Likovni stvaralac Muharem Muratović ovih dana, poput ostalih mještana Mrkojevića, “ lijepo odmara u lisinjskom prisoju i uživa u tamošnjem raju”.
Muratović je u razgovoru sa Nemanjom Jankovićem na frekvencijama Radio Bara, istakao da “Crna Gora ima obilje rajskih predjela, samo je pitanje da li ih umijemo sačuvati”.
Manirom umjetnika, poznati barski stvaralac, prokomentarisao je da je tek sada, kada je izolacija propisana, shvatio kako se on sam već decenijama u njoj i nalazi, ali da je svoje poštovaoce ipak inficirao, te da im je od te bolesti bilo lijepo, barem se trudio da tako bude.
Muratović smatra da je diskutabilno stanovište da se nikada nismo suočili sa sličnom situacijom.
“Ako malo prelistavamo istoriju, shvatićemo da je sve ovo što se danas događa, po malo i predimenzionirano u odnosu na cjelokupno čovječanstvo. Pandemija je uvijek bilo. Spominju se još u Starom zavjetu, gdje se navodi da ljude koji su bolesni treba odvojiti od ostalih i zdravih. I Homer u Ilijadi spominje veliku bolest koja je desetkovala vojsku. A zatim, prvi put stručno mišljenje o tome iznosi grčki ljekar Hipokrat, čija zakletva i danas važi. Hipokrat je i upotrijebio riječ izolacija na koju se danas pozivamo”, kazao je Muratović.
Muratović je podsjetio i na pandemije koje su harale još u rimsko doba, pa kugu u vrijeme Justinijana, a obično su imena dobijale po caru koji je u to vrijeme vladao.
“Pandemije su mijenjale tok i istoriju ljudskog društva. Kuga, crna smrt, polovinom 14. vijeka uništila je cijelu Evropu. Ta pandemija je Evropu koštala 25 miliona života. Čovjek prosto ne može da shvati koliko je ljudi uništila jedna buva, prenosilac zarazne bakterije. Jedina razlika je što su se pandemije ranije prenosile brzinom jedrenjaka, a danas za 24 sata obiđe svijet”, rekao je Muratović.
Pandemije novijeg doba, Muratović je uporedio sa ratovima.
“Prvi svjetski rat je odnio oko 10 miliona života. Poslije njega dolazi do velike izgladnjelosti stanovništva i javlja se španska groznica. Tada je zaražena jedna trećina svjetskog stanovništva, a podaci govore da je stradalo između 50 do 100 miliona ljudi. Današnja dešavanja su neka vrsta opomene čovječanstvu. U ljudima su se nagomilale ambicije, prvenstveno za sticanje materijalnih dobara, koje su u stvari jedna velika pohlepa. U vrijeme koronavirusa, 20.000 ljudi dnevno umire od gladi. Dakle, za 90 dana to je 180 000 ljudi. Niko to ne spominje”, istakao je Muratović, izražavajući pijetet prema žrtvama Covida19.
“Pitam se šta je čovjek, gdje je čovjek i da li uopšte postoji čovjek koji razmišlja o ovozemaljskom raju? Dosta je krivice i u religijskim dogmama, zbog kojih su doživljaj raja i pakla okrenuti na globalnom nivou. Raj je na zemlji, sada, svijet u kojem živimo, a pakao će nas stići ako ne budemo znali da je sačuvamo”, kazao i dodao – “Možda je sebično reći da u trenutnoj situaciji ne osjećam neku bitniju promjenu. Dijelim zabrinutost za drage ljude, prijatelje i sveukupna dešavanja, ali me više brine da li će svijet i dalje nastaviti da komunicira i živi kao do sada? Hoće li materijalna bogatstva pomoći da se spasi zemlja?”.
“Lično me nije strah virusa. I dalje radim, možda i više nego obično, jer slobodno vrijeme ne mogu da potrošim sa nekim dragim ljudima. Nadam se da će nam ova situacija omogućiti da uvidimo koliko smo odgovorni jedni prema drugima i hoće li nas sadašnji trenutak naučiti da slavimo život, da dajemo više, nego što uzimamo. Budimo hrabri i potrudimo se da svojim postupcima ne ugrožavamo druge”, zaključio je Muharem Muratović.
