NVU “Prijatelji životinja Bar” obratila se javnosti, ali i preduzeću “Lovstvo” doo u vezi “napuštenih, bolesnih, povrijeđenih lovačkih pasa” na teritoriji naše Opštine, ističući da je od 10 novoizbačenih pasa na ulicu – pet lovačkih.
“Da li, kao ozbiljno javno preduzeće, pored evidencije svojih članova, imate i evidenciju koliko je vaših članova svoje ljubimce, tačnije ‘svoje pomoćno sredstvo’ za lov upisalo u Centralni registar pasa Crne Gore? To je njihova zakonska obaveza koju vrlo vješto izbegavaju. Šta vi, kao javno preduzeće, činite na podizanju svijesti svojih članova o odgovornom vlasništvu? Da li ste ikada, bar neformalno, razgovarali sa svojim članovima o značaju sterilizacije? Ili mislite da je normalno da se u Sutomoru u dva paketa nađe 17 štenaca lovačkih pasa? Sedamnaest, potencijalno, novih bezdomnih pasa na ulicama naše Opštine. Da li ste ikada nekog lovca kaznili, ili bar javno prozvali zato što se svog psa riješio tako što ga je ostavio u nekoj divljini ili pored nekog kontejnera za smeće? Bolesni (lajšmanija, srčani crv…) ili imaju manu u radu i vladanju ili zato što se lovački pas kod nas upotrebljava relativno kratko vrijeme pa ga treba hraniti i paziti do iduće lovne sezone, znači brinuti o njemu, ili su nekog od lovaca uvrijedili da pas nije dobar, ili… Sve su to razlozi da lovački pas bude napušten od svog vlasnika i ostavljen da se sam snalazi i preživljava na ulicama”, ističe se u pismu kojeg potpisuje Milena Zoranović, uz nadu da će aktuelni direktor “Lovstva” Marko Brnjada “smoći snage i upornosti da radi na otklanjanju ovih negativnosti među svojim članovima, a da cijelu lovačku organizaciju ne bi prozivali i stavljali u negativan kontekst odnosa prema psima” jer “odgovornost ne može i ne smije biti kolektivna (lovačkog saveza), već pojedinačna (neodgovoran i nesavjestan lovac)”.
Gostujuići danas u programu radio Bara, direktor Marko Brnjada je istakao da “Lovstvo” nema ingerencija, ni da rješava, ni da djeluje, kada je u pitanju problem pasa lutalica.
“Mi pokušavamo da utičemo na smanjenje tog problema. Razgovaramo sa lovcima i veoma pazimo kako se naši članovi ponašaju sa životinjama. Lovci naročito dobro vode računa o svojim psima. Upućeniji znaju koliko košta jedan lovački pas, čak postoji i izreka omiljena među lovcima da ‘dobar lovački pas nema cijenu’. Možda je to malo i prebacivanje loptica na naš teren, ali sa sigurnošću mogu da kažem da bi stanje bilo znatno bolje, kada bi se svi o svojim kućnim ljubimcima brinuli kao lovci”.
Brnjada nije sa sigurnošću mogao da kaže koliko je lovačkih pasa sa područja Bara upisano u Centralni registar pasa Crne Gore. Ono što pouzdano zna jeste da svaki lovac za svog psa čini ono što je dobro. Pohvalio je saradnju sa veterinarskom upravom i kazao da je u toku akcija vakcinacije i čipovanje pasa po promotivnoj cijeni.
“Lovci ne mogu ići u lov, ako ne posjeduju validna dokumenta”, kazao je Brnjada i dodao da su se u posljednjih nekoliko godina pojavile nove, atraktivne vrste pasa goniča, koji se uglavnom nabavljaju iz inostranstva, ili od domaćih uzgajivača. “Visokog su kvaliteta, posjeduju sva neophodna dokumenta, a vlasnici su morali izdvojiti veliku sumu novca za nabavku, tako da o njima sigurno brinu na najbolji mogući način”.
