* * * * *
“U ime Socijaldemokratske partije i svoje ime svim građanima Crne Gore čestitam Prvi maj. Ove godine ga obilježavamo u specifičnim okolnosti u kojima desetine hiljada zaposlenih ne obavljaju svoje poslove, što nerijetko prati ugrožavanje njihovih prava, dok im banke obračunavaju kamate na odložene kredite. Zdrastvenim radnicima koju su dali ogroman doprinos, vlast uporno odbija da zarade učini makar djelimično primjerenim doprinosu, dok direktori državnih preduzeća primaju po 100.000 eura godišnje.
U susret prazniku rada aktuelizovana je priča o ukidanju neradne nedjelje koju smo izborili nakon višegodišnje borbe. Nakon punih 130 godina od početka obilježavanja 1. maja u Crnoj Gori se još uvijek borimo za osmočasovno radno vrijeme, i slobodne dane, što je bio zahtjev s kraja 19. vijeka. Usaglašeni Zakon o PIO koji već godinu i po očekuju sadašnji zaposleni kojima se bliži odlazak u penziju i desetine hiljada penzionera koji su cijeli život stvarali, a sada čekaju da im se minimalna penzija konačno poveća sa sadašnjih 125 eura.
Ipak, ono što ohrabruje je narastajuća svijest građana o svojim pravima i spremnost da se za njih bore. Uz nadu koju nam ta spremnost daje, još jednom vam čestitam Međunarodni praznik rada i obećavam da će Socijaldemokratska partija nastaviti da bude vaš pouzdan saveznik u toj borbi. “U pravu postanimo ravni,i sebi samo dajmo vlast!”, kaže se u čestitki Dr Draginja Vuksanović Stanković, predsjednica SDP.
* * * * *
“Povodom 1. maja, Međunarodnog praznika rada, upućujemo iskrene čestitke i podršku crnogorskim radnicima, kako onima koji su onemogućeni da redovno obavljaju svoj posao tako i onima koji obavljaju posao u posebno rizičnim uslovima ovih dana, a koji ovaj 1. maj dočekuju u teškim okolnostima za njihov redovan rad i privređivanje.
Epedimiološka situacija ne samo što je onemogućila da se svečano proslavi ovaj praznik već je dugoročno onemogućila sami proces rada za mnoge u Crnoj Gori ili same radnike dovela u veliku opasnost.
Zato ćemo nastojati da u i narednom periodu budemo stalna podrška i još veći zagovornici jačanja prava radnika, olakšica za poslovanje i obezbjeđivanje što boljih uslova na tržištu pod jednakim šansama za svakog čovjeka u Crnoj Gori koji radi i želi da radi. Uvjereni smo da već sada možemo da kažemo da smo na takvom putu, i da je država raziličitim mjerama olakšala položaj onih koji su pogođeni krizom, no, to ne znači da ćemo se tu zaustaviti. Radnici i privreda kao noseći stub crnogorskog društva moraju biti pod najvećom pažnjom svih nas a njihov bolji položaj, ne samo trenutno već i sistematski, za nas će biti imperativ”, kaže se u čestitki koju potpisuje Andrija Popović, predsjednik Liberalne partije Crne Gore.
* * * * *
“Da nije kalendara o neradnim danima povodom državnih praznika, ne bismo ni znali da je danas 1.maj, Međunarodni praznik radničke i sindikalne solidarnosti. Zbog mjera preduzetih protiv širenja teške zarazne bolesti COVID 19 nikome ne pada na pamet da ide sa prijateljima na prvomajski uranak a kamoli da se raduje prazniku, kako je to nekada bilo. Posebno zbog činjenice da su kazne za nepoštovanje mjera drakonske a i nije se igrati sa korona virusom.
No, mnogo toga u ovoj našoj divnoj državi nije kako valja. Nije jer imamo vlast koja je nesposobna da svojim građanima obezbijedi normalan život i vjeru u bolju budućnost. Sposobni su samo da obezbijede za sebe dovoljan broj glasova od izbora do izbora, da zloupotrijebe sve što im dođe pod ruku, da svađaju i dijele, zapošljavaju partijski lojalne a sve pod plaštom vrhunske demokratije i blagostanja.
