Gošća “Promenade četvrtkom”, na kraju direktorskog mandata u Radio Baru, bila je Vesna Šoškić. Sa njom je razgovarao glavni i odgovorni urednik Radio Bara, Milan Vujović.
RB/BI: Šta je urađeno u vrijeme tvog mandata (počev od prve godine, 2016. ne računajući 2015. kada si bila vd direktora)?
ŠOŠKIĆ: Kada sam stupila na dužnost direktorke, zatekla sam dotrajalu studijsku i emisionu tehniku – dovoljno je reći da je mikseta, najvažniji segment cjelokupne opreme, sa koje se emituje program, bila stara više od trideset godina, a tonci su, opravdano, upozoravali da smo u riziku da svakog časa može prestati njena funkcija. Nabavka opreme i obezbjeđenje infrastrukture za rad lokalnog emitera, obaveza je osnivača – Opštine Bar, međutim, s obzirom da je to bilo vrijeme veoma nepovoljne ekonomske situacije, kada su plate zaposlenima, ne samo u Radiju, već u svim javnim preduzećima, kasnile i po nekoliko mjeseci, bilo je nerealno očekivati da ćemo dobiti sredstva za obnovu, ne samo miksete, već kompletne opreme. Zato sam pokušala da sredstva obezbjedim od donatora i, na sreću, od Turske razvojne agencije TIKA, nakon ličnih kontakata i zajedničke analize, procjene važnosti javnog informisanja i rada Radio Bara, kao i njihove dobre volje, prije svega, uspjeli smo da dobijemo, ne samo miksetu, najsavremeniju na tržištu u tom trenutku, sa odgovarajućim namještajem, već i drugu opremu, u vrijednosti od 26.000 eura.
Bila je to najveća i najvrijednija donacija Radio Baru od njegovog osnivanja, na čemu smo TIKI neizmjerno zahvalni. Naravno, TIKA je pravilno procijenila značaj Radio Bara, koji je, slobodno mogu reći, i tada i sada, bio jedan od najorganizovanijih lokalnih javnih emitera u Crnoj Gori, u okviru kojeg je radilo i dopisništvo TVCG, naš portal Bar Info, i dalje najčitaniji lokalni sajt u državi, na kojem se emituju naši video prilozi. U tome smo bili prvi u Crnoj Gori, a na taj način smo i preteča nekoj, možda, budućoj Televiziji Bar, o čemu možemo kasnije i malo opširnije govoriti, ali bih sada zaokružila ovu priču o obnovi tehnike.
Dakle, TIKA je odlično procijenila važnost Radio Bara, pa je osim miksete, koja je koštala oko 15.000 eura, uložila u opremu Radio Bara, još dodatnih 11.000 eura. Iste godine stavili smo u funkciju i predajnik na Možuri, izvršena su dodatna ulaganja na našim predajnicima na Volujici i crmničkoj Bjelasici, čime smo nakon više decenija obnovili cjelokupnu studijsku i emisionu tehniku, već na početku mog mandata, što je bio ogroman uspjeh, moram to reći, iako zvuči neskromno, i stvoreni uslovi da se posvetimo unapređenju programa i drugih uslova za rad.
RB/BI: Stavljanjem u funkciju predajnika na Možuri, Radio Bar je značajno proširio čujnost?
ŠOŠKIĆ: Naš lokalni emiter posjeduje tri frekvencije – 91,8, sa Volujice za područje Bara, 106,7 sa Bjelasice, posredstvom koje se Radio Bar može slušati u Podgorici, Danilovgradu, Cetinju, pa skoro i do Kolašina, a zahvaljujući aktiviranju Možure, ostvarena je višegodišnja namjera da signal dobiju i stanovnici Mrkojevića, kako bi cijela opština bila pokrivena. Od tada se Radio Bar sluša i u Ulcinju, Vladimiru, pa se čak čuje i u pograničnom dijelu Albanije, što je posebno značajno imajući u vidu činjenicu da svakog radnog dana realizujemo emisiju na albanskom jeziku, u terminu od 18 do 18:45. Naravno, Radio Bar se online sluša širom svijeta, što nam je, takođe, veoma značajno, prevashodno zbog naše brojne dijaspore.
Nabavka nove opreme bila je podsticaj da uredimo prostorije, dočekamo donatore u lijepom, čistom ambijentu, te smo odmah pristupili krečenju, obnovi namještaja, što smo, opet, ostvarili, dijelom uz podršku donatora. Srećni smo, naravno, što radimo u ovako lijepom, prostranom i uređenom ambijentu.
Nakon toga, mogli smo da se posvetimo onome što je najvažnije – programu.
