Gost emisije “Bar pravo na riječ” koju uređuje i vodi Veselin Joketić bio je dr Marko Stoiljkov, specijalista otorinolaringologije u Opštoj bolnici Bar. Ambulanta u kojoj radi dostupna je pacijentima od ponedjeljka do petka, bez liste čekanja. Razgovarali su o uslugama koje ova ambulanta pruža, stanju u službi, ali i važnim temama kao što su oštećenja sluha, govorni poremećaji i njihova dijagnostika.
RB/BI: Poštovani slušaoci emisije Bar pravo na riječ, moj današnji sagovornik je dr Marko Stojiljkov, specijalista otorinolaringologije u Opštoj bolnici Bar. Gospodine Stojiljkov, dobro došli u program Radio Bara i u emisiju o osobama s invaliditetom.
Stojiljkov: Dobar dan, drago mi je što mogu biti gost u vašoj emisiji. Specijalista sam otorinolaringologije i već pet godina radim u barskoj bolnici, gdje se bavim problematikom uha, grla i nosa.
RB/BI: Da predstavimo službu u kojoj radite. Koje su to usluge na koje mogu da računaju pacijenti koji posjete Opštu bolnicu bar?
Stojiljkov: Ono što zaista svaki pacijent od nas može očekivati jeste kompletan pregled uha, grla i nosa i glasnih žica, što ne zapostavljamo, naročito kada su u pitanju pušači. Nakon osnovnog pregleda tu su i dopunjske dijagnostičke metode koje obavljamo, prije svega mislim na snimanje sluha, odnosno timpanometriju i audiometriju u gluvoj sobi. Pored ovih dijagnostičkih metoda radimo i operacije nosa, nosnjih pregrada, polipa, devijacija, operacije krajnika i pojedinih tumora na licu, odnosno na vratu.
RB/BI: Kako služba funkcioniše, ima li dovoljno kadra i opreme za dijagnostiku i operativne procedure?
Stojiljkov: Što se tiče kadra znate i sami da postoji nedostatak, ne samo u našoj, nego i mnogim drugim službama. U službi trenutno ordiniraju dva ljekara, dr Vera Lutovac i ja. Kada je riječ o opremi, u odnosu na period kada sam započeo službu u barskoj Bolnici, napredak je zaista evidentan. Zahvaljujući donacijama i sluhu menadžmenta , uspjeli smo da pribavimo opremu prije svega za dijagnostiku oštećenja sluha, a onda i za operativne zahvate.
RB/BI: Pošto je ovo emisija o osobama s invaliditetom, predlažem da stavimo fokus na uzroke oštećenja sluha i govora. Koji su najčešći uzroci?
Stojiljkov: Da bi se pravilno razvio govor, sluh je neophodan. Uzroci oštećenja sluha mogu biti benigni, kao što je nakupljanje ušne masti u spojašnjim slušnom hodniku, zatim upale tog spojašnjeg slušnog kanala, upale srednjeg uha, pa i neke bolesti iz regije nosa, odnosno sinusa, kao što su polipi ili devijacije, koji znaju da uzrokuju nagluvost kod odrastih osoba ali i kod mlađih. Što se tiče tih težih oblika gluvoće, tu su urođene nagluvosti koje se mogu na samom rođenju otkriti. Kada to kažem, zaboravio sam da pomenem da obavljamo screening sluha novorođenčadi, tako zvane otoakustičke emisije koje nam omogućavaju da se orijentišemo da li neko dijete ima poremeće sluha na rođenju ili nema, i zahtijeva li dijagnostiku ili liječenje, od čega zapravo i zavisi njegov razvoj govora. Ukoliko na vrijeme prepoznamo nagluvost kod djece, možemo omogućiti da nauče i da pričaju i da pjevaju, da vode normalan život. Što se tiče starih osoba glavni uzrok nagluvosti jeste ta tako zvana staračka nagluvost koja se javlja zbog slabljenja slušnog živca, te pacijente najčešće imamo. Nakon dijagnostike sluha određujemo da li je pacijent do te mjere ugrožen da mu treba amplifikacija odnosno slušno pomagalo.
RB/BI: Kazali ste da obavljate streaming sluha, odnosno imate uređaj za otkrivanje ranog oštećenja sluha. Valjalo bi nešto reći o tome, jer je ova novina od izuzetnog značaja za sve roditelje.
