Trofejni košarkaški trener Mihailo Pavićević, šef stručnog štaba “Mornara”, bio je gost Radio Bara. Sa njim je telefonom razgovarao Nemanja Janković o aktuelnoj situaciji.
Pretpostavljam da u vašoj dugogodišnjoj uspješnoj, što igračkoj, što trenerskoj karijeri, nikada ovako nešto niste doživjeli?
Ne samo ja, nego ne pamtim da je iko ikada od starijih kolega trenera doživio ovako nešto. Ovo je zaista jedinstvena situacija u svijetu, jednostavno nešto što do sada nije viđeno. Svi pokušavamo da se prilagodimo ovoj situaciji, da ostanemo normalni, što je po meni, najbitnije.
Šta za vas kao dugogodišnjeg sportskog radnika znači ovakva situacija i kako se navikavate na sve ovo?
Moram da priznam da prvi put u životu ne mogu da se fokusiram i da razmišljam o košarci. Ovo je zapravo drugi put da mi se to dogodilo. Prvi put zbog gubitka moje supruge kada sam bio potpuno isključen, iako sam radio. Zaista, u ovoj situaciji ne mogu da razmišljam o košarci. Nadamo se da kod nas neće doći ni dio ovoga što se dešava Italiji, Španiji, Francuskoj i širom svijeta. Ko to može normalno da gleda? Teško je naći riječi i opravdanje. Meni ovo zaista teško pada, ovoliko izgubljenih života u raznim zemljama. Zato treba da budemo više nego ozbiljni i da ovu situaciju ne smatramo kao ono naše “neće to kod nas”. Znamo da se sakrijemo iza te krilatice koja u ovom trenutku može da nas vrlo skupo košta.
O dobročinstvima vašeg brata i vas lično, vašeg kluba “Mornara”, priča se i dugo će se pričati. Vi ste jedan od prvih timova koji se pobrinuo za sopstvene strance, obezbijedili ste im mogućnost da se vrate u svoje matične zemlje. Da li ste u kontaktu s njima i šta oni kažu u ovom trenutku?
Što se tiče dobročinstva mog brata to nije ništa novo, to je maltene svakodnevno, kad može da pomogne, on je tu, prvi. Ima dušebrižnika koji kažu “kad ima, može”, ali znam one koji imaju mnogo više, ali ne daju ništa. Ali, nije vrijeme da o tome pričamo, nego o ovim bitnim stvarima. Mi smo Amerikancima omogućili najbolje što je klub mogao. Jedini smo klub u Evropi, Americi, a čak mislim i u svijetu, koji je ovako postupio. I veliki timovi poput “Barselone” se dogovaraju sa igračima o smanjenju plata. NBA liga ne plaća u ovakvoj situaciji. Mi smo jedini klub u svijetu koji je rekao da će sve obaveze koje su napisane u ugovoru ispoštovati ko kraja. To je rijedak primjer i nadam se da će taj gest znati da cijene i sadašnji i budući igrači “Mornara”.
Imidž kluba se teško stvara, a lako gubi, ali mislim da se ovim potezima koje vuče moj brat stavljamo na mapu timova gdje bi košarkaši sa svih meridijana najradije igrali. To se brzo čuje, i u idućem periodu će sigurno biti od velike koristi i našem klubu i samoj reputaciji kluba i grada, i naše države. Jedan broj igrača je uspio da ode za Ameriku da bude sa svojim porodicama. Neki, nažalost, nisu, jer ovo je situacija vrlo komplikovana. Ništa se ne može mimo američke ambasade u Podgorici. U Baru su ostala još četvorica Amerikanaca. Mi smo u kontaktu sa ambasadom i oni čine sve što je u njihovoj moći. Trebalo bi eventualno u petak da se napravi neka konekcija da im se omogući da odu kući, ali to još ništa nije sigurno. Situacija se mijenja iz dana u dan. Nadamo se da će se brzo za njih naći rješenje, ali ne znam koliko je to u ovoj situaciji dobro i gdje im je sigurnije. U ovom trenutku kod nas je još uvijek dobra situacija, pod kontrolom. Nadamo se da neće poprimiti alarmantne razmjere.