Kada je riječ o uređivačkoj koncepciji, ono na što stalno ukazujemo i što je, na kraju, naša zakonska obaveza, jeste – nezavisnost, objektivnost i profesionalizam. Međutim, nezavisnost je, na što, takođe, stalno ukazujem, ideal koji je teško dostići, a uspješnost jednog medija se mjeri time koliko se trudimo i kolike i kakve korake činimo na putu prema tom cilju. Uz sve ograničavajuće faktore, pokušavamo da budemo istinski servis građana, da njegujemo uravnoteženu i izbalansiranu uređivačku politiku. Poznato je da su vrata Radija i našeg portala otvorena za sve građane, bez obzira kojeg su političkog opredjeljenja, vjere ili nacije, da se trudimo da svaki problem sagledamo sa više strane, da pružimo šansu svima da slobodno iznesu svoje mišljenje i da imamo ulogu korektivnog faktora, edukativnu, da kroz naš program njegujemo najbolju tradiciju našeg grada i istinske, univerzalne vrijednosti. Za to smo dobili i zvaničnu potvrdu – u istraživanju Media centra, čiji rezultati se mogu pogledati na njihovom portalu, Radio Bar je u samom vrhu po ostvarivanju svoje uloge javnog servisa.
RB/BI: Radio Bar je napravio podvig i u još jednoj teškoj situaciji i vanrednoj okolnosti, koja se gotovo, a posebno po broju žrtava, može uporediti i sa katastrofalnim zemljotresom, 1979. godine, kada je i nastala naša informativna kuća, epidemiji korona virusa.
ŠOŠKIĆ: Time je još jednom potvrdio svoju važnost i ulogu. Za razliku od drugih institucija koje su redukovale svoj rad, iz opravdanih razloga, Radio Bar je, ne samo nastavio sa radom, nego je bio angažovan mnogo više nego u redovnim okolnostima. Naši novinari i snimatelji, gotovo svakodnevno su bili u Bolnici i Domu zdravlja i izvještavali sa lica mjesta, rizikujući i sopstveno zdravlje.
RB/BI: Možda su i pretjerano bili angažovani…
ŠOŠKIĆ: Ne bih rekla, situacija je bila nepoznata, pa zbog toga i dramatična, i morali smo da damo sve od sebe pa i, rekla bih, preko svojih mogućnosti.
Podsjetiću da smo bili u Bolnici kada su zaraženi i ljekari i časne sestre, da smo imali direktnu komunikaciju sa doktorima, koji su neposredno izašli sa Infektivnog odjeljenja, svakodnevno su nam gostovali u programu i zdravstveni radnici i psiholozi sa preporukama, uspostavili smo kontakt sa svakom mjesnom zajednicom na području opštine kako bi saznali u kakvom su stanju naši sugrađani, koliko je zaraženih, da li im je potrebno nešto od medikamenata, sredstava za dezinfekciju, trudili se da intervjuima sa brojnim uglednim građanima, radnicima u kulturi i umjetnosti pružimo psihološku podršku u vremenu jedne strašne psihoze i straha, kada su mnogi naši sugrađani ostali bez najbližih. Dovoljno je reći da je ostvaren rekordan broj intervjua, gostovanja i priloga i na Radiju i na našem sajtu, čemu svjedoče i egzaktni brojčani podaci – u jeku korone, u prosjeku je bilo dvadesetak priloga dnevno na našem sajtu, a jednog dana zabilježeno je rekordnih 35 plasiranih izvještaja na portal Bar Info. Takođe, rekordan je bio broj intervjua i gostovanja na Radiju, uživo ili telefonskim putem, zavisno od stepena rizika.
Radili smo intenzivno 24 sata, i niko nije odbio terenski rad strahujući da bi mogao da se zarazi, što je bilo realno za očekivati, a pojedine kolege su se i zarazile, pa i bile u teškom stanju. Dobili smo i brojne pohvale od javnosti, kolega iz drugih medija, najrelevantnijih sa nivoa države, koji su pratili sve lokalne emitere kako bi sakupili informacije. Satisfakcija je velika to što su nam uvažena novinarska imena rekla da smo najbolje radili u tako teškoj situaciji kakva je bila korona. Da ne govorimo o tome da smo dobili i priznanje i bili pozvani u Podgoricu od strane tadašnjeg direktora TVCG. Prepoznat je i vrednovan taj rad, od građana i najrelevantnijih ljudi iz struke, iz medija, dakle, sa najvažnijih adresa.
RB/BI: Da se vratimo redovnim obavezama, program javnog servisa je kompleksan i Zakon o elektronskim medijima tačno propisuje koje sve programske sadržaje treba da imaju lokalni javni emiteri?
