U galeriji “Velimir A. Leković” sinoć je otvorena izložba Vladimira Vlada Iličkovića, barskog umjetnika koji se već četiri decenije opsesivno u svom radu bavi maslinom, njenom simbolikom i znakovitošću.
Odrastao je i živi u neposrednoj blizini Stare masline, okružen brojnim barskim maslinjacima podno Rumije, a svojim slikama želi da dopre do utrobe ovog svetog i mitološkog drveta, gdje, kako ističe, stanuje njegova duša.
Ovo je njegova deveta i moglo bi se reći retrospektivna izložba, jer obuhvata radove nastale u raznim fazama, do posljednjeg ciklusa koji iznova otkriva tajnu i suštinu mističnog stabla
“Biblijsko drvo, koje ponekad može biti kraj puta ljudske sudbine, za Iličkovića predstavlja duboki i neiscrpni smisao života i izvor neosporne kreativnosti”, zapisao je davne 1984. godine novinar Labud Jovanović, a barski umjetnik svjetskog renomea Ilija Šoškić, koji je iste godine upoznao Vlada i posjetio ga u njegovom, maslinama okruženom domu, između ostalog je zabilježio: “Našao sam se ispred nekoga ko sa perom i tušem radi hiperrealizam, crta mitologiju drevnih barskih maslina sa svakom grančcom, listom, sa svakom rupom i kvrgom, sa borama na kori i vazduhom. Kažem hiperealizam, ali to nema veze sa američkim hiperrealizmom. To je nešto isključivo Vladovo. Osjetio sam tu crtačku kaligrafiju kao svojevrsnu gravuru nekog varvarskog aristokrate, koji živi među maslinama i posjeduje njihovu mudrost”, kaže Šoškić, a Vlado iličković otkriva za Radio Bar i Bar Info zašto je maslina osnov i motiv njegovog slikarskog stvaralaštva.
“Ono što je Bog stvorio kao svoje vajarsko djelo, pokušavam da iz mog, nekog neobjašnjivog poriva, jer je maslina zašla u moju dušu, prenesem na platno. Pokušavam da iz njenih hiljadugodišnjih čvoruga izvučem poruke. U početku je to bio realizam sa tušem i perom, a kasnije sam sazrijevao i za ovih četrdeset godina došao do njene utrobe, gdje je i njena duša. Maslina je specifikum, jer ona ne odbacuje svoje mrtvo tijelo, već čuva djelove svog stabla, starih hiljadu godina”, objašnjava Iličković.
“Vlado u svakoj od svojih maslina vidi čovjeka. Zato u gro planu ovih slika prepoznajemo obrise ljudskih sudbina, a sada zbog iskušenja i životnih patnji, i napuklost, istrošenost, koji prkose vremenu i svakodnevnoj, surovoj egzistenciji”, kazao je na otvaranju izložbe profesor Neđeljko Đurović, koji je istakao da “u prostoru galerije u kojem se spajaju crta i riječ, u ambijentu u kojem tražimo duševni mir i zadovoljstvo, lokalitetu sa kojeg čujemo šum mora, najbolje priliči Vladova izložba. Umjetnika kojeg odlikuje likovna kreacija, nesporni talenat, podstaknut unutrašnjim nemirom i iskazanim perfekcionizmom. Obradovao nas je još jednim, neiscrpnim varijetetom biblijskog drveta – od tuša i tačkastog hiperealizma, za kojeg Ilija Šoškić kaže da je isključivo Vladov, do novog ciklusa, sa novim formama, sadržajem i koloritom”, naglašava Đurović.
Muharem Muratović, poznati crnogorski umjetnik, prisjetio se davnih godina kada su se okupili Vlado, on i još desetak zanesenjaka umjetnošću sa namjerom da naprave nešto lijepo, nasuprot ispraznom životu i svakodnevici i istakao “da su ovo momenti koji posebno trebaju ovom vremenu”.
“U ovom vremenu u kojem gubimo mnogo toga što smo gradili i stvarali, tu smo da nadoknadimo to, da vratimo dušu čovjeku i da volimo čovjeka sve više, bez obzira gdje je, ko je i što je. Prošlo je mnogo vremena od kada smo se okupljali u Domu kulture i sanjali da napravimo nešto. Te riječi i takve rabote ne čuju ponekad ljudi koji bi trebalo da čuju, ali mi smo se borili. Mislim da to vrijeme i taj napor nijesu izgubljeni i uludo potrošeni. Vlado nam je večeras pokazao da je bilo vrlo plodno i ozbiljno. Vratio nas je maslini, drvetu koji je univerzum i simbol ljudskog života i spajanja – od bola, krvi, ljepote i zdravlja”, kazao je Muharem Muratović, koji je otvorio izložbu.
Odrasla međubarskim maslinama, gledajući oca sa kičicom i pogledom uprtim u koru i nabore maslinovog stabla, Vladova kćerka Jelena, jedno od njegovih četvoro djece, pošla je očevim stopama. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti na Cetinju, a publika je njene radove mogla vidjeti krajem januara prošle godine, na Zimskoj sceni “Barskog ljetopisa” u Dvorcu kralja Nikole.
