Gost prijepodnevnog programa Radio Bara bio je predsjednik Skupštine opštine Bar, poslanik Socijaldemokrata i Evropskog saveza, Branislav Nenezić.
U razgovoru je bilo riječi o bojkotu velikih trgovačkih lanaca, aktuelnoj inflaciji, događajima u crnogorskom i barskom parlamentu, ali i o činjenici da je ASK tražila da se odredi za jednu od dvije funkcije koju obavlja – poslanika ili predsjednika opštinskog parlamenta. Ovdje donosimo izvode iz intervjua, a kompletan razgovor možete pogledati na našem youtube kanalu.
RB/BI: Bojkot velikih trgovačkih lanaca trajao je jedan dan, građani se stalno žale da troškovi života rastu. Često se govori o tome, ali bez konkretnih podataka. Da li poslanici uopšte imaju informaciju o tome postoji li inflacija, koliki je njen stepen?
NENEZIĆ: Znate kako, dosta je teško odgovoriti na to, zato što nas je pred sam ovaj period zadesila pandemija koronavirusa, koja je neminovno ostavila veliki trag na ukupnu ekonomiju svijeta. Uz to, već dvije godine imamo žarište u vidu rata u Ukrajini, sve to utiče na inflaciju, ali ono što je neupitno je da – nema reakcije. Nemamo reakcije po pitanju ograničavanja makar cijena za osnovne životne namirnice. Jer, mi smo došli da su hleb, mlijeko, jogurt, sir došli na nivo cijena kao da se radi o proizvodima koji se ne koriste svakodnevno. Imamo sliku iz supermarketa, to je fakat, da je “Milka” koja se toliko pominje, i to ona od 300 grama, došla na 9 eura. To je još jedan način asocijalizacije našeg društva. Mi volimo da se obilazimo. Sad da pođete kod nekoga u goste, koliko novca treba da izvojite da bi kupili samo tu čokoladu?
RB/BI: Bili ste ovih dana u žiži interesovanja zbog činjenice da je Agencija za sprječavanje korupcije donijela odluku da ne možete da obavljate obje funkcije. Raditi dva posla je prilično iscrpljujuće. Koji je od ta dva teži i zahtjevniji?
NENEZIĆ: Definitivno je zahtjevnije mjesto predsjednika SO Bar. Mnogo veća je odgovornost, u smislu činjenice da sam na tu poziciju došao voljom građana na izborima, gdje sam bio nosilac liste partije koja je izašla samostalno. U samom nazivu te liste je bilo moje ime, pa je mnogo veća i odgovornost koju zaista osjećam.
Što se tiče te dvije funkcije, na poziciju predsjednika Skupštine sam izabran krajem 2022. godine, nakon lokalnih izbora, a mjesto poslanika u crnogorskom parlamentu sam zavrijedio u junu mjesecu 2023, više od pola godine kasnije. I ono što zaista želim da istaknem je da sam se, odmah nakon verifikacije mandata za poslanika, obratio ASK po pitanju davanja mišljenja o spojivosti te dvije funkcije.
RB/BI: Samoinicijativno?
NENEZIĆ: Samoinicijativno, u skladu sa Zakonom o sprječavanju korupcije, jer sam u obavezi da se obratim ukoliko posumnjam da sam u sukobu interesa. Dobio sam tada mišljenje u skladu sa važećim Zakonom – da predsjednik lokalne Skupštine, koji je u isto vrijeme i odbornik, može obavljati funkciju poslanika, jer su obje zakonodavne funkcije. Ja sam jedan od 37 odbornika, jer predsjednik Skupštine čak nije ni šef skupštinske službe, predsjednik Skupštine ne potpisuje ni plate, niti jedan od akata, osim odluke koje donosi sama Skupština.
