Društvo maslinara Bar nije učestvovalo u pripremi izmjena i dopuna Zakona o maslinarstvu i maslinovom ulju, za koje su, ističu, saznali sa sajta Vlade Crne Gore. “Smatramo da smo mogli da damo doprinos da se taj dokument unaprijedi” – kazao je za Radio Bar i Bar Info Ćazim Alković, predsjednik ove nevladine organizacije.
On je za izmjene ovog zakona čuo od predstavnika medija, koji su ga pitali za komentar.
“S obzirom da nisam imao informaciju da se rade bilo kakve izmjene, pronašao sam taj Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o maslinarstvu i maslinovom ulju, da bih pročitao i analizirao te nove odredbe”, istakao je Alković, koji je zadovoljan odredbom koja štiti barski Džidžarin.
“Mislim da je i prije trebalo da bude zaštićen. Svakako je očuvan do sada, u njemu nije bilo neke devastacije, niti nelegalne gradnje, osim toga što je Društvo maslinara prije desetak godina radilo maslinarski put. Taj put ne smatramo devastacijom, nego unaprijeđenjem, kako radi zaštite od požara, tako radi primjene agrotehničkih mjera, a stvoren je i novi lokalitet za turiste, šetnju i zdrav život. Drago mi je da postoji takva odredba zakona koji će da ozbiljnije štiti Džidžarin kao maslinjak od posebnog značaja” , rekao je Alković.
Ipak, brine ga mogućnost gradnje na mjestima gdje su maslinjaci.
“Dobra je stvar što zakon ima odredbu da je zabranjena gradnja u maslinjacima. Nažalost, sa druge strane imamo odredbu koja dozvoljava, uz saglasnost, premještanje maslina na drugi lokalitet. Maslina je takva voćna vrsta, jedna od rijetkih, kod koje je premještanje gotovo stopostotno uspješno. Prevazilaženje odredbe koja brani gradnju u maslinjacima dozvoljavanjem iseljavanja maslinjaka nije rješenje. Imali smo takav primjer u Baru. Znamo da je Poljoprivredna škola upravljala velikim maslinjakom, koje je Društvo maslinara koristilo za edukaciju maslinara, učenika. Zakonski su stabla izmještena, mislim da država ne zna, a ni mi ne znamo gdje su ta stabla otišla”, jasan je Alković.
On ukazuje da je u takvim slučajevima obavezno da postoje izvještaji, zapisnici, saglasnost organa koji dozvoljava da se stablo izmjesti, kao i mjesto gdje će stablo biti ponovo zasađeno.
“Mora se priznati da taj predlog nema neke velike izmjene, možda zbog toga nismo bili uključeni. Svakako, stalno zamjeram primjeni tog zakona, koja je na terenu jako loša. Recimo, nemamo evidencije koliko su uljari preradili maslina, koliko su maslinari pojedinačno preradili, što je zakonska obaveza”, ukazuje naš sagovornik.
On smatra da država nema takve informacije.
“Ne možemo praviti strategiju razvoja, ni kratkoročnu ni dugoročnu, ako ne znamo tačno koliko u ovom trenutku imamo stabala maslina, koliko maslinovog ulja proizvodimo, niti znamo koliko ljudi živi od maslinarstva. Mi nemamo katastar maslina, nagađa se, svako ima ličnu procjenu. Skoro smo imali popis poljoprivrede, ali ni on neće dati te informacije. A ozbiljna strategija razvoja ne može se uraditi bez saznanja tačno koliko imamo starih maslina, koliko ih je autohtone sorte žutica, koliko introdukovanih sorti”, apostrofirao je Alković.
Alković je ukazao da sve lokalne samouprave na primorju imaju agrobudžete kojima, pored ostalih poljoprivrednih gazdinstava, pomažu i maslinarstvu. Maslinarima pomaže i resorno ministarstvo.
“To su pojedinačne pomoći, koje dobro dođu svakom maslinaru, ali tu nema strateškog razvoja. To nije sistemsko unaprijeđenje maslinarstva, već pojedinačno zadovoljavanje potreba maslinara. To je lijepo, ali bez strateškog, sistemskog unaprijeđenja nema razvoja, ne možemo da napredujemo. Albanija nas sustiže i prevazilazi, Hrvatska nas je odavno prevazišla. Mi se trudimo da pratimo Hrvatsku, idemo tamo, ali bez strategije koja bi trebalo da nam bude vodilja” ukazao je on.
Društvo maslinara Bar ima želju da radi na unaprijeđenju maslinarstva, ali i pored toga što iza sebe ima rezultate, brojne aktivnosti na unaprijeđenju maslinarstva, edukaciji maslinara, od nadležnog ministarstva za cijelu godinu, ističe naš sagovornik, nisu dobili nijedan euro. Ipak, on smatra da ima prostora da opština ili ministarstvo organizuju studijska putovanja za maslinare u zemlje okruženja.
“Od Opštine Bar dobili smo besplatno autobus kojim smo odveli maslinare u Hrvatsku, da vide kako se to radi kod naših komšija” dodaje Alković.
Alković ističe da je njemu kao vođi Prvog crnogorskog panela za senzorsku ocjenu kvaliteta djevičanskih maslinovih ulja žao što je iz Zakona uklonjena riječ ,,akreditacija“, jer smatra kako je veoma važno da laboratorija za hemijsku ocjenu kvaliteta maslinovog ulja i Panel za organoleptičku ocjenu budu akreditovani.
“Bez ozbiljne kontrole kvaliteta maslinovog ulja ne možemo da napredujemo. Svi mi u Crnoj Gori imamo najbolje maslinovo ulje, najbolje vino, najbolji med… To treba negdje dokazati. Ministarstvo poljoprivrede je ovlastilo hemijsku laboratoriju Biotehničkog fakulteta u Baru za hemijsku ocjenu kvaliteta maslinovog ulja. Ovlastilo je i Panel za organoleptičku provjeru kvaliteta maslinovog ulja, čiji sam ja vođa, koji radi pri Biotehničkom fakultetu. Još 2015. godine Crna Gora se prema EU obavezala da če do 2017. godine da izvrši akreditaciju laboratorije za hemijsku ocjenu kvaliteta i akreditaciju panela. Mi to još uvijek nismo uradili. Akreditacija podrazumijeva čitav sistem koji potvrđuje da su rezutati tačni. Mi sad vjerujemo, sigurni smo, da su naši rezultati tačni, ali nemamo potvrdu za to. Na ozbiljnom, svjetskom tržištu, naše ocjene ništa ne znače bez akreditacije. Akreditacija bi trebalo da se uradi na nacionalnom i na nivou EU. I to je jedan dio tog sistema unaprijeđenja, kontrola kvaliteta” objašnjava Alković.
On je istakao da inspekcije provjeravaju maslinare na pijacama i smatra da je to dobro. Istovremeno ukazuje da niko ne kontroliše velike trgovinske lance, “da uzme sa polica maslinovo ulje i da se napravi analiza tog ulja. Da se provjeri usklađenost sadržaja u boci i onoga što piše na etiketi. Nije mi poznato da je neko to kod nas uradio, dok naše komšije u Hrvatskoj to kontinuirano rade, iako su u EU. Dešava se da su od 13 uzoraka samo tri ispravna. Možete da zamislite što bi bilo da to kod nas neko uradi. A trebalo bi, to je zakonska obaveza”.
I kada su inspekcije u pitanju, ima izmjena. Naš sagovornik ističe da je neophodno da se i na tom polju radi sistemski, da se ne kontrolišu samo maslinari, već i svi drugi, od proizvodnje do distribucije i prodaje maslinovog ulja.