Stojiljkov: Pošto sam i sam roditelj, vrlo sam svjestan koliko je ta metoda značajna. Barska bolnica je taj aparat dobila u sklopu programa koji su dobile i ostale opšte bolnice, kao ona u Bijelom Polju. Bolnica na Cetinju je taj aparat imala I nešto ranije. Svakom novorođenčetu se na početku njegovog života mjeri sluh. Taj aparat funkcioniše vrlo jednostavno, tako je dovoljno da se sam uređaj aplikuje na spoljašnji slušni hodnik i aparat kaže da li je zvuk prošao do slušnog živca, odnosno da li postoji povratna reakcija. Ukoliko ta povratna reakcija postoji, što je najčešće i slučaj, onda možemo govoriti o tome da to djete čuje dobro i da je sposobno da dalje razvija svoj govor. To je jedna vrlo sofisticirana metoda i veoma smo zadovoljni da tu aparaturu imamo, ona se koristi u porodilištu barske bolnice.
RB/BI: Koristi se, kazali ste, u porodilištu. Kako mogu ostali naši mali pacijenti ga koristiti?
Stojiljkov: Ovo je rezervisano za novorođenčad, dok za nešto kasniji uzrast, kada roditelji imaju utisak da djeca slabije čuju, prelazimo na snimanje sluha koje se vrši pomoću timpanometra. Taj pregled može da otkloni sumnju da li postoji nagluvost kod djece, s obzirom da je najčešći uzrok nagluvosti te, da tako kažemo, kod malo odraslije djece nakupljanje sekreta u srednjem uhu, tako zvana sekretorna medija, koja je uzrokovana trećim krajnikom. Tada se sekret nakupio u srednjem uhu, izbog toga djece imaju utisak kao da slabije čuju, traže da se ton na televizoru pojačava. A takođe za djecu koja su malo starija, tu je i audiometrija, za djecu koja mogu da sarađuju, da kažu kada čuju, kada ne čuju. Postoji aparat kojim mjerimo sluh i kod odraslih osoba. Imamo za svaki uzrast odgovarajuću metodu kojom to mjerimo. Postoji jedna još sofisticiranija metoda koja se radi u bolnici na Cetinju, zove se BERA i mjeri evocirane potencijale mozga. To je rezervisano za onu djecu kod koje sumnjamo da je oštećenje sluha teže i da će možda trebati neka rješenja kao što su kohlearni implant. Riječ je o uređaju koji se ugrađuje u jednoj od najkompleksnijih operacija otorinolaringologije, ali koji omogućava djeci koja nisu čula da čuju, čime im se omogućuje već na startu da pravilno razvijaju sluh, a time i govor.
RB/BI: Kažite nam da li često roditelji imaju dileme kada im dijete ne čuje. To često bude i neki drugi uzrok i neka druga dijagnoza, poput autizma, na primjer.
Stojiljkov: Surova je realnost da se mi danas susrećemo sa velikim brojem djece koja imaju, poremećaje pažnje, da ih na taj način šire obuhvatim, ne znamo još uvijek tačno šta je uzrok. Neki stručnjaci kažu da su uzrok vakcinacije, drugi da korišćenje mobilnih uređaja izaziva poremećaje pažnje. Svakako, nedovoljno pažnje od strane roditelja, boravak pred ekranima dovodi do poremećaja pažnje. Mi kao ljekari treba da ustanovimo da li je dijete ugroženo zbog toga što mu je slab sluh, ili su u pitanju autizam, disleksija ili drugi oblici poremećaja pažnje. Priličan je broj djece koja se javljaju našoj ambulanti upravo sa tim tegobama i mi, pored psihologa, logopeda, dječijih neurologa, uključujemo se u priču i dajemo procjenu da li dijete čuje ili ne.
RB/BI: Na šta roditelji treba da stave akcenat i da se usredsrede kako bi provjerili da li njihovo dijete ima problema sa čulom sluha?
