Dr Branka Purlija, psihijatar i koordinator Centra za mentalno zdravlje i mentalnu supstituciju barskog Doma zdravlja, govorila je u programu Radio Bara o tome kako pacijenti reaguju na novonastalu situaciju i dala vrijedne upute i savjete o tome kako se ponašati i šta preduzeti da pomogne sebi i drugima.
“Za razliku od drugih odjeljenja u barskom Domu zdravlja, gdje pacijenti poštuju propisane mjere, kod nas pacijenti dolaze po ustaljenom redu i u uobičajenom broju, ali se svi pridržavaju protokola i pravila distance, opremljeni su maskama i rukavicama koliko to mogu i za sada se ne vidi pogoršanje, ili porast broja psihijatrijskih pacijenata. Situacija u kojoj se nalazimo svakako svima povećava nervozu, ostanak kod kuće izaziva dosadu, frustraciju, napetost; povećava se nivo anskioznosti do nivoa panike i opsesivno kompulzivnog poremećaja. Svi smo pred opasnošću, koja je prisutna, jaka, a nevidljiva.
Lično se pridržavam uobičajenog rasporeda i uobičajenih aktivnosti, ali samo u mjeri u kojoj je to moguće u ovim okolnostima. Na primjer: čistim i obavljam druge kućne poslove, čitam, fizičkim aktivnostima u kućnim uslovima, koje su jako bitne i koje svakom preporučujem.Tu su i slikanje, pjevanje… Uz sve to idu i radne obaveze, a svi zdravstveni radnici imaju povećan osjećaj stresa. To je neminovno, ali to nikako ne znači da su slabi i da nisu u stanjuda rade svoj posao, čak naprotiv.
Pandemija korona virusa prijeti da dovede do pandemije psihičkih poremećaja, kod svakog pojedinca, jer izaziva strah u široj populaciji, a naročito pogađa starije osobe, njegovatelje i ljude sa hroničnim problemima. Takođe, pogađa i djecu.
Kada je u pitanju mentalno zdravlje, glavni psihološki uticaj je povećana stopa stresa, ili anksioznosti, depresija, a u porastu je i povećana štetna upotreba alkohola i droga. Uočena je njihova povećana kupovina i korišćenje, kao i porast samopovređivanja i samoubilačkih ideja.
Svjedoci smo da je koronavirus pogodio ljude u različitim geografskim oblastima i to nikako ne smije da se pripiše određenoj etničkoj, ili nacionalnoj pripadnosti. Oni koji su se zarazili virusom nisu radili ništa loše i zaslužuju našu podršku, podršku zdravstvenih radnika i ljubaznost svih ostalih.
U ovom momentu je najbitnije da se ne šire dezinformacije, da se prate pouzdani izvori i konkretni postupci koje je sprovela Vlada, Institut za javno zdravlje, Ministarstvo zdravlja i naša lokalna samouprava, kako bi zaštitili sebe, a prije svega i naše najmilije.
Djeca su ugrožena kategorija i treba im pomoći da pronađu pozitivan način za izražavanje emocija, kao što su strah i tuga. Nije im svejedno. Svako dijete ima svoj lični način izražavanja emocija. Potrebno je da se sugeriše bavljenje kreativnom aktivnošću, crtanje npr. koje može olakšati ovaj proces. To kod djece dovodi do olakšanja, jer time izraze i prenesu svoje uznemirujuće emocije. Potrebna je i fizička aktivnost koja se u kući može sprovoditi. U svakom slučaju, djeca treba da budu blizu roditelja i svojih najbližih. Ako nije neophodno, treba izbjegavati razdvajanje djece, a i u takvoj situaciji omogućiti im da redovno kontaktiraju sa svojim roditeljima, telefonskim putem.
I stariji ljudi su pogođeni. I oni su sve više napeti, ljuti, pod stresom, uznemireni, ili se povlače u sebe. Sa njima treba razgovarati, dati im emotivnu podršku, jasne i kratke informacije da se smanji rizik od infekcije i upotrebljavati terminologiju starije populacije, koju lako mogu da razumiju. Ne možemo se baviti medicinskom terminologijom u ovom Call centru koji je otvoren za psihosocijalnu podršku, već na jasan, sažet način, strpljivo davati uputsva i sve informacije.
Jako je bitno da se održava ciklus ‘spavanje-budnost’, redovna ishrana, vježbanje kod kuće te ograničiti upotrebu alkohola i duvana. Takođe, bitno je razgovarati sa voljenim osobama, čak i o brigama i strahovim; imati hobi. Ne možemo isključiti ni brigu o beskućnicima koju imamo, potrebna im je jednaka podrška, nemaju toplih obroka, ali na sreću imamo vrijedne ruke volontera Crvenog krsta, koji im nesebično pomažu.
Dakle, Tim Doma zdravlja daje psihosocijalnu podršku, putem telefonske linije koja je otvorena do 21 sat, svakog dana i čine ga dva psihijatra i jedan psiholog. Tu smo da pružimo podršku i uradimo sve što je u našoj mogućnosti. Pitanja koja dobijamo su razna: od opšte informisanosti, do toga da neko dobije temperaturu, ulazi u blagu hipohondriju, mjereći je i po deset do dvadeset puta dnevno, a zatim nas obavještavaju o tome. Javljaju nam se i građani koji peru ruke i do pedeset puta dnevno, što je prelazak na blagi opsesivno kompulzivni poremećaj, zatim da imaju osjećaj gušenja, šta da rade ako se zaraze, koliko će ovo trajati… Raspituju se o broju respiratora, izražavaju sumnju da bi im pomogli jer su čuli kako to nikome nije pomoglo i sl. Zato je najednostavniji način potrebno objasniti cjelokupnu situaciji. Dr Branka Purlija je naglasila i da nema osnova za bojazan starijih pacijenata kako im se neće pružiti pomoć u slučaju obolijevanja, kao i da su strahovi, poput, ‘primiće one preko veze, a ne mene’ potpuno neopravdani. Svi smo isti i ne postoji prioritet.
Psihijatrija je specifična grana, gdje pacijenit dolaze po terapiju, vezuju se za osoblje i ako nas ne vide, ne osjećaju se bezbjedno i gube sigurnost. Zato ih u ambilanti primamo isa njima svakodnevno radimo u našoj ustanovi.
Imamo i 60 zavisnika koji su na programu supsttuicuje. Oni dolaze po uputstvu Ministarstva zdravlja, svakodnevno, čak i subotom i nedjeljom. Dakle, svi smo mi u nekom riziku, ali to nas ne ometa da radimo posao”, .
Dr Purlija je poručila da je u ovom momentu najbitnije da se ne šire dezinformacije, prate pouzdani izvori i konkretne mjere koje je sprovela Vlada CG, Ministarstvo zdravlja, Institut za javno zdravlje, lokalna samouprava, kako bi zaštitili sebe i svoje najmilije: „Ovo je nešto što će proći, mi Crnogorci smo poznati kao čelični ljudi i prošli smo mnogo gore stvari. Neka se svaka majka sjeti djeteta koje je imalo boginje, pa ga izolovala dvije nedjelje. Pridržavajmo se uslova, jer garantujem da nijedna zemlja na prevenciji nije uradila koliko je to uradila Crna Gora. Kolektivna svijest nam je sada potrebnija nego ikada”.
