U Galeriji „Velimir A. Leković“ sinoć je održana finalna prezentacija desetomjesečnog projekta „Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu“ koji je realizovala NVO „Edukativni centar Bar“, uz finansijsku podršku Ministarstva kulture i medija i tehničku podršku Kulturnog centra Bar.
„Večeras vam sa ponosom predstavljam projekat koji na moju radost, kao koordinatorke, donosi brojne impresivne rezultate. Pripremili smo katalog programa obuka i u periodu od dva mjeseca realizovali modul od šest edukacija sa ciljem unapređenja kapaciteta kulturno umjetničkih društava i drugih privrednih subjekata koji se bave očuvanjem nematerijalne kulturne baštine. Fokus edukacije bio je na pisanju projektnih predloga za pozive na lokalnom i nacionalnom nivou, kao i modeli zagovaranja, sa idejom da obuhvatimo aktivnije uključenje u procese kreiranja javnih politika. Naši edukatori su bili izuzetni, a obuku je uspješno završilo čak 48 polaznika. Pored toga, održale smo i panel diskusiju sa šest panelista, koji su predstavljali oblasti nematerijalne kulturne baštine, turizma i dizajna. Poseban uspjeh ovog panela je to što smo po prvi put okupili predstavnike sva tri barska kulturno-umjetnička društva”, kazala je predsjednica NVO „Edukativni centar Bar“ Olja Fatić.
“Na našim društvenim mrežama pokrenuli smo edukativnu kampanju o nošnjama barskoga kraja, koju ćemo nastaviti i nakon završetka ovog projekta. Kreirali smo i brendirali on line platformu Naum-nasljeđe uma, sa idejom da ovo postane mjesto posvećeno njegovanju i očuvanju nematerijalnog nasljeđa Bara. Kruna ovog projekta i glavni razlog našeg večerašnjeg okupljanja je predstavljanje on line kataloga ‘Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu’. Tokom proteklih šest mjeseci intenzivno smo radile na prikupljanju, proučavanju i fotografisanju nošnji, otkrivajući da one i dalje žive kao kulturno, porodično i emotivno nasljeđe, koje se generacijski čuva u porodicama širom barske opštine. Katalog je rađen sa ciljem da objedini nošnje barskoga kraja na jednom mjestu, kako bismo imali sveobuhvatni uvid u njihovo bogatstvo i raznolikost. On nas ne uči samo u nošnjama, poziva nas da ih prepoznajemo, da učimo dijalekte, govor i lokalizme barskoga kraja. Podsjeća na to od čega su se nošnje izrađivale, kada su se nosile i iznad svega, kako su žene veličanstveno izgledale u njima. Tokom ovog procesa, upoznali smo nevjerovatne ljude, čuli inspirativne priče i dokumentovali jedno bogatstvo koje želimo da ostane zabilježeno za buduće generacije. Želim da se zahvalim našim saradnicima, matičnoj kući i kolegama iz Kulturnog centra Bar, najznačajnijoj karici ovog projekta – porodicama, čuvarkama tradicije, koje su nas velikodušno primile i podijelile svoje blago, kao i vama što ste večeras ovdje da zajedno proslavimo ovaj uspjeh“ istakla je Fatić.
Stručna saradnica na projektu, Draginja Radonjić podsjetila je da područje Opštine Bar predstavlja bogatu riznicu kulturnog nasljeđa, koje je nastajalo u različitim istorijskim epohama, od praistorije, preko antike, srednjeg vijeka, pa sve do današnjih dana.
„Prirodne i geografske karakteristike privlačile su razne kulture i civilizacije koje su se ukrštale i ostavljale trag u duhovnoj i materijalnoj kulturi ovog kraja. Među tvorevinama tradicionalne kulture stanovništva sa prostora Bara, po ulozi u svakodnevnom životu, kao i po umjetničkim i estetskim vrijednostima, naročito se izdvaja narodna nošnja. Nošnje Bara reprezentuju kulturno istorijske slojevitosti, etničke i vjerske odlike, prirodne i klimatske uslove. Estetski izraz, kako kompletnih nošnji, tako i pojedinačnih haljetaka, postignut je bogatstvom formi, izborom materijala, ornamentima, tehnikama ukrašavanja. Sve ovo predstavlja vrhunske domete našeg narodnog i zanatskog umijeća. Nošnju su kompletirali vrijedan skupocjen nakit i bogato ukrašena kubura ili sablja. Nošnje su se uglavnom izrađivale u kućama, u pojedinim mjestima žene su naročito uzgajale lan, konoplju, žuku i svilenu bubu, kako bi se upravo sve proizvelo u kući i time se davao još veći simbolički značaj. Pojedini djelovi ili tkanine su se uvozili, kao što su svila, čoja, srma, zlato. Uz pomoć ovih materijala nastajala su prava mala umjetnička djela, ukrašena mnoštvom boja, nitnama, gajtanima, srmom i filigranom. Nošnje su bile jednostavnih krojeva, vrlo često višeslojne, sa puno detalja. Uglavnom udobne za nošenje, dijelile su se na svakodnevnu i svitnu ili svečanu nošnju. Naročito su žene imale potrebu za udobnom radnom verzijom, tada svakodnevne garderobe, koja je zadovoljavala potrebe u njenim kućanskim i baštenskim poslovima, ali i sve moralne, statusne, društvene i starosne norme i pravila“ objasnila je Radonjić.
Novoobjavljena online publikacija, osim fotografija originalnih nošnji, sadrži i niz podataka koji se tiču naziva pojedinih djelova nošnje, načina na koji se i kada nose, što su Fatić i Radonjić potkrijepile brojnim primjerima. Uglavnom se radi o ženskim nošnjama, koje su, kako su istakle, već na prvi pogled govorile ko je žena koja ih nosi: da li je udata, djevojka, te da li je u žalosti. Publika je bila u prilici da vidi mrkovsku, spičansku, šestansku, krajinsku, zubačku, šušanjsku i crmničku, čuje detaljna objašnjenja o nošnjama i nakitu, te o porodicama koje čuvaju tradicionalne nošnje, a koje su pomogle realizaciju ovog projekta.
Veče su pjesmom uljepšali članovi KUD „Sveti Jovan Vladimir“, otpjevavši pjesme iz Crmnice, kao i članice KUD „Jedinstvo“, koje su otpjevale pjesmu „Oj Vrsuto, goro velja“.
Fatić i Radonjić uručile su zahvalnice svima koji su učestvovali u ovom projektu. Publikaciju, koja je zasad samo u online izdanju, možete pogledati na vebsajtu i društvenim mrežama NVU „Edukativni centar Bar“, a u sjutrašnjoj „Promenadi četvrtkom“ emitovaćemo razgovor sa Oljom Fatić.
