Barski kalendar

Jagoda Iličić: Ljubav prema knjizi djeci se ne nameće, već se gradi

Povezano:

Jasenka Lalović u Evropskoj kući Bar

Komske priče – knjiga koja čuva dijete u nama

Novi roman Jasenke Lalović: Četrdeset konaka uvod u novu književnu trilogiju

Autor: Sonja Jovanović

„Djeca čitaju onoliko koliko se mi potrudimo da knjizi prokrčimo put u njihov svijet. Ako uz roditelje, cijeli sistem odradi svoj dio posla kako treba, svakako da i knjiga ima bolju i ljepšu budućnost“, kazala je u razgovoru za Radio Bar i Bar Info bosansko-hercegovačka književnica Jagoda Iličić, ovogodišnja laureatkinja Nagrade „Stara maslina“, koja se dodjeljuje u sklopu tradicionalnih „Susreta pod Starom maslinom“.

foto: Opština Bar

Jagoda Iličić piše za djecu i odrasle, a književnost najmlađim čitaocima približava i kao učiteljica, autorka čitanki, voditeljka dječjih emisija i kroz dječji književni klub „Knjigolina i prijatelji“, koji je osnovala u Tuzli. Za roman „Uspavanka za Knjigosaura“ dobila je 2013. godine nagradu „Mali princ“, a Društvo pisaca Bosne i Hercegovine nagradilo je njene knjige „Školske bajke“ i „Put u središte priče“.

Posljednjih godina Iličić je bila redovna učesnica “Susreta pod Starom maslinom”, festivala za koji je, kako kaže, vežu brojna prijateljstva i lijepe uspomene. Upravo zato ovo priznanje za nju ima posebnu vrijednost.

“Posljednjih sedam ili osam godina u mom slučaju je bilo rezervisano za ovaj festival i za susrete sa prijateljima. Svaki novi laureat nagrade ‘Stara maslina’ iz tog našeg književnog kruga je sa ponosom bio ispraćen. Naravno da sam sanjala da jedne godine upravo ja budem laureat. I moram da priznam da je to ove godine bilo potpuno neočekivano. Nisam ni znala da sam nominovana. Kada sam dobila poziv, prva reakcija je bila zaprepaštenje, a potom i jedna velika radost. ‘Stara maslina’ je, prije svega, međunarodna nagrada. Sama činjenica da neko čak u drugoj zemlji primjećuje da vi pišete nešto dobro i da lijepo radite je jedna vrsta priznanja. A posebna je čast kada se vaše ime nađe na kamenu sa imenima ljudi koji su stvarali najljepše stihove i priče za djecu i čije se knjige i danas čitaju i pamte“, ispričala je Iličić.

„Susreti pod Starom maslinom“ za našu sagovornicu predstavljaju mnogo više od književnog događaja. Tokom godina ovaj festival postao je važan dio njene lične i profesionalne biografije, a Bar grad kojem se vraća zbog ljudi i uspomena. Među tim uspomenama posebno mjesto zauzimaju književnici koji nijesu više među nama.

 „Svi mi slijedimo nečije tragove i nadamo se da će neko poći našim stopama. Moram pomenuti ljude koji danas fizički nijesu ovdje, ali su i te kako prisutni kako u srcima svih nas koji smo ih voljeli, tako i stalnom spomenu njihovih imena u našim razgovorima. Uvijek sam se radovala našem prijatelju Miroslavu Jovanoviću Timotijevu koji je svoje stihove stvarao ispod ove Stare masline. Nezamislivo mi je da dođem u Bar, a da ga ne zateknem. Tu je i moj suprug Mirsad Bećirbašić, dugogodišnji učesnik ovog festivala i jedan od laureata. Ova nagrada i ovaj festival, stoga, za mene imaju jednu ličnu dimenziju“, kazala je književnica.

foto: Privatna arhiva

Književne nagrade i festivali su joj, kao književnici, važni, jer predstavljaju potvrdu dosadašnjeg rada i priliku za povezivanje sa drugim piscima.

„Za sportiste postoje olimpijade i prijateljske utakmice, a za književnike susreti poput ovih. Ovo su prilike na kojima se zapaze oni čija djela vrijede, međusobno se povezujemo i stvaramo književne i prijateljske mostove. Sama nagrada je podsticaj čovjeku koji stvara da nastavi dalje i potvrda da je prethodni posao dobro urađen. Takođe, na taj način postajemo vidljiviji u književnom svijetu. Svačiji uspjeh se nečim mjeri, a u književnom svijetu su to nagrade“, rekla je Iličić.

Održati kontinuitet u organizaciji jednog kulturnog događaja danas nije lako, ističe Iličić, i u tom smislu organizatori „Susreta pod Starom maslinom“ zaslužuju pohvale.

