Gostujući u programu Radio Bara, psihološkinja, Branka Ćalasan govorila je o uticaju stresa i panike na naš organizam i dušu u vremenu koronavirusa i kućne izolacije.
Ćalasan je kazala da se o fizičkim simptomima ovog virusa mnogo zna, ali da nedostaju informacije koje se tiču mentalnog zdravlja.
“Dodatni stres je, generalno, ono što populacija, na nivou cijelog svijeta, osjeća u vezi sa ovom globalnom neizvješnošću u kojoj se nalazimo. Ljudi najčešće govore o uznemirenosti, nekoj pomiješanosti osjećanja, problemima sa koncentracijom, spavanjem, apetitom… To su neki najblaži simtomi kad su posljedice koronavirusa u pitanju. U ovakvim situacijama svi osjećamo, radimo i mislimo isto, imamo globalnu kliničku sliku, tako da je jednako teško različitim populacijama, bilo da su ljudi bili pretjerano aktivni ili da su vodili neki mirniji način života, s toga smatram da je to, možda, olakšavajuća okolnost“, objasnila je.
Ona je navela da je izolacija nešto što se prvi put dešava u civilizaciji, te da je to dodatan izazov na simptomatologiju i, uopšte, kretanje koronavirusa i posljedice koje on donosi.
“Imamo jako specifičnu situaciju, a to je ova izolacija koja je značajan okidač na neku prethodnu ranjivost populacije i generalno sve socio-ekonomske situacije u kojima se nalazimo. Opšte je poznato da se nalazimo u vremenu koje se zove ‘vrijeme zagađenja informacijama’. Najvažnije je da preveniramo osnovni uzrok stresa, a to je prevelika količina informacija za koju, očigledno, nismo spremni i koja gradi određenu sliku o koronavirusu. Ono što se razlikuje u ovoj situaciji jeste da različita populacija ljudi grade različite slike“, istakla je Ćalasan.
Uvjerenja je da svako od nas pojedinačno ima ogromne kapacitete da prevaziđe ovu krizu i da se u njoj snađe, i kako kaže, vjeruje da svaki čovjek ima svoj način i strategiju.
“Ono što je izazovno u ovoj situaciji jeste što nemamo socijalnu podršku u svakodnevnom životu, kada nam je teško i kada osjećamo stres da to podijelimo putem razgovora, zagrljaja ili bilo kakvog fizičkog kontakta. Važno je da znamo da svako od nas ima određenu snagu da se izbori sa različitim krizama, jer smo je kroz istoriju našeg života na balkanskim prostorima nekako izgradili i formirali“, kazala je Ćalasan.
Udruženje “Portret“ na čijem je čelu, pokrenulo je besplatno online savjetovalište gdje se ljudi mogu javiti putem facebooka, pisati porukama i dobiti kontakt telefon na koji mogu pozvati.
Ćalasan je istakla da zahtjev koji ovih dana svi čujemo – da ne paničimo, kod pojedinca prvo što probudi je otpor – “ja ću paničiti“.
“Važno je znati da je strah prirodna reakcija i da nas ona poziva na borbu, da sačuvamo zdravlje i govori u prilog tome da je naš život ugrožen. Kada strah ode u iracionalnost, onda nastaje panika, to je jako važno razdvojiti, da možemo da umirimo tu paniku. Najprije da se opskrbimo pravim i dobrim informacijama, a onda da osvjestimo šta osjećamo – da li je to strah koji nas štiti ili nas vodi u neka iracionalna ponašanja“, objašnjava Ćalasan.
Ona ističe da djecu treba pustiti da im bude dosadno, jer ona u toj dosadi stvaraju svoje kreativne svijetove.
“Neke porodice izvještavaju da su pojedina djeca željna kuće i roditelja, a sa druge strane, ovo je veliki izazov za mlade, od petnaeste godine pa nadalje, kako zbog količine energije koju imaju, tako i zahtjeva i načina života na koji su navikli, tu leži veliki izazov“, istakla je.
Poseban problem su, ističe Ćalasan, porodice koje su socijalno i ekonomski ugrožene i za koje je ova situacija dodatan izazov i okidač za gomilanje problema koje već imaju.
“Apelujem ovom prilikom da se udružimo sistemski i institucionalno, da otvorimo neki call centar koji će biti na nivou lokalne zajednice pomoć za različite grupacije koje bi mogle da dobiju adekvatne informacije i kojima bi se moglo pomoći da nekako prebrode i lakše se izbore sa svakodnevicom“, pozvala je ona.
Ćalasan se osvrnula i na manično kupovanje namirnica i stvaranju zaliha.
“To je zabrinjavajući momenat i mogao bi se objasniti sa dva stanovišta. Vjerovatno je najrpije riječ o nekom iracionalnom strahu koji se možda negdje i transgeneracijski prenosi. Ljudi sa ovih prostora su prolazili kroz različite krize, pa je strah za egzistencijom nešto što nam je ukorijenjeno. A sa druge strane, rekla bih da je riječ o nedostatku povjerenja i pouzdanja u institucije i u sistem. Sa jedne strane, u medijima imamo uvjerenje da je svega dovoljno i da će sve biti kako treba, da djelujemo sistemski i organizovano u ovoj situaciji, a imamo disbalans u ponašanju građana, tako da to govori u prilog tom nedostatku povjerenja i pouzdanja. Ovo je, paradoksalno rečeno, sjajna situacija gdje možemo da gradimo to povjerenje“, objasnila je Ćalasan.
U situaciji u kojoj smo lišeni socijalnih kontakata Ćalasan ističe da je dobra strana toga što imamo internet, umreženost putem društvenih mreža i što ljudi, zaista, pokazuju solidarnost i empatiju.
“Negdje možda šaljemo u ovom teškom trenutku snažne poruke i budućim generacijama i nama koji stasavamo i razvijamo se u ovom vremenu, da je važna humanost, vrijednost i empatija. U ovom trenutku najvažnije je znanje, a sa druge strane umjetnost nam je neophodna. Čak i u ovakvim situacijama, to je nešto čime postižemo duševni mir. Paradoksalno, ovo je jedna ekstremna situacija koja nas uči vrijednostima i zaista mislim da ovo može biti put ka učenju“, zaključila je Ćalasan.
