Na današnji dan, prije tačno 111 godina, 10. avgusta 1913. Bar je dodao još jedan kamen u mozaik težnji da postane moderni grad – proradila je električna centrala. Struju je grad dobio odmah nakon Cetinja, a 14 godina prije Podgorice, Nikšića i ostalih gradova…
Naš sugrađanin Čedo Ratković je u autorskom tekstu za Bar Info svojevremeno opisao kako je sve to izgledalo:
Po ugledu na Cetinje, grupa barskih preduzetnika, podstaknuta vjerovatno stručnjacima “Barskog društva”, već 1911. godine osniva “Društvo za podizanje električne centrale”, koja bi služila za gradsku rasvjetu, osvjetljenje privatnih kuća, te drugih ustanova i preduzeća, kao i Dvorca, ali i za tramvaj Novi Bar (Pristan) – Stari Bar. Osnivačko društvo su činili Stevo Iličković, Elpidio Kampjelović, Sreten Tuković, M. Dritanović i Đorđe Nikezić. Društvo je predlagalo da glavna centrala bude u Starom Baru, a podstanica na Pristanu – Novom Baru. Takođe, tražili su da država pomogne taj projekat.
Elpidio ili Elpi Kampjelo je radio u “Barskom društvu”, inače je bio Italijan. Očigledno, “jači razlozi” su opredijelili da se poslovi povjere “Barskom društvu” i da električna centrala bude građena u Novom Baru – Pristanu.
Tako je instalirana i puštena u pogon električna centrala u avgustu 1913. godine. Vlasnik je bilo preduzeće “Barsko društvo”, sa povlašćenim položajem na crnogorskom tržištu. Barska električna centrala imala je dva dizel motora ukupne snage 66 KS i dva trofazna naizmjenična generatora ukupne snage 60 kVA. Proizvodili su struju od 50 Hz i 250 V.
Centrala je proširena 1929. godine još jednim dizel motorom od 90 KS i jednim trofaznim generatorom snage 87 kVA, tako da je imala ukupnu snagu 147 kVA. Sagradila ju je firma “Langen und Wolf M.A.N”, Augsburg, Broen Boveri.
Uvođenje električne energije u javnu upotrebu uticalo je na promjenu načina života stanovništva Crne Gore. Postale su dostupne tekovine modernog svijeta kao što su film, radio i drugo. Cetinje je uvelo struju 1910. godine, Bar 1913, Kotor 1916, Herceg Novi 1925, Podgorica i Nikšić 1927, Risan 1928, Kolašin 1929, Ulcinj 1932, Tivat i Pljevlja 1938. i Podgor 1939. godine.
Mnogo je stručnih ljudi učestvovalo u gradnji centrale u Baru na Pristanu i na njenom održavanju. Kada je u novembru 1944. godine njemačka vojska napustila Bar, djelimično su uništili opremu električne centrale, koji su ponovo osposobili Vjekoslav Vanini, Vaso Martinić i Milić Dragović sa pomoćnicima. Prvog januara 1946. godine ponovo je struja obasjala Pristan, nešto kasnije i okolinu.
Dalekovodom 35 kV izgrađenim 1948. godine na betonskim stubovima od Kotora (gdje je bila izgrađena termo-elektrana na ugalj) do Bara, sa transformatorskom stanicom u Baru 35/04 kV, omogućen je prestanak rada električne centrale na Pristanu. Dalekovodom Titograd – Buljarica, izgrađenim 1952. godine, Bar je dobio sigurnije snadbijevanje električnom energijom.
Kompletan Ratkovićev tekst o elektrifikaciji Bara možete pročitati OVDJE.