ŠOŠKIĆ: Ostvarivanje i relizacija programskih sadržaja je veoma zahtjevan posao, jer u našem programu, moraju biti zastupljeni, uz uobičajenu informativu, i emisije namijenjene djeci, nevladinom sektoru, OSI populaciji, poljoprivredi, mladima, kulturi, obrazovanju, manjinskim narodima… Već sam pomenula da svakog radnog dana emitujemo Emisiju na albanskom jeziku, zabavni program, a imamo i sijaset autorskih emisija koje se bave različitom tematikom – sportom, zanimljivim ljudima koji su na neki način obilježili život u gradu pod Rumijom, muzičke emisije, sadržaje posvećene zdravstvu i zdravstvenoj kulturi, centralnu informativnu emisiju na dnevnom nivou „Barska hronika“, u kojoj su sublimirane sve najznačajnije dnevne aktivnosti. Sve se to realizuje u Radio Baru i to je ogroman posao koji zahtijeva, ne samo stručan i kvalitetan kadar, već i brojčano adekvatan. Zato često burno reagujem kada čujem paušalne ocjene da “Radio ima previše zaposlenih“, “da mu ne treba veći budžet“, “što se to radi i kako“… Treba slušati redovno i pratiti program, takođe, naš sajt, i tek tada možemo biti kompetentni i pozvani da komentarišemo.
Ja ću samo reći, da u dnevnoj šihti, za redovne smjene, treba desetoro ljudi angažovanih u programu (Jutarnji program na Radiju, tročasovna emisija “Promenada”, zatim slijedi zabavni program, urednik Barske hronike, dvoje ljudi realizuje emisiju na albanskom jeziku, za cjelodnevni program neophodan je angažman najmanje dva-tri tonska snimatelja i montažera i dvoje ljudi koji od 8 ujutro do 24 sata dežuraju i plasiraju informacije na naš sajt. Znači, u startu je dnevno desetak angažovanih u samom programu, ali uz to neophodno je na dnevnom nivou zadužiti novinare koji će da prate događaje na terenu, rade priloge, pripremaju autorske emisije, a da ne govorim o marketing službi, administraciji, zaštitarima, koje, takođe, kao svako drugo preduzeće, treba da imamo.
Kada sve to znamo, onda sigurno ne možemo reći da Radio, koji ima 22 zaposlena i nekoliko saradnika, ima previše ljudi, posebno imajući u vidu da gotovo 20 godina nismo primili nijednog novog radnika (ne računajući koleginicu koja je primljena kada je, nažalost, umrla naša novinarka ili kolegu koji je došao na mjesto tonskog snimatelja koji je sporazumno raskinuo radni odnos) i da smo u tom smislu kuriozitet i vjerovatno jedina firma koja je poštovala strategiju racionalizacije.
RB/BI: Sve se svodi na to da smo užasno malo plaćeni i da smo potcijenjeni. Kako se onda realizuje tako složen i obiman program?
ŠOŠKIĆ: Ovome treba dodati da su se novinarske obaveze dodatno povećavale, jer smo pratili trendove i tehnološki napredak, pa smo formirali i veb sajt, prvi uveli video priloge i video produkciju. Što to znači? Mi smo sopstvenim snagama davno stvorili preduslove za formiranje televizije, imamo obučene novinare i snimatelje i montažere koji su praksu sticali i naučili posao u Televiziji Crne Gore, zahvaljujući dvodecenijskom radu dopisništva u Baru. Znači, akcentujem, radi se o profesionalnom snimanju i montiranju sa HD kamerom, koju smo, takođe, nabavili sopstvenim sredstvima, a od prošle godine, uz dugu tradiciju video priloga, radimo i video produkciju radijskih emisija na našem YouTube kanalu. To je uvođenje televizije na mala vrata, a prisutni smo i na društvenim mrežama – FB i Instagramu. Radio Bar je, dakle, napredovao do neslućenih razmjera, kako su rekli pojedini bivši direktori na našoj proslavi četiri decenije postojanja Radio Bara u hotelu “Franca” prije pet godina.
RB/BI: Da nije malo pretjerano to “do neslućenih razmjera”?
ŠOŠKIĆ: Ne bih rekla. Bolje nas vide ljudi sa strane, nego mi sami sebe, a to su neki ljudi koji nemaju razloga da nam laskaju, to su osobe od integriteta, sa zavidnom biografijom.
RB/BI: Ja znam ko je to rekao i ja sam bio protiv dolaska tog direktora u Radio Bar i to ne tajim, ali sam poslije mnogo godina, u programu poručio “Đorđe, sve ti je oprošteno, vrati se”. Toliko je bio dobar direktor i pravi domaćin i možda najbolji direktor Radio Bara, a Momčilo Popović u novinarskom smislu.
ŠOŠKIĆ: Upravo si rekao ono što i ja mislim. Da, za mene je on, uz direktora Buca Jovetića, sigurno jedan od najboljih direktora u istoriji Radio Bara.
RB/BI: Uz njih dvojicu, za mene je to i Momčilo Popović.
ŠOŠKIĆ: Od mene svakako svo uvažavanje za Momčila Popovića. Ja nisam bila u Radiju kada je on bio direktor, izuzev kada je 96/97. veoma kratko bio na čelu naše informativne kuće.
RB/BI: Od Moma Popovića smo svi u novinarskom smislu najviše naučili.
