Na gradskom groblju Gvozden brijeg, 26. novembra, u krugu porodice, sahranjen je Nikola Nikezić. Za nekoliko dana trebalo je da napuni 94 godine.
Bio je jedan od rijetkih Barana koji se rodio baš na brdu Volujica iznad Pristana i Luke Bar i to 4. decembra 1926, u porodici koju su zasnovali Novak Nikezić, radnik u „Barskom društvu“, iz Kuča, i Jelena Nikezić, rođena Brajović, iz Bjelopavlića. Živјeli su u jednoj od tri zgrade koje su Italijani sagradili na Volujici za potrebe mješovitog italijansko-crnogorskog preduzeća „Barsko društvo“.
U to vrijeme, Pristanjani su uglavnom živjeli od poljoprivrede i stočarstva, a Italijani nisu dozvoljavali da se oko njihovih zgrada drži stoka. Nikezićima je stanarina bila skupa i ubrzo su kupili baraku kod Duvanske stanice podno Volujice i tamo se naselili. U toj baraci su se Nikoli rodila dva brata i dvije sestre.
Nikola Nikezić je bio izuzetno vrijedan čovjek, domaćin u najboljem smislu te riječi, pouzdan i karakteran. Bio je i talentovan fudbaler, snažan, brz, sa „ubitačnim“ šutom. Sa svojom suprugom Bebom, rođenom Radulović, imao je troje djece, sinove Dragana i rano preminulog Rajka i kćerku Danku. Ipak, njegovi mezimci bili su sedmoro unučadi i desetoro praunučadi, koji ga pamte kao uvijek nasmijanog, brižnog i nježnog djeda.
I sin Dragan i unuk koji je po djedu dobio ime – Nikola, bili su fudbaleri Mornara. Dakle, tri generacije Nikezića igrale su fudbal u Mornaru, ali su i četiri generacije Nikezića radile u Luci Bar: Novak, sin Nikola, unuk Dragan i unuka Aleksandra, koja je sada sekretar SO Bar.
U porodičnoj kući Nikezića kod Stare ambulante posebno je bilo živo za Nikoljdan, krsnu slavu ove čazbene porodice. Dragan je prije izvjesnog vremena od oca preuzeo tradiciju okupljanja kumova, rođaka i prijatelja. U decembru su imali dva praznika: rođendan najstarijeg člana i krsnu slavu. Ovo je prvi Nikoljdan koji će Nikezići dočekati bez Nikole Novakovog, koji je decenijama bio stub kuće.