Stojiljkov: U toj najranijoj fazi, nakon rođenja, mi radimo otoakustičku emisiju i na osnovu nje pravimo grubu procjenu da li dijete čuje ili ne, a kasnije, kroz rad sa djetetom, gleda se da li se ono osvrće, reaguje na glasove, zvuk, okreće glavu lijevo ili desno – to su neki osnovni refleksi na početku života djeteta, koji nam mogu reći kakav je sluh djeteta, da li je očuvan ili ne. Vrlo je bitno da roditelji na vrijeme krenu svoji djeci da čitaju. To je vrlo važno i za pažnju djeteta, ali i za razvoj njegovog sluha, a kasnije i govora. Mislim da, kao što ste me pitali, roditelji trebaju da stave fokus na čitanje a kasnije, ukoliko primjete da dijete od tri godine ne reaguje ili pojačava televizor previše, mogu već da se jave, ova neka stečena oštećenja sluha zbog nakupljanja sekreta u srednjem uhu, onda treba da potraže i pomoć otorinolaringologa, gdje se mi uključujemo da razriješimo dilemu da li to djete čuje ili ne. Ali , prije svega, fokus na čitanje i što manje elektronskih uređaja koji rasipaju pažnju djeteta, prejake boje, prejaki zvukovi, previše intenzivni nadražaj znaju da djetetu rasiju pažnju, da izgubi fokus, pa onda dolazimo u problem sa ovim poremećajima pažnje o kojima smo govorili.
RB/BI: Korišćenje štapića za uši, koliko je to štetno?
Stojiljkov: Imali smo slučaje gdje su ljudi uspjeli sebi štapićem da nanesu ozbivne povrede. Na sreću, to nije naročito često ali dolazilo je i do oštećenja bubne opne, kada jedini lijek zna da bude operativno liječenje. Kada govorimo o samom čišćenju uha, uho ima mehanizam samoprečišćavanja. Postoje te centripetalne sile kojima sama slušna mast napušta ušni kanal, ukoliko ljudi koriste štapiće i remete taj proces, ušna mast zna da zaostane, da se napravi veliki čep, i onda je neophodno ispiranje, koji isto zna da bude otežano upravo zbog toga što se ta ušna mast dugo taložila. Samim štapićem se može očistiti neka periferna prljavština, ali onaj glavni čep se samo gura po dubini, tako da štapiće smatramo štetnim. Međutim, ljudi imaju naviku da ih često koriste, mi se trudimo maksimalno da ih odviknemo, dajemo im savjete da recimo, pošto smo mi regija sa dosta maslina, samo maslinovo ulje na sobnoj temperaturi, ne grijano, ne toplo, ne ni hladno, zna da olakša eliminaciju tog cerumena. Ukoliko neko osjeti da mu je uho zapušeno, ne treba da pokušava ništa sam, ili kod drugih nekih ljudi koji nisu iz domena medicine, već treba da potraži pomoć otorinolaringologa.
RB/BI: Koliko ronjenje može doprinjeti problemima sluha, pošto smo već, da kažem, na moru?
Stojiljkov: Ronjenje i plivanje znaju nekada i da budu od pomoći kada su u pitanju bolesti uha, grla i nosa, pogotovo recimo kod ove djece koji imaju nakupljanje tog sekreta uhu zbog Eustahijeve trube, cijevi koja vezuje nos i uho. Kod djece je ona dosta kratka, široka i horizontalno postavljena pa neke bolesti iz nosa lako dopru do uha.
Međutim, kod određenog broja djece, ta cijev se ne otvara baš tako lako i njima onda savjetujemo da rone, duvaju balone, da plivaju kako bi tu cijev na neki način učinili funkcionalnom. Sa druge strane, ljudi koji imaju oboljenja kao što su devijacije ili ponovljene upale uha ronjenje na velikim dubinama, zna da bude veoma štetno jer naš sistem za uho – grlo – nos, tu konkretno mislim na nos i Eustahijevu tubu, nije pravljen baš za velike ni nagle promjene pritiska, pa ni let avionom, koji je takođe nagla promjena pritiska, a ni ronjenje na velikim dubinama bez, neke adekvatnije pripreme.
Često imamo pacijente koji su zbog strasti prema podvodnom ribolovu i ronjenju napravili sebi nekada, nažalost i nepopravljivu štetu jer sve ono što se, da kažem, godinama radi izazove neka trajna oštećenja koja kasnije terapija ne može da riješi ni za nedjelju ni za mjesec.
RB/BI: Slušanje glasne muzike takođe je veliki uzročnik oštećenja sluha.
