JU Dom učenika i studenata “Dušan Marović” u Baru, prolazi kroz jednu od najznačajnih faza modernizacije od osnivanja. Novoopremljene prostorije za učenje i rekreaciju, savremeni sadržaji i međunarodna studentska saradnja, dodatno obogaćuju život u domu. Sve je veće interesovanje studenata za smještaj po više nego povoljnoj cijeni, a posebna pažnja posvećena je kvalitetu ishrane, sadržajima za druženje i bezbjednosti korisnika. O realizovanim ulaganjima, projektima koji slijede, ali i svakodnevnom životu u domu, razgovarali smo sa direktoricom Marinom Vukmarković i studentima koji su sa nama podijelili svoja iskustva.

RB/BI: Koliko učenika i studenata trenutno boravi u domu?

Vukmarković: Nakon završenih konkursa, u domu je smješten 21 učenik i 46 studenata, odnosno ukupno 67 korisnika. Ove godine na raspolaganju smo imali 85 mjesta – 40 za učenike i 45 za studente. Kako interesovanje studenata raste u odnosu na broj učenika, nešto više mjesta opredijelili smo za studente. Tako da trenutno imamo još 17 do 18 slobodnih mjesta, koja su na raspolaganju studentima. Omogućili smo i naknadni upis. Zainteresovani studenti mogu podnijeti molbu direktoru ustanove, nakon čega, u skladu sa raspoloživim kapacitetima, postoji mogućnost prijema.

RB/BI: Interesovanje studenata očigledno raste. Šta je to što Dom učenika i studenata u Baru čini sve privlačnijim?

Vukmarković: Trudili smo se da unaprijedimo kvalitet ishrane i to je jedna od značajnijih promjena ove godine. Moram da istaknem da su naši kuvari i služba koja se time bavi i ranije nastojali da obezbijede kvalitetnu hranu i dobar jelovnik, ali ove godine smo, čini mi se, pogodili ono što mladi vole. Jelovnik je potpuno izmijenjen i vjerovatno je upravo to jedan od razloga zbog kojih je dom u Baru među studentima na boljem glasu. Cijena mjesečnog boravka u domu iznosi 40 e uz obezbijeđena tri obroka. Svakodnevno dobijamo molbe za naknadni upis, jer studenti međusobno čuju da su uslovi bolji i to nas veoma raduje jer predstavlja potvrdu da radimo u pravom smjeru.

RB/BI: Kada govorimo o unapređenju uslova boravka, šta je do sada realizovano, a šta predstoji u narednom periodu?

Vukmarković: Ono što je najbitnije, su tri velika projekta. Jedan je ostvaren, drugi je u toku, a treći tek najavljujemo. Naime, realizovan je projekat adaptacije restoranskog dijela krova i ja mislim da je to bio najbitniji projekat zbog stanja u kojem je restoran bio do početka ove godine. Adaptiran je restoranski dio krova. Sredstva je obezbijedilo Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija. Za radove i nadzor bilo je opredijeljeno ukupno 35 hiljada eura. S tim projektom smo počeli ovu kalendarsku godinu. Sljedeći, a slobodno mogu reći i da je to “istorijski projekat” je – ugradnja sistema grijanja i hlađenja, za koji je sredstva takođe obezbijedilo Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija. Vrijednost ovog projekta sa stručnim nadzorom, iznosi oko 270.000 eura. To je najveći projekat od osnivanja doma i od nemjerljivog je značaja. U toku su radovi koji su počeli 6. oktobra. Rok za njihovo izvršenje je 80 radnih dana. Radnici zaista daju sve od sebe da i prije navedenog roka završimo projekat. Do kraja decembra, ja sam sigurna, a možda i prije, imaćemo adekvatno grijanje. U pitanju su multi-split sistemi.

Treći projekat, na moje veliko zadovoljstvo realizuje Opština Bar.  Moram da se zahvalim predsjedniku opštine Dušanu Raičeviću i Opštini Bar jer su na prvo moje obraćanje i na sve to što sam im izložila, koliko je potrebno ulagati u Dom učenika Bar, prihvatili i pitali me šta je to što je bitno. S obzirom da sam već dogovorila s Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija za ova dva projekta, zamolila sam ih da renoviraju kompletno enterijer restorana Doma učenika i studenata. Vrijednost projekta je 70.000 eura.

RB/BI:  Na šta sve će biti utrošena ta sredstva?

