Gost Radio Bara je bio osnivač, predsjednik i dirigent hora “Antivari musica” mr Miro Kruščić, koji je na nedavno održanom Internacionalnom takmičenju u Gruziji osvojio Grand Prix. Sa profesorom Kruščićem razgovarali smo o tom velikom uspjehu, horu koji će naredne godine obilježiti dvadeset godina postojanja (a koji je barskoj i crnogorskoj muzičkoj sceni donio nov izraz), muzičkoj kulturi, potrebi institucionalnog njegovanja i afirmacije kulture i umjetnosti, podršci stvaraocima i njihovoj misiji koja istinski može doprinijeti napretku i boljitku društva.  

“Poziv za učešće na Internacionalnom takmičenju u Batumiju dobili smo zahvaljujući posredovanju Vanje Pantović, direktorice Baletske škole ‘Princeza Ksenija‘, koja svake godine, sa najboljim master ansamblom gostuje u Evropi, što je lijepo i izuzetno važno. S obzirom da su na festivalu zastupljene razne vrste umjetnosti (horsko pjevanje – djeca, odrasli, balet, folklor…), odlučili smo da kao svojevrsna umjetnička delegacija otputujemo u Gruziju, pokažemo ono što radimo i predstavimo svoj grad i državu. Nismo očekivali da će biti tako puno učesnika, čak 800, a još manje da ćemo osvojiti Grand prix. Ali, tako veliki festival bio je podsticajan za nas u smislu da pokažemo na najbolji način ono što radimo, a što je rezultat kontinuiranog vježbanja, od aprila do 27. juna kada smo otišli u Batumi”, kazao je za Radio Bar i Bar info mr Miro Kruščić, koji je naveo da su u takmičarskom dijelu nastupili sa programom “Balkan sound”, kompozicijama iz klasične muzike što, kako je objasnio, nije bilo jednostavno jer se pjeva dvoglasno i troglasno a capella (bez instrumentalne pratnje).

“Prvog takmičarskog dana smo, zbog kiše, nastupali u lijepoj dvorani njihovog univerzitetskog centra, produkcija je kasnila zbog vanrednih okolnosti, a veliki broj učesnika uslovio je da se na nastup čeka satima. Sve je to bilo iscrpljujuće i stresno, ali smo uspjeli. Narednih dana nastupali smo u ogromnoj, prelijepoj dvorani u centru Batumija. Taj prostor izgleda spektakularno, imali smo utisak da smo u Indiji. To je ta specifičnost Gruzije – sala je obložena drvetom, arhitektura je posebna i odražava miješanje stilova i uticaja – Istoka, Zapada, sjevera i juga. Tu je i Crno more. Vidi se da je to uređena zemlja koja napreduje i koja je lijepa u svakom smislu.  Više smo nego zadovoljni. Bilo je to značajno iskustvo. Stigli smo i da obiđemo neka značajna mjesta i upoznamo tu divnu zemlju“, istakao je Kruščić.

Hor “Antivari musica” osnovan je 2006. godine. Repertoar je bazirao na klasičnoj, džez, filmskoj i duhovnoj muzici, a realizovali su i nekoliko projekata – 2019. godine, u saradnji sa Kulturnim centrom, prvu muzičku produkciju Barskog ljetopisa “Antivari pop rock night” i “Valorizacija naše kulturne baštine”, podržan na javnom konkursu Turističke organizacije, koji je obuhvatio obradu najpoznatijih izvornih, crnogorskih narodnih pjesama. Tokom devetnaest godina postojanja nastupali su na brojnim scenama u regionu, Evropi i svijetu, bili dio gotovo svake značajnije manifestacije u gradu i državi, nastupali na proslavi Dana opštine Bar i rođendana drugih crnogorskih gradova, a upečatljiv utisak, uz repertoar i kvalitetetno muzičko izvođenje, ostavljala je atraktivna i neočekivana koreografija kada se radi o ovakvim horovima i scenskim nastupima.