ŠOŠKIĆ: Imam izuzetno poštovanje prema Momčilu Popoviću i u tom kratkom periodu kada je bio direktor, shvatila sam o kakvom se profesionalnom imenu i ličnosti radi.
RB/BI: Vratimo se onoj izrečenoj ocjeni da je “Radio Bar napredovao do neslućenih razmjera”.
ŠOŠKIĆ: Dakle, to je rekao, složio si se, jedan od najboljih direktora u istoriji Radio Bara, to je rekao čovjek, što je takođe vrlo važno, koji je prije dolaska u Radio Bar bio direktor TV CG, a nakon toga Televizije Elmag. Dakle, čovjek koji dolazi iz branše, koji poznaje problematiku medija i novinarstvo i takvom sudu treba vjerovati.
RB/BI: To je, da kažemo punim imenom i prezimenom, Đorđije Radulović. Tom čovjeku ništa nije bilo teško za radnika. Bilo je vrijeme tolike inflacije da, kada dobijemo platu ujutru, do podna tih dvjesta ili trista maraka, dođu na dvije marke. On je istog momenta odlazio na pijacu, mijenjao dinare u marke i onda taj novac dijelio radnicima kako ne bi bili oštećeni i kako bi mogli da preživimo.
ŠOŠKIĆ: Kada smo se već dotakli te priče, da pomenem i to – naš program je počinjao u šest ujutru, a on je svakoga dana, iako je putovao iz Podgorice, prvi dolazio u Radio. Kada je trebalo obnoviti namještaj, donosio je garderobu, presvlačio se u štampariji, i u baraci Radija popravljao oštećene stolove i stolice. Radio Bar je tada imao novo vozilo za terenski rad (danas, naša informativna kuća nema svoje vozilo za te svrhe, pa zamislite informativnu kuću koja u 21. vijeku nema vozilo za terenski rad novinara). On je zimi, po kiši i vjetru, a ljeti po enormno visokim temperaturama, pješke, sa Željezničke stanice dolazio na posao, a službeni automobil bio je parkiran ispred Radija. Kada sam ga pitala zašto ne koristi naš auto, odgovorio je da ne želi da ga ostavlja na Željezničkoj stanici, jer se plaši da ga neko ne ošteti.
RB/BI: Imao sam više svađa sa njim, što je i normalno, ako ste pravi novinar. U kontekstu tvoje priče, pomenuću i ovo – vrata od studija Radio Bara u baraci nisu mogla da se zatvore. I dok sam bio za mikrofonom, ometali su me glasovi i priča novinara, koji nikad, to znamo, nisu bili tihi, pa su “ulazili” u program. Direktor nailazi, a ja sam svom silinom zalupio vrata, revoltirano izgovarajući ”Kakva su ovo vrata, što je ovo, kakav je ovo Radio?” On mi je odgovorio: “Ne brinite, samo jedan trenutak”. Ja sam mislio da će da ode da potraži majstora, ali on se vratio sa alatom i poslije pola sata sve je bilo sređeno.
ŠOŠKIĆ: Ono što je veoma važno jeste i činjenica da je odlično poznavao problematiku medija, što je bitno kada neko dolazi na čelo bilo kojeg preduzeća, a posebno informativne kuće.
RB/BI: Dobro bi bilo da se, umjesto što hvalimo stare direktore, mi hvalimo međusobno.
ŠOŠKIĆ: Zaključiću, takav je direktor bio gospodin Radulović, objektivan i krajnje neosvetoljubiv. Sjetimo se samo onog, moram reći, sramnog dočeka gospodina Radulovića u Radio Baru. On je imenovan za direktora, a mjesecima nije mogao da uđe u Radio, jer ste mu zatvarali vrata.
RB/BI: Tako je to bilo, jer on je bio nametnut direktor iz političkih struktura. Da li bismo ga isto sada dočekali, ne znam. Tada sam bio mlad, lijep i buntovan. Najviše sam mu zamjerao to što je uporno dolazio u Radio, pa čak i ulazio kroz prozor, jer sam smatrao da su oni koji su ga doveli za direktora, trebali da mu omoguće ulazak u Radio, a ne da se on sam bori. Poenta je da je bio jedan od najboljih.
ŠOŠKIĆ: Završiću ovu priču o Đorđiju Raduloviću, kojeg srdačno pozdravljam i danas, iz našeg studija. O njegovoj veličini govori i činjenica da, kada je konačno ušao u Radio Bar, nikada ni jednim gestom, a kamoli postupkom ili djelom, nije pokazao osvetoljubivost ni prema jednom zaposlenom, je li tako?
RB/BI: Tačno.