Nakon dobijenog mišljenja, nastavio sam sa mandatom poslanika. U junu prošle godine je usvojen novi Zakon o sprječavanju korupcije, u sklopu jednog od IBAR zakona, gdje smo usvojili i taj i više zakona za koje smo naveli da imaju manjkavosti i propusta, ali zbog evropske integracije ćemo da to uradimo, pa ćemo ih, ukoliko bude bilo potrebe, mijenjati. Kasnije je nastupila smjena u ASK i dolazak novog vršioca dužnosti, koji je prije nepunih mjesec i po dana donio odluku o poništenju odluke na osnovu koje sam ja stekao pravo, tj. iz koje sam crpio pravo da obavljam funkciju poslanika.
RB/BI: Ne znam kakva je pravna procedura. Može li se odlukom poništiti odluka od prije? Po Vama, vjerovatno ne.
NENEZIĆ: Zakon o sprječavanju korupcije nije zakon koji je usvojen sa prefiksom državnog interesa. Da je u pitanju zakon od državnog interesa – može se.
Ali, ono što treba da znaju svi građani je da nijedan zakon nema retroaktivno dejstvo. Znači, da budem praktičan, primjera radi – da je u pitanju Zakon o PIO i Vi sjutra steknete pravo na penziju po tada važećem zakonu sa recimo 62 godine, a poslije godinu i po se promijeni zakon i vrati odredba da je granica 65 godina – da li se Vi vraćate na posao? E, to je bukvalno takav primjer.
U posljednjem obrazloženju se navodi da je 12. juna usvojen novi zakon i da sam ja od tog trenutka bio obavezan da se odlučim, iako sam tada već deset mjeseci poslanik. Ja sam na prvo rješenje koje je donijeto uložio žalbu Upravnom sudu, i za dalje korake sačekaću odluku Suda i postupiti odgovorno kao što sam i nakon dobijanja mandata.
Postavlja se tu sijaset pitanja, a jedno je – ukoliko predsjednik Skupštine koji je odbornik ne može biti i poslanik, što je onda sa svim ostalim odbornicima koji su ujedno i poslanici? A ima ih 28, ako se ne varam, u Skupštini Crne Gore.
Sama odluka je neustavna, jer se krše osnovna prava građanina, a čisto je političke prirode. U starom Zakonu, članu 12 piše da “javni funkcioner koji obavlja posao u državnoj upravi i organima lokalne uprave ne može obavljati funkciju poslanika i odbornika skupštine lokalne samoprave”. E, u novom prijedlogu Zakona stoji “javni funkcioner koji obavlja posao u državnoj upravi i organima lokalne uprave i lokalne samoprave ne može obavljati funkciju…” To su te dvije dodate riječi – “lokalne samoprave”.
Ja sam prvenstveno predsjednik Skupštine opštine i kompletan svoj politički angažman kao poslanik sam dominantno, a to mi se dosta i zamjera, dao u službu grada Bara i građana Bara. Rezultati toga su vidljivi i mogu se komentarisati, po pitanju i nekih planiranih projekata, i po pitanju samog Prostornog plana, i izmjena zakona koji su bili vezani za naš grad.
RB/BI: Ukoliko bi se ispostavilo da Vi niste u pravu, jeste li spremni da priznate to?
NENEZIĆ: Naravno. Ukoliko Upravni sud donese rješenje, odlučiću se za jednu od funkcija.
RB/BI: Dolazimo do još jedne od ključnih tema vezanih za Vas. Vaši politički oponenti i dalje pominju ono gorivo za službeno auto, a Vi tvrdite da koristite sopstveno. Šta je tu posrijedi?
NENEZIĆ: Ja za odlazak na sjednice Skupštine Crne Gore koristim svoje privatno vozilo, na koji mi je izdata i sama dozvola za ulazak u garažu. Skupštinska služba trenutno ima dva vozila na korišćenje. I kolega koji je zadužen za to ispisuje te putne naloge koji se rade nedjeljno. Na samom putnom nalogu koji oponenti pokušavaju da spočitaju, nalazi se i moje i njegovo ime, ne navodeći se kojeg dana je ko koristio vozilo. Došlo je do preklapanja grada u kojem je tog dana vozilo išlo u službene svrhe, i mog odlaska na zasijedanje Skupštine.
