DR FILIP DOBREČIĆ – PRILOG ZA BIOGRAFIJU (2)
Dr Filip Dobrečić je bio sekretar prve klase Ministarstva spoljnih poslova Kraljevine Crne Gore (1914-1917), nakon čega je postavljen za njenog generalnog konzula u Brindiziju.
U Italiji je bio angažovan u svojstvu diplomate na pridobijanju italijanske vlade da pošalje pomoć za ishranu narodu u Crnoj Gori, koja se od početka 1916. godine nalazila pod okupacijom austro-ugarske vojske i pod njenom vlašću. Tokom 1918. godine Dobrečić je u Italiji vršio dužnost otpravnika poslova generalnog konzula Kraljevine Crne Gore u Rimu.
Njegov angažman radi osiguranja konkretne pomoći od strane Italije – dostavi hrane za zaustavljanje velike gladi u Crnoj Gori bio je intenzivan proljeća 1918. godine. O tome problemu i akcijama dr Filipa Dobrečića piše istoričar prof. dr Dragoljub R. Živojinović u studiji “Crna Gora i Italija 1914-1925 – studija o iznevjerenom savezništvu” (objavljenoj u Beogradu 1998): “U proljeće 1918. godine, nakon stabilizacije na italijanskom frontu, kralj Nikola je preduzeo novi korak. Dotur hrane u Crnu Goru smatrao je političkim pitanjem od izuzetne važnosti. Sa svoje strane, Avecana (romano-italijanski poslanik na crnogorskom dvoru u Nejiu – prim. aut.) je podržavao kraljev zahtev, uveren da je podrška njegovim naporima bila od velikog političkog značaja za Italiju… Akcija je započeta 30. marta, razgovorom Filipa Dobrečića, konzula Crne Gore u Rimu, sa De Martinom. Konzul je saopštio da je stanovništvo u Crnoj Gori umiralo od gladi i da je kralj Nikola doneo odluku da uputi brod sa hranom, pod neutralnom zastavom, iz neke italijanske luke u Kotor… Dobrečić je pomenuo da je prilikom nedavnog boravka u Parizu i predsednik italijanske vlade Vitorio Orlando prihvatio kraljev zahtev. Tri dana kasnije, 3. aprila, Sonino (Sidni – ministar spoljnih poslova Italije – prim. aut.) je obavestio Orlanda o Dobrečićevom zahtevu, izbegavši da pomene njegovu navodnu saglasnost s njim”.
Tokom 1918. godine, kao jedan od kandidata za izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra u Sjedinjenim Američkim Državama, važio je i dr Filip Dobrečić, ali se od toga odustalo, tako da je izbor konačno pao na generala dr Anta Gvozdenovića, koji je postao zvanični poslanik Kraljevine Crne Gore u Vašingtonu, nakon što je dobio agreman.
Kralj Nikola i Vlada Crne Gore na čelu sa Evgenijem Popovićem uputili su 23. novembra 1918. godine dr Filipa Dobrečića u Veliku Britaniju kao svog zvaničnog delegata da u Londonu kod britanske vlade radi na pridobijanju podrške da Crna Gora bude zastupljena samostalno na predstojećoj Mirovnoj konferenciji u Parizu i da se očuva njen državni suverenitet, ali, na žalost ta Dobrečićeva misija, uprkos njegovim zalaganjima, nije imala značajnijeg uspjeha u tom smislu.

Predsjednik crnogorske vlade Evgenije Popović je 23. novembra 1918. godine uputio pismo ministru spoljnih poslova Velike Britanije lordu Arturu Džejmsu Balfuru o slanju Filipa Dobrečića za predstavnika Crne Gore u Londonu. Popović u tome pismu kaže:
“Ekselencijo,
Imam čast da Vašoj ekselenciji predstavim komandanta (greška je u pitanju, Dobrečić je bio civilno, a ne vojno lice – napomena autora) Filipa Dobrečića do danas otpravnika poslova Crne Gore u Rimu, gdje je plemenito obavljao svoju dužnost u korist države i Antante. Sada je delegiran od Kraljevske vlade za London kao zvanični predstavnik. Poznat je kao veliki obožavac Velike Britanije i cijenjeni prijatelj više engleskih ličnosti. Naša vlada je sigurna da će gospodin Dobrečić znati da zasluži povjerenje Vaše milosti, kao što ga je zaslužio u kraljevskoj vladi Italije i kao što ga je oduvijek imao u svojoj domovini. Nadam se, dakle, da će Vaša Ekselencija željeti da primi našeg izaslanika sa blagonaklonošću i simpatijama prema našoj savezničkoj zemlji, tako iskušavanoj i namučenoj od našeg zajedničkog neprijatelja.
Primite, Ekselencijo, uvjeravanja u moju najveću odanost i izraze mog najdubljeg uvažavanja”.
Ovaj dokument objavio je prof. dr Radoslav Raspopović u knjizi “Crna Gora i Francuska-diplomatija u izbjeglištvu – dokumenti iz diplomatskog arhiva kralja Nikole i crnogorskih vlada 1919-1920”, knjiga prva, Podgorica, 2014.
Vijest o tome da je vršilac dužnosti generalnog crnogorskog konzula u Rimu F. Dobrečić otputovao kao oficijelni delegat u London kod britanske vlade, objavljuje i list “Glas Crnogorca”, zvanični organ Kraljevine Crne Gore u egzilu, Neji na Seni kod Pariza u broju 60 od 5/18. decembra 1918. godine. Takođe, bitno je reći da je Dobrečić poslat u London da pored političke misije obavi i drugu – humanitarnu misiju od posebnog značaja za Crnu Goru – da zajedno sa prijateljima Crne Gore profesorom Aleksandrom Divajnom, te konzulom Crne Gore u Britaniji ser Roper Parkintonom i drugim pojedincima, kao i dobrotvornim društvima i organizacijama, pokuša obezbijediti materijalnu pomoć, odnosno, osiguranje hrane i drugih potrepština koje bi bila poslate u Crnu Goru osiromašenom narodu.
U Londonu je Dobrečić predano radio da ispuni ciljeve povjerene mu misije, u granicama objektivnih mogućnosti i realnih okolnosti.
Bitno je, ipak, naglasiti da britanska Vlada, odnosno, britanski Dvor, nikada nijesu priznali oficijelni status, odnosno, nijesu dodijelili agreman dr Filipu Dobrečiću da bude zvanično akreditovani diplomatski predstavnik Crne Gore u Londonu (nije imao status kao akreditovani poslanici drugih država), ali je Dobrečić tokom decembra 1918. i januara 1919. godine vršio, za potrebe crnogorske Vlade i dvora kralja Nikole, političku i ekonomsku misiju u Londonu, kao delegat Crne Gore.
(Nastavlja se)