Mlada pijanistkinja iz Bara, Ana Vukazić u razgovoru za “Vijesti” najavila je video spot za klasičnu kompoziciju pod nazivom “The Spruce” čuvenog finskog kompozitora Jana Sibelijusa koji će na njenom Jutjub kanalu biti objavljen za nekolika dana.Ona je otkrila i da je u planu muzički spot putem kojeg će publici predstaviti svoju fantaziju na temu čuvene crnogorske pjesme “Još ne sviće rujna zora”. Tako će, kaže ona, pokušati da dodatno popularizuje kompoziciju čiju melodiju svi znamo.
Pored toga, prije tri dana je objavljen i video spot za kompoziciju “Wiener VARIATION 91B” autora Aleksandra Nikla, a koji je dostupan na Jutjub kanalu Baletske škole “Princeza Ksenija”.
Spot je snimljen u prvoj polovini marta u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju, crnogorska pijanistkinja je dobila “ulogu” za klavirom, a ostatak ansambla čine: violinista Marko Simović, oboistkinja Nadica Ristić Simović, koreografiju i performans su kreirali baletani Elena Petričenko i Sergej Čumakov, kostime je radila modna dizajnerka Marina Banović, producentkinja je direktorka škole “Princeza Ksenija” Vanja Pantović, kamerom je sve zabilježio Danilo Pendo, a montirao Sergej Čumakov.
Nakon diplomiranja 2009. godine kao student generacije na Prištinskom univerzitetu, sa sjedištem u Kosovskoj Mitrovici, u klasi mr Aleksandre Trajković, svoje školovanje je nastavila u Beogradu na Fakultetu umjetnosti u klasi mr Tijane Humo. Održala je veliki broj solističkih koncerata u regionu, a 2017. godine je održala i solistički koncert u Čikagu. Ipak posebno pamti nastupe u rodnom gradu, gdje je već duže od deset godina angažovana i kao profesorica klavira u Muzičkoj školi „Petar II Petrović Njegoš”. Do sada je pažnju javnosti i kolega privukla svojom sposobnošću prilagođavanja različitim umjetnostima.
Nedavno je objavljen video spot na kojem ste bili angažovani, u saradnji sa baletskom školom “Princeza Ksenija”, a snimanje se odvilo u Kraljevskom pozorištu Zetski dom. O čemu se radi i kakve utiske nosite?
Divna saradnja sa baletskom školom i osobom koja posjeduje nevjerovatnu energiju i ideje, a to je Vanja Pantović, direktorica škole, koja je i producent projekta. Do saradnje je došlo u decembru prošle godine kada smo i snimili prvi spot od njih tri koja su u planu. Radi se o muzici njemačkog kompozitora Aleksandra Nikla i video je spoj muzike, baleta i svjetla. Muzika je pisana za klavir i violinu, gdje dionicu vilone svira naš poznati violinista Marko Simović. Drugi spot snimljen je u Zetskom domu i u njemu nam se pridružuje oboistkinja Nadica Ristić. Utisci su fantastični, a 27. marta, kada se obilježava Svjetski dan pozorišta, izašao je drugi spot koji možete pogledati na Jutjub kanalu Baletske škole “Princeza Ksenija”.
Uskoro na Vašem Jutjub kanalu očekujemo video spot za kompoziciju “The Spruce”, a pored toga u narednom periodu će biti realizovan još jedan projekat. Naime, kazali ste jednom prilikom da želite da prezentujete tradicionalnu crnogorsku muziku i pjesme kroz nove pristupe i postupke. Tu se izdvaja i Vaš rad na čuvenoj pjesmi “Još ne sviće rujna zora”. Kada će biti predstavljena široj javnosti?
Fantazija na temu “Još ne sviće rujna zora” je djelo koje je premijerno izvedeno na festivalu Barski ljetopis 2019. godine i naišlo je na veliko oduševljenje kod publike. Kompoziciju je radio moj kolega Aleksandar Basarab, a ideja za ovakav vid izražaja se javila iz želje da se klasična muzika približi običnom slušaocu. Radi se o vrlo kompleksnom djelu, a opet i prijemčivom zbog same teme koju obrađuje, a koja je svima nama bliska i poznata. Kompozitor je čak malo koketirao sa improvizacijama koje su inspirisane džezom. S velikim zadovoljstvom mogu da najavim da će ovo djelo nakon dvije godine doživjeti ekranizaciju u vidu muzičkog spota, a za sve to je zaslužna nevjerovatna “Bubulj produkcija” i Dejan Senić iz Bara. O svim detaljima i divnim ljudima koji su učestvovali u ovom projektu govoriću uskoro.