RB/BI: Hoćete da kažete da Vi niste bili u službenom autu?
NENEZIĆ: Naravno da nisam. Uvijek koristim svoje auto. Jedan od medija koji je plasirao tu priču nije želio ni da objavi demant, a ja sam sliku potvrde objavio – to je kartica na osnovu koje ulazim u garažu koja je predviđena da je koriste poslanici.
RB/BI: Uz Vaše ime, proteklih godinu i po se vezuje priča za otvoreni protest izgradnji LNG terminala i termoelektrane u Luci Bar. Koliko se ja sjećam, taj LNG terminal je bio u planu mnogo ranije, mnogo prije promjena 2020. u državi? Tako da ta ideja terminala nije od ove vlasti, nego je od ranije?
NENEZIĆ: Sad potpuno pričamo otvoreno. Iznosimo stavove, i uvijek može da se kaže “za” ili “protiv”, da li je neko u pravu ili nije. U ranijem periodu smo imali ispitivanja morskog dna u Crnoj Gori, gdje se tražila nafta i prirodni gas. Upitno je bilo da li će se naći. Tada je u prijedlogu tadašnjeg Prostornog plana zaista stajala izgradnja LNG terminala u Baru, tj kompleksa u kojem bi se jedan dio tog gasa, ukoliko ga pronađemo u podmorju, lagerovao i nakon toga eksploatisao.
Ono što je velika razlika je sve ono što je predmet sporazuma, tj. memoranduma koje je Vlada u tehničkom mandatu Dritana Abazovića potpisala sa predstavnicima dvije američke kompanije o izgradnji LNG terminala i termoelektrane u Luci Bar. Zašto ističem termoelektrane? Zato što su ta dva kompleksa, ukoliko nemate svoj prirodni gas, nerazdvojna. Mi smo 12. marta, ako se ne varam, imali zasijedanje Otvorenog parlamenta upravo sa željom da se rješavaju problemi. Po pitanju LNG terminala nisu svi građani bili kategorično “protiv”. Bilo je i onih koji su bili “za”, ali tu su donijeti neki zaključci u sklopu javne rasprave o Prostornom planu. Tada smo dobili čvrsto obećanje od predlagača Prostornog plana da, ukoliko se ne steknu svi uslovi, oni neće staviti LNG terminal u Prostorni plan Crne Gore.
Ja sam nakon toga, kao poslanik, iskoristio pravo kroz poslanička pitanja, čak i pitanja premijeru, pa smo imali i kontrolno slušanje na Odboru za prostorno planiranje, gdje su donijeti zaključci o donošenju tri akta koja su neophodna da bi se uopšte planiralo i razmišljalo o LNG terminalu u Baru. U tim aktima je i Plan zaštite životne sredine.
To je bio predmet razgovora i sa predstavnicima ove dvije američke kompanije i sa predstavnicima ministarstva nadležnog u Vladi Crne Gore u sali Skupštine opštine Bar, gdje su odbornici i lokalna samouprava imali sastanak sa njima. Tek smo toga dana saznali da su to bile dvije kompanije koje po prvi put treba da sarađuju na jednom ovakvom projektu. To su kompanije koje su, navodno, bile spremne da ulože novac, ali ono što su nam jasno stavili do znanja – da je sjutra ta električna energija njihova.
E sada, neko je trebao da u Prostornom planu planira LNG terminal, da opredijeli dio akvatorijuma Luke Bar, da neko uloži između 750 miliona i milijardu eura, i da dobije jednu predpumpnu stanicu odakle bi se dalje taj gas distribuirao, iako se ne može distribuirati.
Jedna stvar koju treba ljudi da znaju – taj tečni naftni gas dolazi pod velikim pritiskom, na temperaturi od minus 200 stepeni. Potrebno je, kad dođe u luku sa brodova, da se uradi prvo njegova regasifikacija, pa on nakon toga ide u termoelektranu koja proizvodi električnu energiju. Neka građani sami pogledaju kako izgledaju te rafinerije.