“Kao svaki hor ili ansambl, i mi smo imali svoje transformacije. U početku smo bili ženski, pa mješoviti hor sa 56 članova, nakon toga ponovo ženski, pa mješoviti, a u sadašnjoj fazi imamo isključivo ženske članice. Svake godine krajem avgusta organizujemo audiciju za prijem novih članova. Među njima imamo i bivših učenika Muzičke škole koji se sada bave raznim drugim poslovima, ali žele da budu dio našeg hora i održe kontakt sa muzikom. Već u oktobru, u skladu sa glasovnim mogućnostima, preferencijama, pravimo plan za narednu godinu, program i repertoar kojima ćemo biti posvećeni. Veoma teško smo stvarali ovaj ansambl, jer osnovati i održati hor ovog tipa jeste kao da imate fudbalsku ekipu koju treba organizovati, ulagati finansijska sredstva, redovno održavati probe, vježbanja, prilagoditi način života, ishrane, čuvanju glasa i kondiciji za pjevanje. To je u današnjem vremenu veoma teško, posebno imajući u vidu da je kultura, možda ne na poslednjem mjestu, ali svakako institucionalno i sistemski nema prioritet. A, naš angažman nisu samo koncerti i priprema za njih, već i muzička produkcija. Da bi hor dobro pjevao, imao zanimljiv program, mora da ima uslove za rad, odličnu produkciju, obrazovane tonce u oblasti klasične muzike, muzičke urednike, profesionalne i obrazovane, a to je deficitarni kadar. Ako to nije tako, urušava se klasična muzika, što nije dobro ni za grad, ni za državu. Dovoljno je reći – Haydn, Mozzart, Beethoven, pa shvatititi da moramo nastavitu tu snažnu evropsku tradiciju, a ukoliko jedan festival ne uvrsti klasičnu muziku u svoj program, puno kompozitora iz perioda, na primjer romantizma i drugih epoha, onda je to promašaj. Moramo čuti poznate pijaniste, na kvalitetnim klavirima. To je imperativ – bez klasične muzike ne smije da prođe nijedan značajan festival”, poručio je Kruščić, koji je prije dvije godine bio selektor muzičkog segmenta Barskog ljetopisa, upravo baziranog na kombinaciji klasičnog i modernog muzičkog izraza, što je izuzetno dobro prihvaćeno kod publike.

“Prednost je kada je sve to objedinjeno, fokusirano. Imali smo tada velikog Romana Simovića na Ljetopisu, omaž Radovanu Papoviću, nastupio je Crnogorski simfonijski orkestar, ali i Gradska muzika iz Budve, Tamburaški orkestar, ‘Trio Ardor’ profesora sa cetinjske Muzičke akademije, što je bila potvrda da se može animirati publika i za vrhunsku umjetnost, ako se to uradi na pravi način. Bila mi je čast što sam bio selektor na XXXVI Barskom ljetopisu, zaista želim da viziju i misiju selektora, ne samo moju, već i drugih prije mene, održimo i čuvamo, prvenstveno klasičnu muziku kao okosnicu. Kultura je u XIX vijeku pratila civilizacijski razvoj, a sada, zbog moderne tehnologije, drugih ’vrijednosti‘, kultura ide na pod, a to ne smijemo kao društvo da dozvolimo. Tu smo mi, poslenici kulture i umjetnosti koji moramo na to da ukazujemo”, upozorava Miro Kruščić, koji je pedagog u barskoj Muzičkoj školi.

U razgovoru za Radio Bar osvrnuo se na sjajne uspjehe učenika Muzičke škole i predan rad profesora, koji njeguju muzičku umjetnost na najbolji način, ali i na to kako se izboriti da muzička kultura zaživi na širem planu.