Vukmarković: Biće u potpunosti zamijenjena keramika u restoranu, odnosno podovi, potom kompletno odrađeni molerski radovi, zidovi, zamijenjen kompletan mobilijar restorana kao i elektroinstalacija. Moram samo da napomenem da je tender u toku i nadam se da će se to u skorije vrijeme realizovati. Jer, ne možemo u bilo koje doba godine da obavljamo te radove u restoranu s obzirom da tu učenici i studenti jedu. Tako da bi dobro bilo da se u januaru, kad je zimski raspust, sve to papirološki završi i da se taj period iskoristi da bi negdje od februara – evo to su neke moje pretpostavke, još to nemamo tačno kada će biti – ali, očekujemo da bi negdje od februara djeca ušla u novi ambijent i da to bude na zadovoljstvo svih nas i da se oni još ljepše osjećaju nego sada.

RB/BI: Ukupna vrijednost ovih projekata pokazuje koliko se ulaže u unapređenje uslova. A jesu li stroga pravila boravka u domu?

Marina Vukmarković: Dom učenika i studenata nije samo smještajna ustanova, već i vaspitno-obrazovna ustanova. Razlikuje se od osnovnih i srednjih škola, jer nakon završenih časova učenici ne odlaze svojim kućama i roditeljima već funkcioniše 24 sata dnevno. Od učenika i studenata očekujemo odgovoran odnos prema imovini doma, poštovanje kućnog reda i međusobno uvažavanje. Kada je riječ o učenicima, očekujemo i redovno pohađanje nastave, što svakodnevno pratimo. Istovremeno, trudimo se da stvorimo prijatnu i podsticajnu atmosferu u kojoj će se osjećati sigurno i kao kod kuće. Veoma je važno da se poštuju pravila doma. Ona nisu postavljena kao ograničenje, već kao način da obezbijedimo sigurno, uređeno i prijatno okruženje za sve korisnike. Učenici i studenti koji borave kod nas povjereni su nam na brigu i čuvanje, a njihovi roditelji ukazuju nam veliko povjerenje. Svjesni smo te odgovornosti i svakodnevno se trudimo da to povjerenje opravdamo predanim radom i brigom o našim korisnicima.

RB/BI: Pretpostavljam da posebno vodite računa i o njihovoj bezbjednosti, naročito kada je riječ o učenicima koji su maloljetni i prvi put borave van porodičnog doma?

Marina Vukmarković: Upravo zbog toga postoje pravila u domu. Studentima je određeno da najkasnije do ponoći budu u prostorijama doma, a učenicima do 21.30 časova. O njihovom prisustvu brinu vaspitač i dežurni portir. Naravno, u hitnim slučajevima smo uvijek na raspolaganju, ali je neophodno da nas korisnici obavijeste i da se ispoštuje procedura. Ponavljam, studenti, a posebno učenici, koji su maloljetni, povjereni su nam na brigu i čuvanje. Kao direktorica, ne želim da preuzmem odgovornost za situacije u kojima bi djeca u gluvo doba noći bila van doma, bez našeg znanja.

RB/BI: Koje sadržaje u domu korisnici imaju na raspolaganju?

Marina Vukmarković: Od početka ove kalendarske godine trudili smo se da dodatno obogatimo sadržaje i dešavanja u domu. Potpuno smo opremili salu za učenje, koja je ujedno i TV sala, pa korisnicima omogućava druženje, gledanje filmova i druge aktivnosti, uz poseban akcenat na učenju. Imamo jasno definisan raspored korišćenja sale. U određenom periodu ona je namijenjena učenju, dok se nakon toga može koristiti za druženje i druge aktivnosti. U domu postoji i teretana koju koriste i učenici i studenti. Tu su i sala za stoni tenis i pikado, gdje vidimo da naši korisnici provode dosta vremena u druženju. To je veoma važno, jer razvijaju socijalnu interakciju, sklapaju prijateljstva i ostvaruju veze koje će trajati i nakon završetka školovanja.

RB/BI: Pored ulaganja u objekat i sadržaje, važno je pomenuti i ono što je već unaprijeđeno. Šta biste posebno izdvojili?

Vukmarković: Od početka godine opremili smo salu za učenje, salu za stoni tenis i pikado, zamijenili značajan dio namještaja, unaprijedili internet i u cijelom objektu uveli savremenu opremu. Nabavljena je i savremena oprema za potrebe ustanove. Želim da građanima Bara skrenem pažnju i na to da smo prije nešto manje od godinu dana postavili parking rampe ispred Doma učenika i studenata. Naš cilj bio je da unaprijedimo bezbjednost i bolju organizaciju prostora. Posebno nam je važno da u svakom trenutku obezbijedimo nesmetan pristup vozilima hitne pomoći i vatrogasnim vozilima, ukoliko za tim bude potrebe. Bezbjednost korisnika i zaposlenih među našim je najvećim prioritetima. Takođe, želimo da građani Bara uvaže da je prostor ispred dvorišta doma imovina ustanove i da je tu jasno istaknuta zabrana parkiranja i zaustavljanja.