Bilo je onih koji su odmah to politički “farbali” jer sam iz “te i te partije”, pa “sprječavam ekonomski razvoj”, jer “ima u Barseloni, ima u Aleksandropolisu”… U Barseloni postoji LNG terminal bez termoelektrane zato što Španija ima izgrađen gasovod. I taj gas ide kroz cijevi do onih kojima je potrebno. Mi nemamo gasovod. Aleksandropolis je rafinerija koja je na dvadesetak milja od obale. Ne u srcu Luke, ne punih hiljadu metara od centra grada.
Potvrda da smo bili u pravu je upravo odluka planera da taj LNG terminal ne bude više dio Prostornog plana. Ništa od onih akata u ovih godinu i po dana nije urađeno, ni od strane potencijalnih zainteresovanih strana, ni od Vlade Crne Gore.
RB/BI: Dobro, ko je povukao taj LNG terminal iz prostornog plana?
NENEZIĆ: Predlagači. Zato što nisu dobili argumentaciju na osnovu čega treba da ga planiraju. Ja sam tada pitao novog ministra Šahmanovića, koji je odmah, 24 sata nakon stupanja na funkciju, izašao dosta autoritativno sa tvrdnjom da će se LNG terminal i termoelektrana raditi u Baru – da mi neko objasni kako u gradu koji ima 270 sunčanih dana i koji ima sjever, kakav mi znamo da ima, nije planiran nijedan solarni panel, niti jedna vjetroelektrana, ali jeste LNG terminal i termoelektrana za gas.
RB/BI: Da se malo dotaknemo crnogorskog parlamenta. Trenutno je na snazi, što bi se reklo, neka vrsta time-outa koji traje malo duže. Opozicija i dalje insistira na tome da je vlast prekšila Ustav i ne dozvoljava održavanje sjednice. Na drugoj strani, predsjednik Skupštine Mandić ima zakonski način da vas odstrani, ali on to još ne radi.
NENEZIĆ: Prvo da krenemo od samog bojkota Skupštine, od sprječavanja održavanja sjednice. To je urađeno zbog neustavne odluke koju je Ustavni odbor donio po pitanju penzionisanja jednog od sudija Ustavnog suda, a stvar je u tome što je tada Odbor postupio po dopisu koji je uputila predsjednica, a ne Vijeće Ustavnog suda. Sama potvrda da je to neustavno jeste činjenica da je gospođa Đuranović nakon toga aktivirala mogućnost plaćenih godinu dana nakon prestanka funkcije. Znači, gospođa Đuranović nije stekla uslov za penziju. I to je suština. Niko od nas ovde ne brani gospođu Đuranović, niti bilo kog sudiju Ustavnog suda koji je došao u tu situaciju, već Ustav države Crne Gore. Jer, šta je sljedeće? Šta je sljedeće?
RB/BI: Znate kako bi se to moglo tumačiti? Da je karijera jedne žene bitnija od građana.
NENEZIĆ: Ali to je tumačenje koje nije tačno, nije konkretno. Jer stvar je u tome – ukoliko se pređe preko jednog gaženja Ustava, šta nas očekuje dalje? Mi smo imali situaciju da je sam potpredsjednik Vlade, Zogović, rekao da mogu da se naprave male izmjene Ustava po pitanju dvojnog državljanstva. Tačno se zna kako se mijenja Ustav. Šta je sljedeće, šta se može desiti ukoliko ovo prođe ovako, to je glavno pitanje.
Što se tiče samog usvajanja Budžeta, država i sve njene obaveze mogu da funkcionišu potpuno nesmetano. To je potvrdio i sam ministar Novica Vuković, gdje je automatski demantovao i svoje poslanike, i premijera, i jedan dobar dio političke javnosti. I treba samo jednu stvar da podsjetimo i da građane na neki način uputimo, jer jedan dobar dio njih i ne zna. Budžet za 2021. godinu je usvojen krajem juna te godine. A u to vrijeme, ministar finansija je bio aktuelni premijer Milojko Spajić. Kako je Crna Gora funkcionisala tih osam mjeseci 2021. godine? Tada je prekršen Zakon, jer Budžet nije dostavljen Skupštini do kraja marta, nego tek u junu. Privremeni Budžet i u 2025. može normalno da funkcioniše na nivou prošlogodišnjeg. Kao što je bilo 2021. preko osam mjeseci.