“To je već pitanje i za Zavod za školstvo, Ministarstvo prosvjete, koji moraju sinhronizovano da djeluju sa Ministarstvom kulture, a lokalni sekretarijati za kulturu da imaju tješnju saradnju sa kulturnim centrima, školama. Neophodna je sinergija, značajan angažman i trud, kako bi muzika, kultura, umjetnost, bili involvirani u društvo. U tom kompleksnom procesu valja početi od najmlađih i od najranijeg doba –  ugrađivati mladima tu ljubav i formirati navike. Društvo sa takvim obrascem i sistemom, nikada ne bi moglo da propadne i doživi devastaciju kakvoj mi danas svjedočimo. Sticajem okolinosti, sada predajem muzičku umjetnost i u barskoj Gimnaziji. Pokušavam u razgovoru sa učenicima da saznam koliko im je poznato kakva su dešavanja u kulturi i umjetnosti u Baru, koliko im je poznat program Barskog ljetopisa, da li odlaze na predstave, koncerte, muzičke i likovne događaje. Vjerujte, vrlo malo, nisu informisani, ne znaju ni koje kulturne scene posjeduje naš grad. Zato je potrebna simbioza institucija i timski rad, projekti. Kulturu ne mogu da nose nevladine organizacije, jer već u nazivu ‘nevladina’ znamo da je nešto vaninstitucionalno, a posebno umjetnička kultura, vrhunska sa visokim estetskim kriterijuma i kvalitetom, mora da se njeguje, afirmiše i širi pod okriljem institucija. Neophodno je da stvaramo naš specifičan kulturni identitet, koji oblikuje naciju i ljude”, smatra Kruščić, koji u tom smislu ističe i cijeni napore pojedinaca i umjetnika koji rade na tom fonu, ali nemaju značajnu podršku za potpuno ostvarenje te važne misije. Podsjetio je da je Bar nekada, u mnogo težim vremenima, imao bleh muziku i gradski orkestar, kojeg se stariji Barani rado i sa nostalgijom sjećaju.

“Da, mi možemo da dovodimo (i treba to da činimo) umjetnike sa strane, ali moramo da njegujemo potencijal koji ovdje imamo, koji predstavlja kulturni identitet grada, prvenstveno. Imamo puno bendova koji žele da iskažu muzikalnost, likovne umjetnike, ali treba im podrška. Nije samo umjetnost ono što se vidi. Imamo puno stvaralaca koji su u sjenci, koji čekaju priliku, nisu u marketingu prisutni. Čelnici institucija kulture moraju imati podatke svih umjetnika i baviti se njima, a ne samo pozvati ih da učestvuju na konkursima. Moja priča je dobronamjerna, nije kritika, nije politička priča, govorim kao muzički stručnjak, pedagog. Prije neku noć sam se oduševio kada sam vidio nastup hora ‘Zima’, jer znam koliko je teško voditi i oformiti takav ansambl. Zamišljam da i u jesen i zimi prođem pored Kulturnog centra, i čujem probe bleh muzike, folklora, pijanista… Poslužiću se metaforom – bolnica ne može da funkcioniše bez doktora i medicinskog osoblja, sportske hale i tereni bez sportista, stoga moramo podstaći i animirati potencijal koji imamo, približavati umjetnost i kulturu širokom broju građana. Oni ne smiju da ostanu i odvijaju se za jedan uvijek isti, mali krug ljudi”, naglašava profesor Kruščić.