RB/BI: Da li građani poštuju tu zabranu?

Marina Vukmarković: Nažalost, ne. Apelujem na građane da razumiju da se u zgradi Doma učenika nalazi uprava vrtića, kao i kuhinja vrtića. Mi dijelimo kuhinju sa vrtićem i često se dešava da hrana ne može da izađe iz objekta upravo zbog nepropisno parkiranih automobila. Svi znamo koliko je važno da djeca u vrtiću na vrijeme dobiju obroke, a nepropisnim parkiranjem dovode do veoma nezgodne situacije da je onemogućen nesmetan rad kuhinje. Zbog toga smo ponekad prinuđeni da pozovemo Komunalnu policiju, što zaista ne želimo, ali nekada nemamo drugog izbora. Parking rampe su bile neophodne. Njihovim postavljanjem donekle smo smanjili gužve i probleme sa pristupom domu, ali taj problem još uvijek nije u potpunosti riješen.

RB/BI: Za kraj razgovora da istaknemo i nešto na šta ste takođe posebno ponosni, a to je međunarodna saradnja. U domu povremeno borave i studenti iz drugih zemalja na razmjeni. Koliko je to značajno za mlade?

Marina Vukmarković: Posebno smo ponosni na međunarodnu saradnju koju ostvarujemo kroz programe studentske razmjene. Tokom godine u našem domu borave ERASMUS studenti koji dolaze na jedan semestar, odnosno na period od tri do četiri mjeseca. Riječ je o studentima iz različitih zemalja koji kroz ovaj program imaju priliku da dio svog obrazovanja provedu u Crnoj Gori, upoznaju naš obrazovni sistem, kulturu i način života. Do sada su u našem domu boravili studenti iz Turske, Slovenije, Srbije, Sjeverne Makedonije i drugih zemalja. Njihov boravak doprinosi stvaranju multikulturalnog okruženja, razmjeni iskustava i sklapanju novih prijateljstava među mladima. Imali smo mnogo lijepih primjera, da su i nakon odlaska iz doma ostali u kontaktu sa našim studentima iz Crne Gore. Vjerujemo da je ovakva međunarodna saradnja od velikog značaja. Ona stranim studentima omogućava upoznavanje naše zemlje, a našim studentima pruža priliku da upoznaju različite kulture i steknu nova iskustva bez napuštanja svog okruženja.

Razgovarali smo i sa studentima korisnicima doma Hanom Hrapović iz Pljevalja, studentkinjom Poslovnog menadžmenta i Ognjenom Vukovićem iz Mojkovca, studentom Pomorskog fakulteta, koji već dvije godine boravi u domu.

Hana Hrapović iz Pljevalja, studentkinja Fakulteta za poslovni menadžment u Baru

„U domu mi je odlično. Izabrala sam dom i zbog društva, a oduševljena sam što se tiče i smještaja i hrane. Bar mi se prvenstveno dopao kao grad, a poslije i zbog fakulteta koji sam htjela da upišem ovdje. Što se lokacije tiče, sve nam je blizu – i more, i centar, šta god da nam treba… i fakulteti su nam blizu, tako da je lokacija idealna. Iskreno, svega imamo, i što se tiče hrane i društva. Pravila nisu stroga. Svi su tu da nam pomognu – imamo vaspitača i direktoricu, uvijek možemo da im se obratimo. Što se toga tiče, sve je na mjestu.”

Ognjen Vuković iz Mojkovca, student Pomorskog fakulteta u Baru

„ Ja sam već dvije godine u domu i stvarno mogu da kažem da je sve na vrhunskom nivou – od druženja, ljudi koji rade u domu, uslova koje imamo, stvarno sve je odlično. Ja sam se već privikao na Bar i uvijek kažem da mi je Bar jedan od omiljenih gradova i sigurno grad u kojem bih volio da živim u budućnosti. U domu sam upoznao dosta ljudi s kojima smatram da ću se družiti čitavog života. Ne bih ništa mijenjao. Obezbijeđeno nam je sve – imamo teretanu, TV salu gdje možemo da se družimo, učimo, salu za stoni tenis…tako da studentima bih uvijek bih predložio da biraju dom umjesto stana da budu sami, jer dom je nešto posebno.“