Socijalistička narodna partija ni u ovim teškim vremenima ne zaboravlja radničku klasu. Tu smo da pomognemo, da posavjetujemo, da učinimo što možemo i da makar podijelimo sa svojim narodom teret koji nam je na pleća stavila ova i ovakva vlast.
Očekujemo vrijeme kada će radnik ponovo biti cijenjena i poštovana kategorija. Prilika za to su izbori koji nas očekuju jer vrijeme je da “oni” više odu i prepuste onima koji znaju da rade posao kako valja. SNP se zalagala a činiće to i ubuduće, da pravda i solidarnost ponovo budu osnovni postulati na kojima počiva demokratsko društvo”, navodi se u čestitki Socijalističke narode partije.
* * * * *
“Socijalisti Crne Gore danas ne čestitaju Prvi maj – Praznik rada! Kome čestitati, šta slaviti!? Obespravljenim radnicima? Ljudima koji u borbi za porodičnu i ličnu egzistenciju moraju pristati da rade na crno, bez najosnovnijih prava i za minornu platu?
Radnicima koji su lišeni prava na nedeljni i godišnji odmor? Radnicima koji ćute i trpe da bi imali bilo kakav posao? Ženama koje su za isti rad plaćene manje od muškaraca? Onima koji uzaludno čekaju da ostvare svoje pravo na rad? Onima čije su fabrike prodate u bescjenje, a oni godinama čekali mizernu naknadu od nepune 2.000 eura od Fonda rada?
Mi, Socijalisti, poručujemo svim radnicima u Crnoj Gori da danas više nego ikada moramo zapitati šta je to Prvi maj? Što je Praznik rada predstavljao nekada, što predstavlja danas i što bi trebao predstavljati za budućnost radničke borbe?
Prvi maj je kao simbol radničkog pokreta bio neraskidivo povezan za borbu da nam radni dan od 24 časa bude podijeljen na 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Koliko je onih u Crnoj Gori koji ne rade osmočasovno radno vrijeme, nego duže i koji to ne smiju da kažu? Koliko je onih u Crnoj Gori koji će vam se bolno osmjehnuti na bajku o 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja?
Prvog maja se odaje počast radnicima koji su se borili protiv nemilosrdne eksploatacije u obliku radnog dana koji je trajao po deset, dvanaest i više sati, kao i protiv eksploatacije rada žena i djece. A gdje smo sada? Da li je ta borba završena? Da li su njihove žrtve bile uzaludne ako smo danas na svakom koraku svjedoci da radnici rade po 10,12 sati, odnosno da se raduju što uopšte imaju šanse da rade, da žene nisu isto plaćene za isti rad.
Danas imamo mali broj ekstremno bogatih i ogroman broj onih koji ne mogu dostojanstveno da žive od svog rada. Jedni – zato što ne mogu da se zaposle, drugi – zato što rade za plate od kojih ne mogu da obezbjede ni minimum egzistencije. Na poražavajući podatak da 40% zaposlenih u Crnoj Gori prima zaradu od 250 evra, a vrijednost minimalne potrošačke korpe je 646 evra, već dugo nema odgovora, tako da velika većina građana svojim najvećim umijećem smatra da preživi od prvog do prvog.
Imamo veliki broj onih koji rade, a čija se osnovna radnička prava krše, a sistem u kojem živimo uz bajke o evropskim vrijednostima uspostavio je jedno nepisano pravilo – „najbolje ti je da ćutiš“, „nemoj baš ti da se buniš“, „ćuti da ne ostaneš i bez tog posla“. Ako si eksploatisan na poslu, ako si diskriminisan, ako radiš mnogo više nego što si plaćen, ako ti se ne uplaćuju doprinosi, ako te polupismeni šefovi sa „novonabavljenim“ diplomama iza čijih pozicija ne stoji ni rad ni znanje nego privatna veza ili politička podobnost eksploatišu, ako ti otimaju ono što ti stvaraš i zarađuješ i prisvajaju za sebe i sebi bliske… ako su ovo pojave za koje znamo da postaje na svakom koraku u Crnoj Gori, gdje smo mi to?