“Pomenuli ste specifičnu koreografiju koja je dio svakog nastupa hora ‘Antivari musica’, i to jedan od načina da budemo prijemčiviji, vidljiviji za širu publiku. Ja sam učenik poznate, velike dirigentice Darinke Matić Marović, kod koje sam magistrirao dirigovanje horskim pjevanjem. Ona je sa svojim Colegijum musicum, pripremala koreografije – hor šeta, mijenja izgled, publici zanimljivo, a pjevačima zahtjevno, ali to mogu samo vrhunski horovi, jer treba voditi računa o notama, tonalitetu, tekstu, a istovremeno o scenskom pokretu. Naše nastupe obogaćuju i gostovanja mojih kolega, profesora iz Muzičke škole na raznim instrumentima. Dakle, kontinuirana saradnja postoji, a formalizovana je sa našom sopranistkinjiom Aleksandrom Saškom Vojvodić (ona je umjetnička direktorica Hora ‘Antivari musica’). Često nastupamo zajedno, prošle godine pjevali smo filmske numere na cjelovečernjem koncertu u ekskluzivnom kompleksu ‘Luštica bej’, gdje su publika bili uglavnom stranci. Reakcije su bile izuzetne, doživjeli smo ovacije i pjevanje uglas sa nama. Eto, mi imamo  potencijala i za operu, a naša država je nema, pa i balet je produkt isključivo entuzijazma jedne ličnosti, profesorice Vanje Pantović. Ponoviću, nedostaje institucionalna podrška i sinergija na putu stvaranja kulturnog identiteta i duhovnosti”, podvlači Kruščić, koji je odgovorio i na pitanje zašto su sve manje prisutni i sve rjeđe nastupaju u našem gradu i okruženju.

“Mi smo mnogo puta ovdje imali koncerte, realizovali brojne projekte, neke od njih smo već pomenuli, to je već sve dovoljno. Gotovo da nema gradske manifestacije na kojoj nismo nastupali, više puta smo učestvovali na Barskom ljetopisu, na svečanosti povodom Dana opštine, tako da smo tu referencu već postigli, što ne znači da smo to prevazišli i da ne želimo da se pojavljujemo ovdje. Naprotiv, uvijek nam je posebno drago, uz sve nastupe i pozive vani, da prvenstveno pjevamo i nastupamo u svom gradu i rado se odazivamo”, kazao je Kruščić, koji je najavio obilježavanje jubileja naredne godine – dvije decenije postojanja Hora “Antivari musica”.

“Spomenuli smo Aleksandru Vojvodić Jovović, koja je ove godine obilježila dvadeset godina rada, produžićemo to, napraviti retrospektivu, veliki koncert sa svim vrstama muzike koju smo obrađivali – duhovna, klasična, filmska, moderna muzika XX vijeka, izvorna, crnogorska. Sretan sam što smo uspjeli da opstanemo dvije decenije, ne bih to mogao da nisam imao podršku sponzora, ljudi koji su uvidjeli da radimo nešto dobro, ali naš hor treba da postane gradski, da imamo bleh muziku i orkestar koji bi se zvao ‘Antivari’ i da bude na budžetu Opštine. Kralj Nikola je razmišljao i o operi u Baru, zato je, između ostalog i napravljena balska dvorana u Dvorcu. Moraju se potaknuti ta pitanja, to je i moja vizija i, kao što sam kazao, sistemski, organizovano raditi na tome. Kako je rekao veliki filozof Platon ‘kakva muzika, takva država’, kakva muzika, takav grad. Nijedan član mog hora nije platio ništa kada smo putovali u Gruziju, ali ne može uvijek biti tako. Za sve nas bilo je to više od samog muzičkog nastupa i takmičenja – poseban ponos što predstavljamo svoju zemlju, sa crnogorskom zastavom, među toliko drugih zemalja svijeta, doživljaj jedne druge zemlje i kulture, druženje, prijateljstva, sve to pružaju kultura, umjetnost. Veliki Beethoven je u devetoj simfoniji, stav 4, komponovao ‘Odu radosti’, sa vizijom da tom kompozicijom pomiri čitav svijet. Ne znam da li je uspio, ali ako imamo znanje, intelektualnost, dobru namjeru, duhovnost, možemo to da postignemo, to i jeste svrha umjetnosti i kulture”, zaključuje profesor, dirigent i osnivač Hora “Antivari musica”, mr Miro Kruščić.