RB/BI: Ali mi niste odgovorili na pitanje, predsjednik Skupštine Mandić ima formalno-pravnu mogućnost da vas odstrani, po Poslovniku, jer ne dozvoljavate održavanje Sjednice?
NENEZIĆ: Tačno, po Poslovniku ima mjere koje može izreći da dovede do toga da se potpuno nesmetano odvija Skupština. Mandić očigledno na ovaj način kupuje vrijeme koje je njemu potrebno u odnosima sa premijerom Milojkom Spajićem, jer, potpuno legitimno, u skladu sa Poslovnikom, ima mogućnost da nas odstrani i da se sjednica održi, i Budžet usvoji i potrebni zakoni. Ali, Skupština je prekinuta 23. decembra, što čeka preko mjesec dana? To su sve stvari na koje ja teško mogu da odgovorim. Ja mislim da tu informaciju jedino može da da Andrija Mandić.
RB/BI: Dotaknimo se malo i barske Skupštine.
NENEZIĆ: Krajem decembra smo imali maratonske sjednice, gdje su usvojeni i Budžet za 2025. godinu i programi rada. Ja sam zaista zadovoljan, nadam se da su i građani istog mišljenja. Imali smo 25 sjednica za 24 mjeseca. Pored toga, imali smo 80 sjednica Odbora parlamenta, zasijedanja na zahtjev opozicije, usvojili smo preko 170 odluka. Kod nas na mjesečnom nivou imamo zasjedanja, a Skupština teče normalno. Naravno, dešava se razmjena političkih mišljenja, ali to je normalno. Malo se ponekad podigne glas, ali generalno funkcionišemo.
I vlast i opozicija treba da budu ponosni na svoj rad zbog svega ovoga, kad uporedimo šta se dešava u drugim skupštinama Crne Gore. Uz to, odluke se često donose jednoglasno. Na primjer, prošlog mjeseca smo jednoglasno donijeli odluku o oslobađanju plaćanja poreza na zakup za 2025. godinu za AD Luku Bar, zbog velike štete od elementarnih nepogoda, nije bilo čak ni rasprave.
RB/BI: Jedna od glavnih tema koja intrigira grad nakon svakog opštinskog zasijedanja je odnos pun varnica između odbornice Demokrata Valentine Minić i Vas, komunikacija koja nikako da se stabilizuje.
NENEZIĆ: To nije pitanje za mene. Ja nemam problema ni sa jednim odbornikom. Naravno, uvijek neko može imati primjedbe i kritike na rad Skupštine.
RB/BI: Ali dešavalo se da Vas je i pohvalila?
NENEZIĆ: U moru svega, teško je to zapamtiti.
RB/BI: Očekivano je da opozicija napada vlast, da bude kritička, zar ne?
NENEZIĆ: Svakako, ali ne uvijek prema jednom čovjeku. Ne može samo predsjednik Skupštine da bude kriv za materijale Skupštine, za uređenje i za sve što se dešava u gradu.
RB/BI: I za kraj, neki Vaši lični stavovi svih ovih godina, a i sada, nisu uvijek bili u savršenom skladu sa mišljenjem partije kojoj pripadate. I to nije tajna. Kako se nosite s tim?
NENEZIĆ: Nije tajna, niti ja to krijem, niti mislim da krijem. Ja sam već na prvih par zasijedanja same Skupštine Crne Gore imao suprotno mišljenje od ostatka poslaničkog kluba, da ne kažem posebno od ostatka opozicije. Svoje stavove uvijek sam zagovarao, branio ih ukoliko su argumentovani, i ono što negdje mogu da kažem, mislim da do sada nisam napravio grešku.
