – 14. novembar, NVO Društvo za borbu protiv šećerne bolesti “Plavi krug” Bar obilježila je manifestacijom u barskom Domu kulture.
Iskrenu priču koju plasira NVO “Plavi krug” podržavaju brojne regionalne i domaće muzičke zvijezde, dramski umjetnici, sportisti… Ovoga puta to su učinili barski umjetnici. Podršku u obilježavanju Svjetskog Dana dijabetesa dali su slikari Muharem Muratović, Goran Ćetković i Milun Lutovac, Filip Jovović koji izrađuje umjetničke predmete od maslinovog drveta, profesor harmonike Safet Drljan i glumac Branko Ilić.
Bar je tokom proteklih osam godina, najviše zahvaljujući Edukativnom kampu za dijabetičare, prvom i jedinom te vrste u Crnoj Gori, postao regionalni centar u kojem se krajem ljeta okupljaju osobe sa dijabetesom, uče, druže se, planiraju… Do sada je kroz kamp prošlo preko 250 učesnika. Organizator kampa je upravo NVO “Plavi krug” na čijem je čelu posvećena, vrijedna i uvijek puna inovativnih ideja, doktorka Valentina Kalinić, internista, endokrinolog. Ona je bila organizator i domaćin i manifestacije povodom obilježavanja Dana dijabetesa.
“Drago mi je što smo pronašli način da vam otvorimo srce i što ste se pridružili našoj borbi. Dijabetes, prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori ima između 35.000 i 40.000 registrovanih pacijenata, a taj je broj iz dana u dan sve veći. Svi imamo nekog u porodici ili prijatelja, poznanika koji ima dijabetes… Djecu sa dijabetesom od ostale djece razlikuje samo stanje, pa ti mališani mogu da postignu sve. Svih ovih godina jako sam motivisana njihovom snagom i odlučnošću. Dijabetes umori onoga ko ga ima, umori nas koji liječimo. Upravo stoga je jako bitno da u okruženju postoje ljudi koji vas opominju i motivišu”, istakla je na otvaranju manifestacije doktorka Kalinić.
Ona upozorava da dijabetes ni u kom slučaju nije bezalen i upozorava:
“Sve je veći broj umrlih osoba sa dijabetesom. Ako uzmete da svakodnevno svakih osam sekundi po jedna osoba umre od komlikacija izazvanih dijabetesom, složićete se da ovo stanje zaslužuje pažnju. U Crnoj Gori ima 232 djece uzrasta do 18 godina. Svi im želimo lijepu i svijetlu budućnost. Da bi to ostvarili nije potrebna samo terapija. Neophodna je i svakodnevna fizička aktivnost, poseban režim ishrane i samokontrola”, upozorava doktorka.
Snažna motivacija za predan rad su joj, kako ističe, majke koje imaju dijete oboljelo od dijabetesa, jer “nije lako ni kada je dijete pet dana bolesno, a tek kada ima stanje koje nije bolest i treba svakodnevni nadzor- to je velika bitka tih majki”.
Od Slađane Popović, koja već dvije decenije živi sa dijabetesom, posjetioci su imali priliku da čuju emotivnu, a snažnu i motivišuću životnu priču.
“Meni se čak i ime slaže sa ovim stanjem”, kroz osmjeh je otpočela obraćanje 41-ogodišnja Slađana, majka dvoje djece, koja zrači vedrinom i optimizmom.
“Dijabetes nije prepreka za normalan život. Pojavio mi se kada sam imala 21 godinu. Vrijednost šećera u krvi mi je u tom trenutku bila 30. Hitno su me prebacili u Podgoricu i sa vrata sam primila prvu injekciju. Bila sam u stanju šoka. Prva reakcija je bila neprihvatanje i odbijanje da se pomirim sa tim da imam dijabetes. Nijesam htjela da naučim kako se daje insulin, nijesam bila spremna ni da pomislim da mogu da živim bez bijele čokolade, eurokrema… Čak nijesam htjela ni da uđem u sobu gdje su bili smješteni pacijenti sa dijabetesom… To je kratko trajalo, brzo sam se navikla, jer u ovoj priči nema mjesta patetici. Vodim sadržajan, bogat život, pun smijeha i radosti. Možda ga živim ispunjenije nego najzdraviji čovjek. Rodila sam i dva zdrava dječaka – moju slovensku dušu Jovana i mog renesansnog mladića Đorđa. Dijabetes nije prepreka za trudnoću ukoliko imamo dobru regulaciju šećera, dobre endokrinologa i ginekologa trudnoća prođe bez problema”, priča Slađana.
Edukacija, zdravi stilovi života i aktivno učešće pacijenta su neophodni za prevenciju komplikacija od dijabetesa. O dijabetesu treba razgovarati, razmjenjivati iskustva, ali i razbijati stigmu. Ideja “Plavog kruga” je da se u tu priču uključi što više ljudi, uz rad na motivaciji onih koji nemaju dijabetes da razumiju, pruže pomoć i podrže. Valja obučiti i nezdravstveno osoblje u institucijama. Najmlađi sa dijabetesom, od vrtića preko osnovnih i srednjih škola, pa sve do fakulteta, nerijetko su žrtve upravo stigme i nedovoljne informisanosti kako vaspitača, učitelja, profesora, tako i vannastavnog osoblja.