Stojiljkov: Upravo kao što smo rekli o sistemu izjednačavanje pritiska, nijedno ljudsko uho nije pravljeno da prima prejake tonove, naročito ne sa velike blizine. Tu su u prvom redu, da kažem, slušalice sa preglasnom muzikom. Vidim da sve veći broj uređaja ima funkciju da opomene slušaoca kada sluša preglasnom muziku i da ga na neki način limitira, upozorava ga da svako dalje pojačavanje muzike može biti štetno za njegov sluh. Mi imamo jedan savršen sistem, tu je bubna opna, tu su tri najmanje koščice u ljudskom tijelu, čekić, nakovanj i uzengija, tu je ovaj pomenuti puž, odnosno kohlea, koji su zaista u jednom savršenom skladu. Ali, ukoliko dobijaju zvuk sa prevelike blizine, taj sistem ne stigne da se na vrijeme adaptira na tako prejake tonove i oni oštećuju slušni živac, najčešće i, reverzibilno, odnosno povratno, samo ukoliko se ta muzika sluša kratko i dozvoli se dovoljno vremena slušnom živcu da se na pravi način oporavi. Ukoliko se u dužem vremenskom razdoblju sluša glasna muzika, sa slušalica, oštećenja postaju ireversibilna i jedini način da se da kažem pomogne kasnije bude slušni aparat.
RB/BI: Oštećenje sluha i govora zna da bude i nasljedno. Recite nam nešto više i o tome.
Stojiljkov: Svjedoci smo, odnosno naučno je dokazano da je mnogo bolesti, pa i nagluvost i poremećaj govora znaju da se javljaju generacijski odnosno da se nasleđuju od oca ili od majke. Nažalost tu ne postoji mehanizam prevencije, jer smo često svjedoci da se i takvi ljudi međjusobno i povezuju, udružuju i da imaju djecu. Ali kao što sam rekao, imao sam kroz praksu djecu koja su vrlo lijepo ovladala govorom, iako su imali urođenu nagluvosti, ukoliko na vrijeme počnu sa rehabilitacijom govora odnosno slušnim aparatima ili sa kohlanom implantacijom, možda postoje lijeki za njih.
RB/BI: Spomenuli ste slušne aparate, da kažemo nešto i o njima. Kod kojih stanja ih preporučujete?
Stojiljkov: Mi ih često upoređujemo sa automobilima, kao što ima raznih automobila, ima i različitih slušnih aparata. Najčešće slušne aparate preporučujemo ljudima koji imaju oštećen sluh zbog godina. Najčešći su pacijenti koji zbog starosti imaju oslabljen slušni živac, te im je jedini lijek upravo slušni aparat. Ono što je dobro je da naš Fond za zdravstvo pokriva neke osnovne aparate, tako da ljudi mogu ostvariti svoje pravo na slušni aparat preko Fonda, odlazeći na konzilijume za slušne aparate kojih ima u Podgorici i na Cetinju. Imaju opciju da kupe aparat, odnosno doplate razliku od onog što im država daje za aparat i kupe, da kažem uslovno, bolji aparat, ukoliko recimo neko ima željuju da se aparat ne vidi iz polja, kod određenih vidova oštećenja može da se uzme ta bubica. Naša država ne pokriva takve skrivene aparate, već malo veće, mada to ne znači da su kvalitetniji. Opet, da kažem za malo skuplje aparate treba izvršiti neku doplatu odnosno na ono što daje Fond.
RB/BI: Koji je najčešći uzrok nagluvosti kod djece i kako se on rešava?
Stojiljkov: Djeca su najčešće pogođena upravo zbog Eustahijeve trube, odnosno cijevi koja vezuje nos i uho, a u toj regiji koji njih se nalazi taj čuvjeni treći krajnik, odnosno adenoid, koji zna da upravo tu vezu između spoljaše sredine, odnosno nosa i vazduha, sa srednjim uhom, koje je inače ispuljeno vazduhom, opstruira na taj način pravi problem. Kod djece kod koje ne uspijemo da medikamentoznom terapijom, odnosno sprejevima, riješimo problem i izventiliramo uho na na prirodan način, tu je artificialni način, odnosno implantacija aeracijnih cijevčica. One imaju ulogu da ventiliraju uho kroz spoljašnju sredinu, tako što se plasiraju na bubnu opnu. Na taj način mi dobijemo na vremenu dok djeca izrastu, odnosno dok ta im Eustahijeva tuba ne zauzme drugačiji položaj u odnosu na dječiji uzrast. Zapravo nakon same implantacije cijevčice momentalno dobijaju vazduh u srednjem uhu, na taj način ta djeca automatski i pročuju.