ŠOŠKIĆ: Zamisli što bi danas, neki od funkcionera, rukovodilaca ili političara, uradili kada bi bili tako dočekani u jednoj firmi. Podsjetiću, njemu nisu bila samo zatvorena vrata, već su pljuštale i teške uvrede. Što bi uradili sadašnji funkcioneri da se nađu u situaciji da tim ljudima, koji su se tako odnosili prema njemu, budu nadređeni. On se kasnije, kada je konačno ušao u Radio, svima obraćao sa Vi, nezavisno od toga koliko imaju godina i kako su se ophodili prema njemu. Isključivo je cijenio rad tih ljudi i takvo ponašanje svima nama treba da bude i opomena i primjer.
RB/BI: Tako je. Završiću ponovo sa onim: “Đorđije, vrati se, sve ti je oprošteno”.
ŠOŠKIĆ: I, da nastavim… Naša prednost jeste kvalitet. To, takođe, često ističem. Ovdje su prekaljena novinarska imena, izuzetni, prije svega, intelektualci i stvaraoci, ne samo u oblasti novinarstva, već i u drugim segmentima kulture i društvenog rada. Počeću od tebe, Milane, kao glavnog i odgovornog urednika. Bio si dugogodišni dopisnik Politike, prepoznatljivo novinarsko ime, dao si pečat Radio Baru svojim originalnim novinarsko-voditeljskim radom, veliki doprinos sada iskustvom daješ i kao glavni i odgovorni urednik, dobitnik si, za novinarski rad, i najvišeg opštinskog priznanja Nagrade “24. novembar”. Dovoljno je reći da u našoj maloj firmi imamo čak tri dobitnika tog najprestižnijeg priznanja. Uz tebe, tu nagradu su dobili i Željko Milović i Rajko Joličić. Mislim da već samo taj podatak, dovoljno govori. To se mora poštovati i cijeniti, i to je ogroman potencijal Radio Bara, uz sve naše sjajne novinarke, voditeljke i tonske snimatelje.
RB/BI: Sad malo da bude u stilu “ja tebi serdare, ti meni vojvodo”, ali pošto ideš sa direktorskog mjesta – neće mi se računati u poltronstvo: dvije decenije si bila dopisnik TVCG iz Bara, bila si stalni barski predstavnik u Biblioteci “Radosav Ljumović”, dobila si brojne nagrade i priznanja, među kojima dvije najznačajnije prošle i pretprošle godine – Društva crnogorskih novinara – Nagrada za doprinos razvoju crnogorskog novinarstva i Udrženja mladih dijaspore. Zatim, Nagradu za „naj ženu u Crnoj Gori” – kako stoji u obrazloženju “koja je svojim perom činila dobro u gradu pod Rumijom”, itd. Nije baš da smo u novinarskom smislu “tikva bez korijena”?
ŠOŠKIĆ: Zahvaljujući tom kvalitetu i nadljudskim naporima, uz prekovremeni rad svih (i sam znaš, da Kolegijum i pojedini novinari rade od 8 ujutro do 24 sata naveče), uspijevamo da realizujemo sve tako obimne i zahtjevne programske sadržaje. Dakle, značajno je unaprijeđen program Radio Bara, imamo najčitaniji lokalni sajt u državi, video produkciju, obnovljena je kompletna studijska i emisiona tehnika, svim novinarima obezbjeđen dovoljan broj kompjutera za rad u Radiju, kao i lap topovi, snimači, uređen ambijent i poslovne prostorije. Uz to su, uz podršku Savjeta, usvojena sva neophodna nova pravna akta, prilagođena novoj zakonskoj regulativi, kao i programska dokumenta, pozitivno finansijsko poslovanje, uprkos tome što od 2017. godine Radio Bar je jedino preduzeće koje je osnovala Opština, a koje nije, i pored inflacije, koja je iznosila od tada preko 35 posto, dobilo veći budžet, odnosno nisu povećane cijene naših emisija, u skladu sa povećanjem svih ostalih usluga.
Dakle, od 2017. godine do 2024. budžet za Radio Bar je ostao isti, tako da smo zahvaljujući racionalnom poslovanju i stalnoj štednji, uspjeli da pozitivno finansijski zatvorimo svaku godinu i ja na kraju svog mandata mogu reći da novi menadžment dolazi u jednu sasvim uređenu, stabilnu medijsku kuću, postavljenu na čvrstim temeljima, sa odličnim radom Marketing službe i svih organizacionih jedinica, a novom direktoru ostavljamo i značajna ušteđena finansijska sredstva.
RB/BI: Baš te briga što su novinarske plate nepodnošljivo male?
ŠOŠKIĆ: To nije tačno. Već sam rekla da se naše plate nisu usklađivale sa inflacijom i da su najmanje od svih preduzeća koje finansira Opština. Insistirali smo na povećanju budžeta, ali nismo uspjeli da “izboksujemo” cifru koja bi, po našem mišljenju, bila realna za normalan rad naše informativne kuće. Eto zadatka za novi menadžment.