Direktorica Gimnazije “Niko Rolović” Marija Đonović objasnila je kako u toj obrazovnoj ustanovi jačaju ličnosti i utiču na izgradnju pozitivnih stavova o životu kod učenika.
“Pored aktivnosti koje su usmjerene na formiranje pozitivnog stava prema zdravim životnim stilovima i osnaživanje ličnosti učenika, važan aspekt, kada govorimo o sveukupnom zdravlju mladih ljudi, jeste značaj klime i kulture u školi, sveukupnog ambijenta koji se kreira kroz komunikaciju svih aktera vaspitno- obrazovnog procesa- učenika, nastavnika, roditelja. Inkluzivna kultura podrazumijeva takav ambijent u školi u kome će učenici koji imaju dijabetes ili bilo koji drugi zdravstveni problem, ili su jednostavno drugačiji po bilo kom osnovu, biti prihvaćeni, ambijent u kome su ključne vrijednosti empatija i tolerancija”, poručila je Đonović i podvukla da jednu od glavnih uloga u kreiranju takvog ambijenta imaju upravo zaposleni u školi što je, kako je kazala “krupan izazov, ali i ljepota tog poziva”.
Baranima dobro poznata, redovna učesnica dešavanja koja organizuje NVO “Plavi krug”, profesorica Snežana Vujošević, internista endokrinolog sa Medicinskog fakulteta u Podgorici, govorila je o značaju zdravih stilova života, prevenciji komplikacija, adekvatnom higijensko- dijetetskom režimu kod osoba sa dijabetesom. Poseban fokus doktorka je stavila na značaj i podršku porodičnog okruženja za osobe sa dijabetesom.
“Morate biti jaki, sami tražiti svoj put, a sve što vam nije jasno treba da pokušate da saznate, jer što više znate više ćete moći da pomognete sebi. Svi članovi društva treba da se uključe i podrže ostvarenje ciljeva koji su u interesu osoba sa dijabetesom- počevši od ministra zdravlja, direktora Fonda zdravstva, direktora bolnica, farmaceutskih kuća…”, istakla je Vujošević.
Podršku “Plavom krugu” i osobama sa dijabetesom dao je i glumac Branko Ilić.
“Kažu da je dobar glumac onaj koji ima izraženiju empatiju, da saosjeća sa ljudima koji imaju problem. Danas je, pored ovolikih stega, očekivanja, jurnjave za novcem… teško gajiti tu crtu ličnosti”, kazao je Ilić koji je publici pročitao četiri pjesme za koje je pojasnio da “možda nijesu sadržajno prikladne”, ali je publici nakon objašnjenja bilo jasno i drago zašto je baš njih odabrao. Naime, napisao ih je anonimni pjesnik i Ilićevo čitanje bilo je prvo pred auditorijumom širem od njegove porodice.
“Njegovo ime je Branko Slavić, otac je mog dobrog prijatelja i kolege Gorana Slavića i čovjek je koji već 40 godina uspješno, zdravo živi sa dijabetesom. Predstavlja se kao matematičar- Hercegovac- dijabetičar. Dobar čovjek, stvarno. Bori se, pouzdano znam mu nije lako, ali tu svoju brigu nosi tako da je drugi ljudi ne osjete. Znam da će mu biti drago kada mu prenesem koliki aplauz je večeras dobio za svoje pjesme”, kazao je Ilić.
Obilježavanju Svjetskog dana dijabetesa priključio se i slikar Goran Ćetković. U holu Doma kulture izloženi su radovi iz njegovog novog ciklusa- pejzaži.
“Uloga umjetnika je da podržimo aktivnosti koje se tiču opšteg dobra ljudi. Novi ciklus nastao je poslije ciklusa ‘Zub vremena’ u kojem sam se prvenstveno bavio problematikom čovjeka. Sad sam se upustio u novu avanturu. Za umjetnika je bitno da u radu istražuje, dolazi do novih formi, tematike, korišćenja novih likovnih tehnika… Najčešći motivi mojih pejzaža su zavičaj, ostaci starih gradova, djelovi ruinirane arhitekture… Ipak, kada ih postavim pored mojih ‘glava’ (kako volim da nazivam moje portrete) nevjerovatno je kako korespondiraju jedni sa drugima. Pejzaž djeluje kao da je detalj sa slike na kojoj je predstavljen portret”, objašnjava slikar.
Manifestaciji je prisustvovao i direktor Fonda zdravstva Sead Čirgić, članovi Lions kluba LC Bar Antibaris, za logistiku je bio zadužen Foto studio Petović, a tokom večeri publika u Domu kulture uživala je u bravuroznom muziciranju profesora harmonike Safeta Drljana.