RB/BI: Danas djeca imaju dosta problema i sa krajnicima. Koliko oni mogu doprinijeti većim problemima i kako ih vi ovdje rešavate, a znamo da često radite i te intervencije?
Stojiljkov: Dječiji uzrast je upravo zbog toga specifičan, jer su djeca, da tako kažem, često bolesna – boravak u vrtićima, u kolektivima, izaziva ponavljane infekcije u regiji krajnika. Tu prije svega mislim na uvećane krajnike, na taj treći krajnik koji nakon tih infekcija znaju da ostanu i trajno uvećani, i na taj način prave obstrukcije u disanju, pa često roditelji dolaze sa tegobama kod djece koja hrču, koja prekidaju disanje u snu, čak par sekundi prestanu da dišu, to se naziva apnejom. U toj regiji krajnici izazivaju opstrukcije u disajnim putevima, u ventilaciji srednjeg uha, taj treći krajnik je najčešći uzrok upravo ovakvih tegoba, tako da operacijom nekada samo treći krajnik, nekada sva tri krajnika, možemo da riješimo i ovaj problem.
RB/BI: Pomenuli ste hrkanje.
Stojiljkov: Često ljudi hrču, a i ne obraćaju pažnju na taj problem. Ja volim da kažem da je jedino ispravno disanje na nos. Disanje na usta je neispravno, jer samo opterećuje pluća, jer samo nis filtrira spoljašnji vazduh i priprema ga za pluća. Ukoliko nemamo funkciju disanja nosa, bilo da je to zbog devijacije polipa u nosu ili trećeg krajnika, takav nepripremljen vazduh ide na pluća i izaziva opstrukcija, a kada su pluća opterećena, trpi i srce. Nerijetko imamo paciente koji zbog hrkanja razvijaju aritmije pa tek onda kada se dugo liječe kod kardiologa ili pulmologa zbog plućnih bolesti ili srčanih tegoba dođu kod nas na pregled, onda vidimo da su uzrok devijacija ili krajnici. Poenta u medicini je uvijek rješavati uzrok, tako da bih apelovo na naše sugrađane i ljude koji imaju smetnje sa hrkanjem da to ne uzimaju zdravo za gotovo, jer spavanje sa hrkanjem nije zdravo, ne odmara organizam, opterećuje organe koje sam pomenuo.
RB/BI: Ko češće oboljeva, žene ili muškarci?
Stojiljkov: Žene su generalno zbog hormona koji imaju zaštitu od srčanih i moždanih udara i atreroskleroza, do ulaska u menopauzu. Tu su svakako muškarci ranivija grupa, ali postoji jedno oboljenje koje se naziva otoskleroza, a to je, da kažemo, oboljenje koščice koje se nalazi u srednjem uhu, a naziva se stapes. Tu su češće pogođene žene, jedna od teorija je da se javlja upravo zbog hormona, česti i nakon trudnoće, tako da su žene kada je u pitanju otoskleroza ugroženije od muškaraca.
RB/BI: Koja je vaša preporuka našim slušaocima i onima koji imaju problema sa sluhom i govorom?
Stojiljkov: Ambulanta u Starom Baru otvorena je svakog dana, od ponedjeljka do petka za naše sugrađane koji imaju tegobe. Nemamo liste čekanja, pregledi se zakazuju relativno brzo, u okviru par nedelja. Od momenta kada pacijent ima tegobe može da dođe na pregled, naravno radimo i ordiniramo i za hitne slučajeve. Petkom su operacije iz oblasti otorinolaringologije i tu lista čekanja nije prevelika, pacijenti kojima je neophodno raditi operativni zahvat za nedjelju-dvije mogu doći na red.
RB/BI: Hvala vam što ste govorili za program Radio Bara i emisiju Bar, pravo na riječ. Nadam se da će vaši savjeti koristiti svim našim slušaocima.
Stojiljkov: Hvala vama, uvijek ću se rado odazvati pozivu.
