Izuzetno emotivno je bilo sinoć na predstavljanju zbirke priča „U svijetu nesnađenih“ autorke Ljiljane Vujović, čiji je izdavač NVU Žene Bara, a koje je upriličeno u prekrasnom ambijentu „Kuće maslina“ u Starom Baru.
Knjiga sadrži hronološki poređane priče iz života korisnika Narodne kuhinje od njenog osnivanja, 2018. godine do danas, a sav prihod od njene kupovine namijenjen je Narodnoj kuhinji u Baru.
„Kuća maslina“ je obezbijedila polovinu od ukupnog iznosa finansijskih sredstava za štampanje knjige, a dobrodošlicu je, u ime direktorice Marije Markoč, poželjela Vesna Kontić podsjetivši da su „Žene Bara“ njihovi partneri od momenta kada su prvi put otvorili svoja vrata.

„Od vas smo naučili da samo zajedno možemo snažno naprijed i da jedino udružene ruke mogu ispuniti prazninu koja je u nekom periodu života postojala u svima nama. Vi činite Bar najsunčanijem gradom Crne Gore. U vašem djelovanju leži ono što Bar istinski jeste. U gradu čije je drugo ime ‘maslina’, dočekujete širom otvorenih ruku i darujete plodove zdravlja i ljubavi. Njena simblika prepoznata je kroz vaše djelovanje, a ‘Kuća maslina’ vam je vjerni pratilac na tom putu“, poručila je Kontić.

„Knjiga ‘U svijetu nesnađenih’ nije remek djelo, ali jeste dragocjeni djelić priče o nama. Knjigom pokušavamo da odgovorimo na nama često postavljeno pitanje – ‘Ko su ljudi koji dolaze na vaša vrata?’ U knjizi su sabrani naši trenuci, razmišljanja, naše tišine i naše borbe. Ona govori o susretima sa životima koji bole, ali i o našoj riješenosti da iskreno i istinski pomognemo čovjeku u nevolji bez pohvale, bez očekivanja i bez nadoknade. Naša je misija velika, ali je vaša podrška veća od toga“, naglasila je predsjednica NVU „Žene Bara“, Ljiljana Vujović.

“Svijet nesnađenih zaista postoji. U njemu je hladno, mračno i tiho. U njemu žive zaboravljene starosti, čiji se dani nižu bez nade. U njemu su djeca bez osmjeha, ljudi sa pogledima u kojima više nema svjetla. To su oni nevidljivi, oni pored kojih mnogi prođu… a da ih ne primijete. Mi ih vidimo, slušamo, osjećamo njihovu muku i pokušavamo da pronađemo način da im pomognemo. Ali, bez vas to ne bi bilo moguće”, zaključila je Vujović, upućujući zahvalnost donatorima u ime svih onih kojima se svakodnevno dijele obroci, i u ime svakog čovjeka kojem su pomogli u nevolji.

„Žene Bara“ su, ne računajući 2018. godinu, pripremile i podijelile oko 365.000 obroka. Zahvaljujući podršci dobrih ljudi, donatora, podijeljene su hiljade paketa namirnica, obuće i odjeće, pelena, zatim namještaj, kreveci i kolica za bebe, invalidska pomagala, drva za ogrijev, oprema za školu, gradile su kuće, renovirale objekte… i ne samo to. Dijelile su hiljade savjeta, osmjeha, zagrljaja, pokazivale saosjećajnost i upućivale riječi podrške. Za neizmjernu posvećenost čovjeku u nevolji zavrijedile su brojna priznanja, između ostalih nagrade „24. novembar“, „Iskra“ i „Hrabro srce“, a nedavno su odlikovane i Medaljom čovjekoljublja.
Veoma emotivnim riječima, u ime dvadesetdvočlanog tima, obratile su se Jelena Vukmanović Dabović, Bogdana Dašić, Ranka Kavaja, Jovana Marđokić, Aleksandra Gvozdenović Kosović i Marija Radović.
Sve su one ponosne na to što udruženim snagama čine najveće djelo – djelo milosrđa i što su na taj način postale dio najhumanije crnogorske priče. Njihova srca, kazale su, na neki uzvišeni način, rastu sa svakim osmjehom koji upute i svakim dobrim djelom koje učine.

„Radost davanja bez očekivanja ičega zauzvrat, mogu da osjećaju samo veliki ljudi. Takve su Žene Bara ali i svi oni koji stoje uz naše udruženje. Mi smo supruge, majke, sestre, bake… one koje nikad ne žmure pred tuđim bolom, već tiho i uporno pokušavaju da ga ublaže“, zaključile su u svojim obraćanjima predstavnice „Žena Bara“ velikog srca.
Tokom večeri dobročinstva prikazan je i kratki filmski zapis koji je izradio Media Pro – Studio Petović, a u kojem su posjetioci imali priliku da upoznaju neke od dvije stotine pedeset „nevidljivih“ ljudi koji svakodnevno pružaju ruku očekujući topao obrok i čije su priče publici na poseban način približile ljudsku patnju i ljudsku velikodušnost. Iako je namjera bila da se zaštiti njihova privatnost, korisnici Narodne kuhinje koji se pojavljuju u filmu, poželjeli su da budu vidljivi, pokazujući da dostojanstvo ne mora da se krije, te da iskrena zahvalnost može i treba da ima lice. Veći dio publike je tok filma otpratio sa suzama u očima, sa pokojim uzdahom i tihim jecajem.

Svojim anđeoskim glasom, izvodeći „Himnu Baru“, i muziciranjem na gitari veče je oplemenio naš mladi sugrađanin Ilmi Ćamili, koji pohađa solo pjevanje u Umjetničkoj školi za talente „Andre Navarra“ u Podgorici.

Vrijedne barske humanitarke su pripremile i posluženje sa raznim slatkim i slanim delicijama koje su bile ponuđene na koktelu upriličenom nakon promocije.