Ako svi obespravljeni, diskriminisani i eksploatisani kažu da moraju da ćute, jer je ključna rečenica: „ako se žališ, pobuniš, obratiš inspekciji ostaćeš i bez tog posla“ o kakvoj mi to slobodi možemo da pričamo.
Ako imamo i gore od toga, a to su oni koji ne rade nigdje i koji ne vide izgleda da će ostvariti svoje pravo na rad, šta njima čestitati, kako im objasniti smisao života u državi u kojoj u prvim rečenicama Ustava piše – da je Crna Gora država socijalne pravde. Kako, kad je njihov san da dobiju bilo kakav posao, pa makar im na tom poslu svaki dan bila prekršena sva prava.
Socijalisti Crne Gore zato poručuju da simbolika Prvog maja mora ponovo pokrenuti progresivne društvene snage. Ne smijemo se miriti da se danas u 21. vijeku umjesto borbe za unapređenje radničkih prava borimo da sačuvamo ono što je davno „izboreno“.
Naš pokretač mora biti saznanje da borba za radnička i ljudska prava traje još i danas i ako se ne pokrenemo odmah, da će i naša djeca i djeca njihove djece na svoj način voditi borbu za ova ista prava”, navodi se u poruci koju potpisuje Snežana Jonica, predsjednica Socijalista Crne Gore.
* * * * *
Saopštenje Ženske političke mreže:
Čestitamo 1. Maj – Međunarodni praznik rada!
Dan koji podsjeća da početke borbe za radnička prava.
Dan koji vraća sjećanja na put koji smo prošli.
Dan koji opominje da je DOSTOJANSTVEN RAD osnovno, neotuđuvo pravo svakog čovjeka
Ženska politička mreža naglašava da nema društvenoga napretka i ekonomskog rasta, bez dostojanstvenog rada, da dostignuti nivo ljudskih prava ne može i ne smije biti ugrožen ni zbog jednog drugog društvenog cilja!
Ženska politička mreža ukazuje na neodvojivost borbe za politička prava žena sa borbom za pravo na rad i dostojanstven život!
Ženska politička mreža podsjeća da je cijeli razvijeni svijet jednom dostigao nepodeljenu saglasnost oko pitanja dostojanstvenog rada i pretočio iste u Deklaraciju Međunarodne organizacije rada o temeljnim principima i pravima na radu (18. juna 1998. usvojila u Ženevi)
Ženska politička mreža uvjerena je da se, sada više nego ikad u kontekstu pandemije, trebamo osloniti na sve dosegnute standarde, ostavariti punu tehničku i istraživačku saradnju, ujediniti resurse, ali i pokazati naglašenu i nepodijeljenu odgovornost u kreiranju adekvatnog socio-ekonomskih politika koje će zaštititi zajemčeno pravo na dostojanstven rad, uvesti snažnije socijalne politike i jedino tako osigurati pravdu.
Ženska politička mreža podsjeća da nema dostojanstvenog rada:
- ako su radnici i radnice protiv svoje volje, bez posla i u uslovima siromaštva;
- ako se prava iz rada i po osnovu rada zloupotrebljavaju;
- ako izostaje sindikalno organizovanje radnika i radnica kako bi se čula njihova riječ;
- ako postoje prepreke za efektivan dijalog za ostvarenje dostojanstvenog rada za sve
- ako izostaje dosledno sprovođenje dogovorenih mjera i standarda dostojanstvenog rada;
- ako se ne stvaraju uslovi za dostojanstven rad kao što dijalog svih društvenih aktera oko zajedičkih interesa za sve;
Prvi maj ove godine provodimo u posebnim okolnostima s obzirom na mjere borbe protiv pandemije, ali nas one ujedno upozoravaju i opominju koliko su vrijednosti čovječanstva ranjive i koliko može biti krhko tlo na kojima počiva razvoj.
* * * * *
