Povodom Svjetskog dana močvarnih staništa (World Wetlands Day) koji se obilježava svake godine 2. februara, sa ciljem da se ojača svijest o močvarnim staništima, ne može a da se ne zaključi da močvarna staništa u Crnoj Gori, pored sve svoje nesporne vrijednosti, nemaju zaštitu države, poručuju iz NVO Green Home.
U Crnoj Gori postoji čitav niz močvarnih staništa koja doprinose biodiverzitetu, klimatskim mitigacijama i adaptacijama, dostupnosti svježe vode, ekonomiji i šire, među kojima su Skadarsko jezero, Ulcinjska solana, Tivatska solila, Mareza, Lužnica, Buljarica, Plavsko jezero sa okolinom, Šasko jezero sa okolinom, Jezerska površ na Durmitoru i druga.
Među njima, Skadarsko jezero, Ulcinjska solana i Tivatska solila su uvrštena u Ramsar listu čime su i zvanično na listi međunarodno važnih močvarnih staništa.
“Umjesto da ova područja budu čuvana kao najvrijedniji prirodni resursi ove države, ne samo u formalnom nego i u suštinskom smislu, u praksi to nije slučaj. Na ovim područjima, kao i širom Crne Gore uostalom, dešavaju se radnje i aktivnosti koje su u potpunoj suprotnosti sa zaštitom ovih vrijednih ekosistema a koje obuhvataju nelegalnu eksploataciju prirodnih resursa, nelegalnu gradnju, zasipanje močvarnih terena, zagađenje i tako dalje. Za sve ovo, država, ali ni lokalne samouprave, nemaju adekvatan odgovor godinama unazad čime se trajno i bespovratno uništavaju ovi ekosistemi.
Problemi su brojni, pa tako za Ulcinjsku solanu od momenta proglašenja zaštićenim područjem na nacionalnom i međunarodnom nivou 2019. godine pa do danas, nije pronađeno adekvatno rješenje za upravljača. Skadarsko jezero je u kontinuitetu na meti nelegalne gradnje, uzurpacije prostora, nelegalnog ribolova i tako dalje, a da država nije stvorila mehanizme da se ove aktivnosti obuzdaju. Nadalje, područje Mareze i Lužnice se kontinuirano zasipa šutom na kojem se nelegalno gradi, a da za to ne postoji adekvatna reakcija. U konkretnim primjerima, govorim o područjima koja su formalno zaštićena, pa opet, nisu stvoreni mehanizmi da se ti ekosistemi očuvaju. Kakvo je stanje kod onih koji nemaju ni status zaštićenog područja, izlišno je govoriti”, kažu u NVO Grren Home.
Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana močvarnih staništa je “Zaštita močvara za našu zajedničku budućnost”.
“Trenutno stanje u odnosu na zaštitu prirode u Crnoj Gori, a koje traje jako dugo, nam ukazuje na potpuni nedostatak snage, ali i volje države da se pobrine za svoja najvrijednija prirodna područja i da zaokruži sisteme upravljanja na način da makar za sve nelegalne radnje postoji adekvatna reakcija, čime bi se stvari pomjerile sa mrtve tačke i poboljšalo upravljanje. Ako ovako nastavimo, naša močvarna staništa će nestajati ispod kamiona šuta i nanosa i neće previše toga ostati sačuvano za budućnost”, zaključuju iz ovog nevladinog udruženja.
Međunarodni Dan močvarnih staništa proglašen je 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru. Konvencija o močvarama je međuvladin ugovor koji pruža okvir za nacionalno djelovanje i međunarodnu saradnju za očuvanje i mudro korišćenje močvara i njihovih resursa, a do danas ga je potpisala 171 zemlja svijeta. Na Ramsarskoj listi su uvrštene 2414 močvare. I pored sve važnosti, močvare su jedan od najugroženijih ekosistema na Zemlji, sa velikom stopom nestajanja što je i razlog obilježavanja ovog datuma na međunarodnom nivou. Uzroci degradacaije i gubitka vlažnih staništa i močvara su isušivanje, izmjene staništa, zagađenja, prekomjerna eksploatacija i klimatske promjene a karakterišu i naša močvarna staništa.
