Povodom 9. maja, Dana pobjede nad fašizmom i Dana Evrope, gošća Radio Bara bila je Branka Nikezić, potpredsjednica SUBNOR-a Crne Gore. Sa njom je razgovarala Maja Tomović.
RB: Na ovaj dan je 1945. godine došlo do kraja Drugog svjetskog rata u kojem je živote izgubilo više od 50 miliona ljudi. To je trebalo da bude opomena svijetu da se zlo kakvo je čovječanstvo vidjelo 40-ih godina XX vijeka nikad ne ponovi. Šta za Vas taj datum znači, najprije, kao nekoga ko potiče iz porodice narodnog heroja i kao potpredsjednicu SUBNOR-a?
BN: Prije početka razgovora hoću da pozdravim moje sugrađane i čestitam im Dan pobjede nad fašizmom. Jubilej koji je ove godine zaokružen, iako se ne može proslaviti na pravi način, je ono što je za poštovanje i čuvanje svih vrijednosti iz naše slavne istorije. Vremenska distanca od 75 godina nije apsolutno bitna za obilježavanje ovakvih datuma, a Crna Gora ih je puna. Maj je mjesec kada imamo zaista toliko razloga da slavimo i da budemo ponosni na ono što je naša prošlost. Ono što je za vrijeme II Svjetskog rata urađeno i koliko je žrtava Crna Gora dala, čini mi se najviše u regionu, to je činjenica koju svi priznaju, je ono što moramo cijeniti, čega se moramo sjećati i zbog čega moramo živjeti, jer mi, uostalom, danas živimo zbog toga i na račun toga što je postignuto u II Svjetskom ratu. Antifašizam je ono što Crna Gora baštini kao najznačajniju vrijednost i to je ono što je cijenjeno i od strane vladajućih partija i svih dobronamjernih građana ove države, tako da je antifašizam ono što živimo kao sadašjost i ono što je cijenjeno u cijeloj Evropi i svijetu.
RB: Mnoge, prvenstveno boračke ogranizacije, svake godine obilježavaju ovaj datum i skreće se pažnja na njegovu izuzetnu važnost. S obzirom na okolnosti, kako ove godine protiče obilježavanje Dana borbe protiv fašizma?
BN: Ove godine, specifično u svakom pogledu kad se radi o onome što je planirano i što se nalazi u programima svih SUBNOR-a u državi, je ono što se nije moglo realizovati. Na nivou države sinoć je Vojska Crne Gore izvršila počasnu artiljerijsku paljbu sa brda Gorica na osnovu naredbe predsjednika države. Na nivou naše opštine, SUBNOR je, preko svoje delegacije, jutros položio cvijeće u Domu revolucije i tu se završava sve, što se tiče ove godine. Iako je to 75 godina, iako je to datum koji je trebalo proslaviti mnogo vidljivije nego što jeste, obilježen je onako kako se moglo u ovim prilikama.
RB: Smatrate li da smo kao društvo svjesni značaja ovog datuma? Koliko je važno da se nanovo osvrnemo na borbu protiv fašizma? Njegovi se recidivi, nažalost, danas ipak osjećaju. Danas sam čula i riječi Dragana Mita Đurovića, generalnog sekretara SUBNOR-a i antifašista Crne Gore, koji je rekao da „uvijek postoji neki Hitler, naša je obaveza borba protiv svih vidova fašizma i primitivizma“. Dakle, ima onih koji nisu naučili lekciju?!
BN: Naravno, nažalost i u tako istorijski značajnoj Crnoj Gori povampirenje fašizma je vidljivo. To se obično realizuje preko svih stranaka koje ne baštine ono što treba baštiniti u Crnoj Gori i što je istina i činjenica, međutim, oni imaju svoju priču i šeme, i to je ono što nas, naravno, mora vući unazad. Međutim, neofašizam, neprijateljstva prema svemu što je progresivno ne mogu dugo trajati i ne mogu biti prihvaćeni od građana Crne Gore, s obzirom na to da je ogroman broj građana učestvovao u Narodnooslobodilačkom ratu i da tih potomaka tog nekadašnjeg odbrambenog dijela ove države živi i danas i sigurno je da u njihovim glavama to nikada ne može proći. Zato smo dužni da zvanična politika baštini antifašizam, kako se to i radi, i na tome nema zamjerki. Neprijateljstva, fašizam, revizionizam, prepravljanje istorije je ono što je jako vidljivo i što ne može proći. Nadam se da će, zahvaljujući onome što je misija SUBNOR-a, retrogradno i neprihvatljivo biti spriječeno i da će toga biti sve manje. Uostalom, to je naša dužnost i to moramo da učinimo.
RB: Posljednje pitanje nije strogo vezano za obilježavanje današnjeg velikog i značajnog datuma, već pitanje vezano za posljednja dva mjeseca provedenih u izolaciji. Hoće li nam možda pandemija koronavirusa služiti za nauk, kao što nam, možda, nije služio za nauk II Svjetski rat i 50 miliona žrtava?
BN: Ovo što nas je zadesilo posljednja dva mjeseca je zaista nešto što ne pravi razliku među nama. Svi smo preživljavali iste probleme i svi smo morali da se ponašamo onako kako su pravila zahtijevala. Ja mislim da je u tome spas i u tome je uspjeh onoga što smo postigli kao država. To će sigurno još potrajati i sigurno je da ćemo morati da se disciplinujemo. U tom disciplinovanju nadam se da će sve druge nelagode, svi drugi nesporazumi morati da se uklope. Ideja koju ova država sprovodi, država koja ide ka Evropi i koja baštini evropske vrijednosti, mislim da ćemo biti dio svijeta, a i sad smo, koji pokazuje kako treba dalje živjeti i kako treba biti solidaran, slobodarski raspoložen i cijeniti sve ono što je naša prošlost.
RB: Ovim ste, u stvari, rekli da ste Vi bili disciplinovani potekla dva mjeseca. Kako su proticali Vaši dani?
BN: Bilo je teško, trebalo se prilagoditi svemu tome, ali bilo je i mnogo lijepih trenutaka – čitanje, druženje sa porodicom, prisustvo najdražih ljudi… Osjetili smo da možemo i bez kafića, ulice, utakmica, treninga i svega ostalog, jer ja u mojoj porodici imam onih koji upražnjavaju sve te aktivnosti, tako da, moglo se, izdržalo se i mislim da je u tome naš uspjeh i da tako treba i da nastavimo.