Nije tačno da me baš briga nego naprotiv, izuzetno sam bila zainteresovana za plate zaposlenih i svake godine sam se borila za povećanje cijena naših emisija, odnosno budžeta, a male plate pokušala da nadomjestim nagrađivanjem radnika za prekovremeni rad. Međutim, to nije trajno i optimalno rješenje, već da novinar sa fakultetom ili tonski snimatelj sa srednjom školom ima identičan koeficijent i platu koliko imaju sa istom stručnom spremom u svakom preduzeću na nivou opštine ili države. Svjedocima smo da prosvjetni radnici koji imaju hiljadu eura platu traže povećanje i prijete štajkom. Takođe, ovih dana čujemo da i medicinske sestre, koje sigurno imaju platu koliko jedan novinar u Radio Baru, takođe zahtijevaju povećanje zarada.
RB/BI: A mi ćutimo. Moram na kraju mandata da te pitam nešto. Da li si se za ovih osam godina ogriješila prema nekom u Radiju?
ŠOŠKIĆ: Moram ti reći da često o tome razmišljam, ne samo na kraju mandata, već i tokom svih ovih osam godina. Od samog početka sam se upravo trudila da nikad ne dođem u situaciju da se prema nekome ogriješim, a da li jesam, možda je nekad i napravljen neki propust, jer ko radi taj i griješi, ali ono u šta sam sasvim sigurna jeste da je namjera uvijek bila dobra.
RB/BI: Koje su najveće slabosti, po tvom mišljenju, naše male firme?
ŠOŠKIĆ: Osim na poboljšanju standarda zaposlenih (u narednom periodu treba nastaviti intenzivnu borbu za veći budžet i više cijene naših emisija, a sve prateći inflaciju, kako bi zaposlenima mogle da budu povećane plate, jer su sada ispod crnogorskog prosjeka) treba raditi na obnovi kadra. To je bitno, posebno u mediju, jer on zahtijeva novu energiju, kreativnost i elan, a iskusni novinari i voditelji bi trebalo da se polako povlače iz programa, ne nužno potpuno, i budu mentori mlađim snagama. Kada kažem ne potpuno, onda mislim prvenstveno na to da svakoj instituciji, preduzeću, službi, pa i medijima, trebaju iskusni ljudi, ukoliko žele da napreduju, i tu se vrlo često, na svim nivoima – od opština i lokalnih preduzeća, do države i državnih institucija, kao i u politici koja kreira i oblikuje te institucie, prave nepopravljive greške, isključivim insistiranjem na mladom kadru na rukovodećim funkcijama.
Mislim da smo zato, između ostalog, svjedocima urušavanja svih tih ustanova i institucija, jer samo profesionalac koji je u toj branši imao ne prosječne ili nikakve rezultate nego, naprotiv, nadprosječne i vrhunske u datoj oblasti, i to u dužem vremenskom periodu, može uspješno upravljati, uz sve one, manje formalne, ali neophodne osobine – da bude etičan, pravedan, dobronamjeran, da njeguje dobre međuljudske odnose i komunikaciju, jer je to važno za rad koji je uvijek timski, i koji jedino tako može dati rezultate, da ne bude rigidan, konfliktan, ili osvetoljubiv i sujetan, jer to nije dobro ni za rukovodioca, ni za radnike, ni za firmu, ni za društvo.
RB/BI: Kako ocjenjuješ atmosferu u Radio Baru i međuljudske odnose, koji su tako neophodni za uspješnost bilo koje firme, a posebno medijske kuće?
ŠOŠKIĆ: Možemo reći da je dobra atmosfera u Radio Baru, da postoje dobri međuljudski odnosi, i da povremena suprotstavljena mišljenja, koja su neminovna i uobičajena u radu, nisu dublje narušila kolegijalne i ljudske odnose. Radio Bar je uvijek bio mnogo više od svoje osnovne uloge, a veoma važne – javnog informisanja. Odavde su potekle mnoge dobre ideje, inicirane humanitarne akcije, kulturni i umjetnički događaji, jer za sve to u našoj medijskoj kući postoji kreativni i stručni kadar. Ali, za to je potrebna i podrška osnivača, ne samo u finansijskom, već i formalno-pravnom smislu, jer se lokalni emiteri u skladu sa Zakonom, mogu baviti i takvim djelatnostima, odnosno angažmanima.
Podsjetimo se posljednjeg izdavačkog poduhvata – serijala „Bar u hodnicima sjećanja“. Svake subote naši sugrađani, iz raznih sfera društvenih djelatnosti, nauke, kulture, društveno-politički radnici i svi ostali Barani koji su na neki način dali pečat gradu i ostavili trag, ili imaju čega da se sjećaju, pisali su za naš portal. Serijal je nastavljen, na sreću, i u ovoj godini i ta rubrika je, razumljivo izazvala, ne samo veliko interesovanje naših pratilaca na portalu i društvenim mrežama, već i ogromnu radost, nostalgiju i veliku emociju. Pretočili smo to, opet na oduševljenje naših sugrađana, u knjigu. Radio Bar je bio izdavač, i na taj način ostaje trajno svjedočanstvo o istinskom životu u Baru, ali to sve ne bi bilo moguće da nismo dobili podršku od osnivača, lokalne uprave, odnosno predsjednika Opštine, Dušana Raičevića.
