Nepoznavanje prava koja im pripadaju, niti procedure kako ih ostvariti, niska materijalna davanja za tuđu njegu i pomoć, mali broj osoba sa invaliditetom koje su ostvarile pravo na ličnu invalidninu, nedostatak servisa personalne asistencije i skupa participacija za ovu uslugu, neki su od najvećih problema sa kojima se suočavaju lica sa invaliditetom, saopšteno je na završnoj konferenciji “Poštovanje prava lica sa invaliditetom u socijalnoj i dječjoj zaštiti”, koju je Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj priredila u okviru projekta “Podrška unapređenju kvaliteta života OSI”.
Projekat je podržan na konkursu Ministarstva rada i socijalnog staranja za finansiranje projekata nevladinih organizacija u oblasti zaštite lica sa invaliditetom, u sklopu kojeg je, za godinu trajanja, Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj sprovela niz programa i aktivnosti sa ciljem poboljšanja položaja ove kategorije stanovništva.
Održano je šest seminara u gradovima u Crnoj Gori u kojima je najveći broj osoba sa invaliditetom, priređena obuka “Asistivne tehnologije za OSI”, edukativne radionice “Poslovi u domaćinstvu”, organizovani Dani otvorenih vrata, a već u prvoj fazi projekta pristupilo se kreiranju i štampanju Vodiča – informatora, na Brajevom pismu i u audio formatu, koji detaljno i pregledno informiše OSI o njihovim pravima i kako ih ostvariti.
Kroz sve te aktivnosti identifikovani su najizraženiji problemi sa kojima se suočavaju lica sa invaliditetom.
“Neinformisanost OSI o pravima koja imaju, osnovni je problem, prvenstveno zbog toga jer veliki broj ovih lica nisu članovi organizacija i udruženja koja se bave ovom problematikom, i koje im mogu pomoći na putu ostvarenja brojnih olakšica i prava koja im pripadaju. Poznato je da naša organizacija prati zakonsku regulativu i sve njene promjene koje utiču na status OSI. Članovi nas često povratno ne informišu kada ne ostvare neko pravo, rok za žalbu prođe, pa im u tom smislu, takođe, ne možemo pomoći konsultujući pravnike i advokate. Veliki je problem i to što osobe sa invaliditetom dobijaju dodatak za tuđu njegu i pomoć na ograničeni period, što znači da moraju krenuti u komplikovanu proceduru obezbjeđenja nove medicinske dokumentacije, podnijeti zahtjev Centru za socijalni rad, čekati komisiju, što sve veoma dugo traje i iscrpljujuće je za osobe koje nisu dobrog zdravstvenog stanja”, kazao je na završnoj konferenciji Veselin Joketić, predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, naglašavajući da su problemi koji su prepoznati tokom realizacije projekta i mali broj lica koji su ostvarili pravo na ličnu invalidninu (čak i teški invalidi, sa stoprocentnim gubitkom vida ili potpuno nepokretne osobe), nedostatak servisa personalne asistencije, skupa participacija za tu uslugu i veoma nizak materijalni dodatak za tuđu njegu i pomoć.
Na konferenciji su o ličnim iskustvima i problematici sa kojom se susreću govorili predstavnici i članovi udruženja osoba sa invaliditetom.
Slavko Vučićević, predsjednik Udruženja paraplegičara Bara, podsjetio je da je u Crnoj Gori tek od 2013. godine Zakon, uz materijalna davanja, garantovao usluge socijalne i dječje zaštite. Zakon je, takođe, naveo je, predvidio da sredstva u tu svrhu budu planirana u budžetu, što u praksi često nije slučaj, osim za usluge smještaja u specijalizovane ustanove i za njihov rad.
“Trebalo bi značajno unaprijediti servise podrške, obezbijediti stabilno finansiranje i poboljšati međusektorsku saradnju, kao i saradnju države i lokalnih samouprava”, kazao je Vučićević.
Sanja Šljivančanin, članica Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, skrenula je posebno pažnju na veoma niske dodatke za tuđu njegu i pomoć, kao i ličnu invalidninu.
“Ukoliko nemamo nekog bliskog da nam pomogne, nismo u mogućnosti, sa tako niskim iznosima, da platimo ličnog asistenta, a moramo da odemo u bolnicu, kupovinu, banku…”, kazala je Šljivančanin.
Biljana Pavlović Amanović, rukovoditeljka Službe za materijalna davanja i pravne poslove u barskom Centru za socijalni rad, složila se sa učesnicima konferencije da su usluge podrške veoma nerazvijene, a materijalna davanja veoma mala.
“Mi ne možemo da utičemo na to, ali trudimo se u Centru za socijalni rad, da upoznamo osobe sa invaliditetom koja su njihova prava i uputimo ih kako da ih ostvare. Teškoće u radu nam predstavljaju spore procedure, dugo čekanje na zasjedanje ljekarske komisije, što dovodi do toga da osobe sa invaliditetom, od podnošenja zahtjeva, čekaju i sedam, osam mjeseci do ostvarenja prava”, istakla je Biljana Pavlović Amanović, izražavajući oduševljenje Vodičem koji je štampala Organizacija slijepih u ovom projektu, jer na sveobuhvatan način, pregledno i jasno informiše OSI o svim pravima i kako ih ostvariti.
Zaključke Konferencije prezentirao je Veselin Joketić, predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, a oni su sljedeći: Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti mora da pretrpi promjene, dodaci za tuđu njegu i pomoć, kao i ličnu invalidninu trebalo bi da budu znatno veći, Pravilnici koji uređuju problematiku OSI moraju biti usklađeni sa Zakonom i ne bi trebalo da derogiraju njegove norme, personalna asistencija bi trebalo da bude dostupna svima kojima je potrebna, kvote za plaćanje participacije za personalnu asistenciju znatno niže, a mora se raditi i na uvođenju novih servisa usluge i podrške osoba sa invaliditetom, kako bi mogli biti aktivni članovi društva.
Rezultate jednogodišnjeg projekta “Podrška unapređenju kvaliteta života OSI” na završnoj konferenciji prezentirala je sekretarka Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, Marija Božović, a vodič “Prava lica sa invaliditetom iz socijalne i dječje zaštite u Crnoj Gori” pravnica u Organizaciji, Ernesa Pelinković.
