Univerzitet Crne Gore nedavno je nagradio najbolje studente, a među njima je i naš sugrađanin, dvadeset jednogodišnji Luka Stanković, student treće godine Fakulteta za dramske umjetnosti, čiji prosjek iznosi 9,74. No, to je samo jedan u nizu njegovih uspjeha.
Krajem decembra, održana je premijera predstave „Krst sa petokrakom“ u kojoj se Stanković pojavljuje kao najmlađi član glumačke ekipe, dobio je ulogu u poznatoj seriji „Dug moru“, predstavio se na Kotorskom festivalu pozorišta za djecu, našao se i u spotu hora Vokalisti za pjesmu „Konjuh planinom“…
Kako je istakao u razgovoru za Radio Bar i Bar Info, nikada nije pomislio da će gluma biti njegov životni poziv.
„Čitavog života sam zaluđen filmom i glumom. Recitovanje mi još od vrtića nije strano. U Gimnaziji sam se često raspitivao za dramsku sekciju, ali su mjesta uvijek bila popunjena. Nekoliko mjeseci prije mature, relativno kasno, stiglo me ono suštinsko pitanje – ‘Što da činim ja sa svojim životom?’. Drug je nabrajao fakultete, a ja bez premišljanja odmahivao glavom. Naletjesmo na Fakultet dramskih umjetnosti, odsjek gluma i samo rekoh ‘Ah, što da ne…’, bez svijesti da će ta banalna rečenica, u neku ruku, definisati moj život“, počinje Luka svoju priču.
Iako je proglašen za najboljeg studenta Fakulteta dramskih umjetnosti, na ovog skromnog mladića to priznanje nije puno uticalo.
„Čovjeku je povremeno, naravno, potrebna validacija i zahvalan sam na nagradi za najboljeg studenta, ali što moj profesor voli da kaže: ‘To je dosta dobro, ali idemo dalje”, iskren je Luka.
Za prijemni ispit spremao se nekoliko mjeseci, a te godine, primljeno je njih petoro. Od tada, za tri godine studija, mnogo je napredovao.
„Bilo je naporno, sa puno uspona i padova. Počevši od vježbi za artikulaciju i dikciju, preko literature koja mi je uklonila dosta predrasuda što se tiče glume, a vjerujte mi, generalno ih je mnogo. Fakultet je zahtjevan koliko student želi da on bude. Krv, znoj i suze su stvar odluke, kao i u većini poziva. Međutim, studiranje glume nisu samo nekoliko predmeta na prvoj, drugoj i trećoj godini. Da ne dužim sad o čitanju, gledanju, treningu… reći ću samo da glumac treba, da ne kažem mora, konstantno postavljati izazove sam sebi, kako fizičke, tako i mentalne, a usudiću se reći i emotivne. Možda se neki neće složiti, ali smatram da je to jedini način na koji jedna individua može raditi na sebi“, objašnjava ovaj mladić.
Još od prve godine, Stanković je aktivan i van zidova fakulteta. Tako se prošle, 2023. godine pojavio na otvaranju Kotorskog festivala pozorišta za djecu, ali je dobio i ulogu u poznatoj seriji „Dug moru“, na šta je posebno ponosan.
„Imao sam tu ‘sreću’ da radim izvan komfort zone vježbaonice, profesora, asistentkinje i koleginica još od prve godine. Sreća je pod navodnicima, jer iako mi je značajno svako iskustvo koje sam imao, u par navrata sam osjetio da mi škola nije prioritet. Lako se poleti, još ako se nađe neko da ti kaže da si dobar – doviđenja. Mada kad se vratim u komfort zonu, vidim koliko zapravo ništa ne znam. Divan paradoks. Za 2023. godinu moram da izdvojim otvaranje KFPD-a i snimanje serije ‘Dug moru’. Kotorski festival je predivan. Igrati pred stotinama djece mi je veliko zadovoljstvo, jer ko od njih bolje zna kako maštati i igrati se. Gledam desetak filmova i nekoliko serija iznova i iznova, i nanovo se smijem i divim Vesni Trivalić. Podigao sam se uz njene replike. I kako ja sad da opišem kakav je osjećaj dijeliti kadar i razmjenjivati riječi sa tom predivnom ženom? Ja ne umijem, ako ko zna – skidam kapu“, iskreno je kazao.