„Možete zamisliti za tih četrdeset godina koliko je književne istorije napisano i koliko ljudi koje sad susrećemo samo u čitankama i književnim zaostavštinama, ustajemo na pomen njihovih imena, a bili su laureati i sudionici ‘Susreta pod Starom maslinom’. To je jedan od najdugovječnijih festivala u regiji, prestižan, koji opstaje, prije svega, zahvaljujući organizatorima. Danas je kulturi teško, za sve vam treba novac, ali vi u Baru uvijek iznađete snagu da dočekate goste, da se svi ovdje osjećamo kao kod kuće i da vam se radujemo kao kad dolazimo nekom najrođenijem“, istakla je naša sagovornica.

Sa suprugom Mirsadom Bećirbašićem i piscem Todom Nikoletićem (privatna arhiva)

Iličić piše za djecu i odrasle, a žanrovski raznovrstan opus obuhvata priče, pjesme, romane, novele i slikovnice. Bez obzira na to kome je djelo namijenjeno, uvijek piše iz lične potrebe da kroz književnost izrazi svoj doživljaj svijeta.

„Kad stvaram, ne vidim publiku kojoj je to namijenjeno, već zadovoljavam svoju osnovnu potrebu da pišem. Pisanje doživljavam kao način na koji gledam i filtriram svijet oko sebe. Svako dobro djelo mogu čitati i odrasli i djeca i naći neko svoje značenje“, uvjerena je Iličić.

Djeca su, ističe naša sagovornica, specifična publika i iskreni kritičari. Njihova reakcija često joj je najbolji pokazatelj da li je priča uspjela da pronađe put do svoje publike.

„Djeca imaju istinski osjećaj za dobro, kvalitetno i vrijedno i njih ne možete prevariti. Možete ih zaigrati, nasmijati, ali oni osjećaju da li je tekst vrijedan. Odrasli će nekada odglumiti da su zadovoljni nečim ili da im se nešto sviđa, a kod djece toga nema. Zato tekstove koje planiram da objavim prvo testiram, budući da sam učiteljica, u svom razredu. Ako oni malo zijevaju ili se protežu, odmah vidim da tekst nema nit koja je potrebna da bi se dječja nit razigrala. Djeca su, takođe, nezamjenljiv izvor ideja. Mi, odrasli, smo navikli da stvari posmatramo u nekom poznatom okviru, dok djeca još imaju moć da okrenu svijet naopačke i vide ga iz nekih drugih uglova, da vas začude i podsjete da radost življenja ima neku lijepu dimenziju koju mi s godinama ugušimo. Odrasli jednostavno izgube tu svakodnevnu radost bivanja i pronalaženja novog i lijepog u ovom svijetu“, navela je Iličić.

Razvijanje ljubavi prema čitanju, smatra Iličić, ne može biti prepušteno slučaju, niti se odgovornost za čitalačke navike može adresirati isključivo na djecu. Presudnu ulogu u tom procesu imaju roditelji, nastavnici i obrazovni sistem.

foto: Opština Bar

„Uvijek je bilo onih koji čitaju više i onih koji čitaju manje. To se kroz godine nije mnogo mijenjalo. Nekada su se djeca mnogo više igrala nego danas, pa opet nije bila knjiga u igri. Ali, ako djeci date dobru knjigu, oni će je pročitati. Tu se postavlja pitanje da li su školski program i odabir lektira prilagođeni novim generacijama. Ako odaberete knjigu koju djeca iskustvom ne mogu pratiti i ne mogu razumjeti, ona će njima biti dosadna. I umjesto da gradite ljubav prema čitanju, dobićete suprotan efekat“, smatra naša sagovornica.

Doprinos formiranju nove čitalačke publike dala je i sopstvenim primjerom, pokrenuvši u Tuzli Dječji književni klub „Knjigolina i prijatelji“. Iako na početku nije nailazila na mnogo razumijevanja, rezultati su, kako kaže, pokazali da je ideja bila vrijedna truda.

Književni klub u Tuzli (privatna arhiva)

„Kada sam u Tuzli pokrenula dječji književni klub, mnogi su mi rekli – ‘Ma daj, kakav književni klub, djeca idu na sportove’, ali, na moju sreću smo ih tako lijepo demantovali. Jedna cijela generacija čitalaca je odnjegovana kroz te male radionice. To su djeca koja sada biblioteku doživljavaju kao mjesto kojem se svakodnevno vraćaju, mjesto druženja, mjesto gdje pronalaze prijatelje, ideje i dobre knjige. Moguće je, samo svi mi koji se bavimo djecom moramo da odradimo svoj dio posla. Djeca ne znaju da razlikuju ni marke odjeće, mi ih tome naučimo. Tako je moguće i da ih naučimo da postoje institucije u kojima mogu da pronađu dobru knjigu, nove naslove, svojim primjerom pokazati da je čitanje nešto dobro lijepo, nešto u čemu se uživa, a ne neki dosadni školski zadatak. Ako uz roditelje cijeli sistem odradi svoj dio posla kako treba, svakako da i knjiga ima jednu bolju i ljepšu budućnost“, zaključila je u razgovoru za Radio Bar i Bar Info Jagoda Iličić.

Podijeli na društvenim mrežama