Ponovo se vraćam na ono što sam rekao na početku, moramo biti ekstra odgovorni, da ozbiljno shvatimo situaciju i pomognemo jedni drugima, da sačuvamo jedni druge. Prvo moramo da budemo odgovorni prema sebi, svojoj porodici i najbližima. Štiteći njih, štitimo i svoje komšije i sve ljude. U ovom trenutku svi smo jednaki. To je jedan novi momenat u ovoj novoj istoriji. Mislim da smo u ovom trenutku shvatili da je materijalna strana beznačajna. Nažalost to je tako, taj mali virus je napravio više problema nego bilo koja stvar u novijoj svjetskoj istoriji. I kad je takva situacija, jedino što se pokazalo korisno jeste sistem koji je primijenila Kina u svojoj provinciji Hubej sa glavnim gradom Vuhan, gdje su 80 miliona ljudi stavili u najstrožiji karantin. To je jedino dalo rezultate jer nisu dozvolili da se virus proširi fizički. To je jedini spas, drugi lijek ne postoji. Hrabrih nema, hrabri su samo pametni i mudri. U spotu sam rekao da je hrabrost potrebna samo našim ljekarima i medicinskom osoblju koje je izloženo na prvoj liniji fronta. Izloženi su njihovi životi i daj Bože da njih što manje se zarazi. Ne daj Bože da to poprimi alarmantnu situaciji kao što se desilo u Italiji.
Vi ste ostavili neizbrisiv trag u Kini kao dugogodišnji trener. Takođe ste počasni konzul Finske. Vjerujem da imate kontakte i da se čujete sa prijateljima iz Kine i Finske. Kakva je situacija tamo?
Normalno da se čujem. Što se tiče Kine, to je već poznato. Već sam rekao, to je zemlja sa nevjerovatnom disciplinom – strahodisciplinom. Ako se tamo izda neka naredba, tamo se 100 posto poštuje. Upravo takvom disciplinom su uspjeli da zaustave virus. Što se tiče Finske, oni su isto ozbiljno prišli ovom problemu, kao i skoro sve druge zemlje, izuzev recimo Švedske, koja ima potpuno drugačiji pristup. Oni su pustili dosta liberalno, ali u Finskoj su na vrijeme reagovali, to je isto zemlja koja ima nevjerovatnu discipline, kao i čitava Skandinavija. Sve se opet svodi na samodisciplinu, da budemo odgovorni. Moramo se navići da budemo malo kući – dvije nedjelje, mjesec dana, dva mjeseca. Sve se izdrži.
Praktično ste igrali sezonu iz snova. Da je odigrano posljednje kolo regularnog dijela u ABA ligi, vjerujem da bi se “Mornar” plasirao u plej-of. Kako dalje, da li imate nekih informacija iz ABA lige, neki kažu da se čeka stav Evrolige do sredine aprila?
Ovo je specifična liga jer je regionalna, lakše je donijeti odluke u nacionalnim ligama. Ovdje je u pitanju veliki interes, mnogo klubova je zainteresovano da što bolje prođe, što je i normalno. Teško je očekivati da se donese odluka koja će se svakome svidjeti. Po nekim informacijama ljudi iz ABA lige čekaju kakvu će odluku donijeti Evroliga, a i oni čekaju kakav će rasplet biti. Zaista je vrlo nezahvalno prognozirati. Idealno bi bilo kada bi se mogla napraviti neka mogućnost da se odigra barem final-four, da se proglasi stanje kakvo je na tabeli i da se to odgira. Bilo bi korektno i kada niko ne bi ispao iz ABA lige, da dva prvoplasirana tima iz ABA 2 lige uđu, što bi ove sezone značilo proširenje na 14 klubova. To bi bilo najpoštenije, ali to je samo moje razmišljanje.
Vrlo je nezahvalno u ovoj situaciji ljudima koji vode ABA ligu da donesu bilo kakvu odluku i uopšte nezgodno je govoriti o bilo kakvom sportu. Jednostavno, gledamo da sačuvamo žive glave, i svoje i naših prijatelja i svih zajedno. Dobro je, ako ništa drugo, da se barem ujedinimo, da nema nikakvih podjela, ni navijačkih, ni drugih u koje ne želim da ulazim, jer sam ipak sportista. Svi smo na istom zadatku, da pomognemo jedni drugima, pa kad ovo prođe vidjećemo šta i kako dalje. Teško je planirati bilo šta za budućnost, i blisku, a kamoli nešto dalje. Što se tiče sezone, bila je turbulentna, nismo krenuli baš najbolje, trebalo je vremena da sve legne, i nažalost u trenutku kad smo bili u najboljoj formi desio se prekid. To je viša sila, prvi put u istoriji da se ovako nešto desi, da svijet maltene stane” – kazao je Mihailo Pavićević i poručio slušaocima Radio Bara i čitaocima Bar Infa: “Ostavimo hrabrost za druge prilike, budimo mudri, držimo se pravila da ostanemo kući. Ostanite doma i uživajte sa svojom porodicom!”.