RB/BI: Što misliš, zbog čega je ovaj serijal, odnosno knjiga, izazvala takvo interesovanje?
ŠOŠKIĆ: Jednostavno zato što, za razliku od drugih publikacija, istorijskih i faktografskih djela, ona priča o Baru iz srca i duše njegovih žitelja, o stvarnim, ljudskim relacijama i istinskom duhu našeg grada i življenja u podrumijskom kraju. Da nije Radio Bara i kreativnih ljudi u njemu, mi nikada ne bismo dobili ovakvu, životnu istoriju grada, a mnogi događaji i ljudi koji su oblikovali život i taj specifični barski duh, zauvijek bi bili zaboravljeni. Eto, i to je Radio Bar, i može da bude još mnogo više, uz samo malo više podrške i razumijevanja.
RB/B: Ima li nešto što je ostalo neostvareno, a što je možda planirano u prethodnom periodu?
ŠOŠKIĆ: Ostalo je neostvarena ideja formiranja lokalne televizije, ali ne zbog nas u Radiju, jer već sam rekla da smo mi sve, i više nego što se može očekivati, sticajem okolnosti uradili, jer sam ja radila dvadeset godina kao dopisnik TVCG. Tu saradnju smo iskoristili da se naši snimatelji u Nacionalnom javnom servisu obuče i za rad na televiziji. Oni su zajedno sa mnom radili za TVCG na krajnje profesionalan način, a kasnije se još nekoliko novinara i voditelja, takođe, obučilo za televizijski rad, a nekoliko je i radilo nekada za MBC, Atlas televiziju i druge medije. Dakle, mi imamo obučen kadar za televiziju, iz sopstvenih sredstava smo nabavili profesionalnu HD kameru.
Nekadašnji predsjednik Opštine, Žarko Pavićević, izdvojio je sredstva za tada, veoma skupi kompjuter i opremu za montažu priloga, i na njemu smo godinama radili za TVCG, a sada za naš portal, video priloge. Sve što smo mogli, i više od toga, smo mi uradili, a da li će biti osnovana televizija, to zavisi isključivo od osnivača, s tim što tu treba biti veoma oprezan, jer svi koji smo radili za televiziju, znamo koliko je tehnologija posla mnogo složenija nego za Radio, a i televizija je makar tri puta skuplja. Ukoliko se jedva finansira Radio, da li smo spremni da uđemo u jedan takav projekat kakav je televizija, najskuplji i najzahtjevniji medij? Mnogi će sada upitati “kako druge opštine imaju televiziju”? Reći ću vam kako – zaposleni mjesecima ne primaju plate, a svi lokalni radijski emiteri koji su osnovali i televizije, imaju ogromna dugovanja i neuplaćene poreze i doprinose za radnike.
Mislim da ne treba da bude intencija da se pošto-poto formira televizija, da vrlo brzo proizvodi gubitke, pa možda i ugrozi poslovanje i Radija, već da se formira onda kada se sagledaju svi troškovi i kada budemo sigurni da ona može da bude održivi projekat na duže staze. To bi zaista bio ogroman benefit za grad, i ako ijedan grad u Crnoj Gori zaslužuje da ima televiziju, onda je to Bar, a mi u Radio Baru smo odavno spremni za to.
Druga neostvarena želja, koju će, nadam se ostvariti novi direktor, jeste bila naša ideja i namjera da u prizemlju Radio Bara, gdje postoji galerija i odličan prostor, formiramo Radiokult caffe kao, na neki način, alternativnu kulturnu scenu u gradu, kakvu nemamo u Baru, a koja bi prirodno bila vezana uz Radio i eventualno, buduću televiziju, odnosno oni bi bili u međusobnoj funkciji.
Planirali smo da taj prostor bude otvoren za građane, da tu organizujemo književne, poetske, muzičke, recitatorske večeri. Za sve to imamo potencijala u Radio Baru, a građani bi mogli doći, popiti kafu, vidjeti uživo i razgovarati sa poznatim glumcima, rediteljima, muzičarima, književnicima koji gostuju u Radio Baru, posebno u ljetnjim mjesecima kada se realizuje “Barski ljetopis”. Bio bi to lijepo uređen kutak, koji bi, sigurna sam, animirao i naše mlade sugrađane, imajući i edukativni karakter, a prostor bi bio otvoren i za debate na razne društveno korisne teme, aktuelnu problematiku i, zašto ne, filozofske rasprave. Za to nisu potrebna velika ulaganja, i mi smo bili spremni da sve što je potrebno obezbjedimo od donatora, ali je nedostajala formalno-pravna podrška od osnivača.