Osim u predstavama i serijama, Stanković se našao i u spotu hora „Vokalisti“ za pjesmu „Konjuh planinom“ u ulozi mladog Peja Markovića, od kojeg se hor pjesmom oprašta na njegovom herojskom putu.
„Sa Sašom Barjaktarovićem, dirigentom hora, povezala me naša glumica, moja profesorica Dubravka Drakić. Saša je primjer kako to izgleda kad neko voli to što radi i kad se daje stoprocentno. Kad radite sa takvim čovjekom, bude vas sramota da ne date sve od sebe, koliko god to bilo. Bio je to lijep dan, lijepi ljudi i na kraju, lijep rezultat“, istakao je Luka.
Saradnju je imao i sa horom „Antivari“, povodom Dječjeg 13. jula. Osim glumačkog, na manifestaciji je pokazao i zavidno muzičko umijeće.
„Kao što to obično glumci rade, imao sam tu svoju ulogu. Igrom slučaja sam muzičar, pa sam im takođe bio pratnja na gitari i kahonu. Ja sam jedan od onih muzičara što voli od svega po malo – gitara, bas, bubnjevi, klavir. Sve znam, a suštinski se samo na gitari koliko toliko mogu pohvatati. Ali volim muziku, podigao sam se na rocku i heavy metalu. A ni ‘Plavi orkestar’ me nije zaobišao. Ne osuđujte me, sedam godina, što majka sluša, to ja slušam. Da mi nije bilo oca i ‘Iron Maidena’, zvono na telefonu bi mi vjerovatno bilo ‘Suada’“, šaljivo i u svom stilu kazao je ovaj mladi, perspektivni umjetnik.
Luka ima brojne hobije, međutim, otkako je upisao akademiju, većinu je ostavio po strani. Ipak, trenutno piše poeziju i ide u pozorište.
„Slabije i sviram, bilijar u kojem sam bio dosta dobar igrao sam možda nekoliko puta u ove tri godine, o košarci koju sam trenirao da ne pričam. Jedan moj dobar drug voli da kaže za mene – ‘Što mu se dopadne, Bog ga ne može odvojiti od toga’. Ne mogu ja sad da izmislim toplu vodu, jednostavno je. Ako nešto voliš i ispunjava te, imaj hrabrosti da budeš konzistentan i uporan. I vjeruj sebi. Drugi može da ti pokaže put, ali ti koračaš njime. Uvijek se vratim na Bukovskog, kad god padnem, ‘Niko te ne može spasiti osim tebe“, podvukao je.
Stanković se posebno osvrnuo na predstavu „Krst sa petokrakom“ teatra „Korifej“ koja je premijerno izvedena 17. decembra u Centru za kulturu Kolašin. To je, kako je istakao, njegova prva, profesionalna predstava.
„Iskreno, ne bih previše na ovu temu, jer se nadam da ćemo uskoro igrati u Baru. Isto tako se nadam da će se KC Bar napuniti za jednu predstavu domaće produkcije, jer stvarno vjerujem da ona to zaslužuje, a i sa druge strane, ljudi zaslužuju da je vide. Da se suočimo sa sobom, da pogledamo majmuna u ogledalu, da nisu uvijek problem stvari oko nas i da one trebaju da se mijenjaju, da povremeno shvatimo da i mi treba da se mijenjamo. Koja je uloga pozorišta ako izađemo iz njega bez ičeg naučenog? Je li poenta da kažemo sad gledamo komediju, pa ajde malo da se smijemo? Ajmo da promislimo malo i da vidimo horor iza komike. Davno je rečeno da nema komedije bez tragedije. Eto, a rekoh da neću mnogo na ovu temu…“, zaključio je Stanković.