RB/BI: Mnogo se očekuje od novih medijskih zakona čije se usvajanje najavljuje već nekoliko godina. Što će oni donijeti lokalnim emiterima i ima li šanse da konačno budu doneseni?
ŠOŠKIĆ: To je veoma značajno pitanje za lokalne emitere, i mi smo, kao član Unije lokalnih javnih emitera (ULES) učestvovali u njihovom kreiranju. Kao prvo, moram reći da je, konačno, prepoznat značaj lokalnih javnih servisa i njihova održivost je neupitna. Na brojnim seminarima, okruglim stolovima, radnim sastancima, kada je rađen nacrt zakona, a kojima smo prisustvovali i direktno učestvovali, ne samo predstavnici lokalnih emitera, ministarstva, već i stranih ambasada i delegacije OEBS-a, čulo se, sasvim opravdano, da se sa posebnom pažnjom osnivači moraju odnositi prema javnim servisima i obezbijediti njihovu održivost. Danas je to važno više nego ikad, jer dominacija društvenih mreža i raznih privatnih medija koji su postali poligoni za širenje mržnje, neadekvatnog diskursa i verbalne komunikacije, preko kojih se plasiraju i lažne informacije i vijesti, a nerijetko podstiču nasilje i problematične vrijednosne sudove, a koji, inače, posrnulo društvo guraju u potpunu propast, lokalni javni emiteri su prepoznati kao pandan, odnosno protivteža svemu tome. Jedini su oni ostali na braniku ne samo objektivnosti i visokih standarda u komunikaciji, već su branioci svih univerzalnih, civilizacijskih vrijednosti.
Zato su svi zainteresovani da zakoni koji će omogućiti nezavistan i objektivan rad lokalnih javnih emitera, kao i finansijsku stabilnost, budu što prije usvojeni. To do sada nije učinjeno jednostavno zbog nestabilne Vlade i čestih smjena u rukovodećim strukturama na čelu ministarstava koji pripremaju ove zakone, ali mislim da će, a to je najavila i ministarka kulture i medija, oni uskoro biti usvojeni. To će i novom direktoru i svim zaposlenima, donijeti znatno olakšanje u radu i doprinijeti daljem napretku ove firme, čemu ja težim i što želim iz sveg srca.
RB/BI: Ove godine Radio Bar će proslaviti 45 godina postojanja. Za tvog mandata, obilježeno je četiri decenije rada, i to lijepom svečanošću u restoranu “Franca”, uz brojne zvanice. Kako ćemo notirati ovaj, takođe, značajan jubilej – 45 godina, u susret još većem, a to je pet decenija Radio Bara?
ŠOŠKIĆ: Obilježavanje četiri decenije Radio Bara, zaista jeste bila gala svečanost (možemo se toga podsjetiti gledajući video prilog na našem portalu Bar info), a bila je gala iz više razloga – prvenstveno, okupili smo sve bivše direktore i urednike Radija, kao i zaposlene koji su u penziji, mnogi su došli iz susjednih gradova i država, različitih su opredjeljenja, ideoloških stavova (jer gotovo svi naši bivši direktori i urednici su se kasnije politički angažovali), ali su bili tu, izuzev prvog direktora Radija, Bora Stojovića koji je tada izostao zbog bolesti. Takvo prisustvo, u tom broju, naravno uz sve visoke zvanice iz Opštine, javnih ustanova, državnih službi čije je sjedište u Baru, vjerskih velikodostojnika, kolega iz brojnih lokalnih emitera u Crnoj Gori, pokazalo je koliko je Radio Bar uvažen. Svečanost je poslužila i za susret bivših kolega i menadžmenta, evocirana su njihova sjećanja na ovu kuću, koliko je i danas, poslije toliko decenija, vole i cijene.
Gala svečanost je bila i zbog toga što smo izdali i publikaciju o istorijatu Radio Bara za 40 godina, a u našoj produkciji, zahvaljujući opet, našem televizijskom studiju, nastao je i dokumentarni film o Radiju, kao trajno svjedočanstvo o jednoj ključnoj instituciji. Sve to je izvanredna osnova i podloga za proslavu onog još značajnijeg jubileja, a to je, nadam se, uz sve ovo što smo uradili – unaprijedili program Radio Bara, uveli video priloge i video produkciju, stvorili uslove za televiziju, održali sajt kao najčitaniji lokalni u državi, i prisutnost na društvenim mrežama, odlična osnova za dalji još progresivniji napredak, kako bi pola vijeka zaokružili na najbolji mogući način.
U Radio Bar su ovih dana stigle još dvije nagrade – Društvo novinara Crne Gore, povodom 23. januara, Dana novinara, dodijelilo je nagradu Radio Baru za četiri i po decenije informisanja u službi građana i višedecenijskom novinaru-saradniku naše medijske kuće, Rajku Joličiću, za doprinos razvoju crnogorskog novinarstva.