S obzirom na to da ste obrazovanje sticali van Crne Gore, ali i nastupali u inostranstvu i svojoj državi, kako biste sumirali položaj umjetnika, klasične muzike i te umjetnosti uopšte, kod nas i u inostranstvu?
Uslovi u kojima stvara i radi jedan umjetnik u Crnoj Gori i inostranstvu se znatno razlikuju. U većim i razvijenijim državama sistem prati i obraća pažnju na vaše obrazovanje, pa samim tim i ulaže u vaš rad. Mogućnosti koje vam se pružaju u inostranstvu su svakako veće ali to ne znači da ih nema i u Crnoj Gori. Primjećujem sve veću kreativnost kod mlađe populacije kada je klasična muzika u pitanju. Muzici se pristupa slobodnije, bez robovanja starim načelima i pravilima koja podrazumijevaju striktno izvođenje nota pred publikom. Svakako da situacija sa pandemijom otežava rad i ono što nam trenutno svima nedostaje jeste komunikacija i razmjena energije sa publikom. Publika je naš vazduh, a slobodno mogu reći da je umjetnost trenutno na respiratorima.
Težite spajanju više umjetnosti u jednu cjelinu, a tu bi se prvenstveno izdvojili muzika, pozorište, balet. Kako uspijevate da “ukomponujete” sebe u sve te načine izražavanja?
Obožavam biti dio cjeline koja prije svega promoviše umjetnost. Biti pijanista je pomalo usamljena disciplina. Saradnja sa raznim muzičarima i umjetnicima vam pruža mogućnost da upoznate djelove svog bića za koje niste znali da postoje i dotaknete i osjetite čar zajedništva. Jedno takvo iskustvo je i moje angažovanje u predstavi „Don Kihot” Gradskog pozorišta iz Podgorice i Barskog ljetopisa (u režiji Andraša Urbana). Muzika u ovoj predstavi igra važnu ulogu, pa zajedno sa bubnjarkom Milenom Kankaraš činimo jednu cjelinu sa sedam sjajnih glumica. Moram da kažem da mi je ovo iskustvo donijelo najveću transformaciiju u ličnom izražaju.
Nedavno ste kazali i da želite da prezentujete muziku “na malo drugačiji način”. U kom kontekstu i na koji način?
Moram da kažem da moje stvaralaštvo nije isključivo vezano za klasičnu interpretaciju muzike. Kod mene je uvijek postojala želja da se kroz muziku izrazim na drugačiji način i želja da budem dio jedne cjeline koja obuhvata spoj više umjetničkih žanrova. Upravo ta želja mi je i donijela takve projekte koji su povezivali muziku sa pozorištem, baletom pa čak i sa vizuelno-svjetlosnim efektima. Volim slobodu i umjetnost vam pruža širinu da se izrazite, a da pritom ne robujete krutim i strogim pravilima. Volim slobodu i u odabiru kompozitora pa i kada je način interpretacije u pitanju, možda se mnogi ne bi složili da je to ispravno, ali svakako je u skladu sa mojim karakterom.
Kao pijanistkinji, koji muzički žanrovi, izvođači, pristupi su vam najbliskiji? Šta vas privatno, a šta profesionalno najviše privuče?
I privatno i profesionalno volim da pratim klasičnu muzičku scenu, ovdje prije svega mislim na koncertne izvođače. Fascinirana sam gruzijskom pijanistkinjom Katiom Buniatišvili koji živi i radi u Parizu. Francuzi su oduševljeni njenom pojavom i jako je zastupljena u medijima. A da klasična muzika prati trenutne svjetske trendove govori i činjenica da je Katia zaštitno lice i ambasador Cartiera.
Kakvi su planovi za dalje?
U januaru, pored rada na videu za djelo „Još ne sviće rujna zora” snimljen je i video materijal za dvije klasične kompozicije. Pod velikim smo uzbuđenjem da izađe prvi spot i nadamo se da će to biti uskoro. Na ovom projektu se aktivno radilo u godini koja je iza nas, i jako sam zahvalna svima koji su učestvovali i doprinijeli da se ova ideja realizuje. Ogromnu zahvalnost dugujem Opštini Bar, Kulturnom centru Bar i Kraljevskom pozorištu Zetski dom koji su podržali ovaj projekat i što su u ovim teškiim trenucima imali razumijevanje za kulturu.
Angažovani ste i kao prosvjetna radnica. Koji su posebni izazovi Vašeg posla i rada sa mladim talentima i koliko vam, nakon toga, ostaje vremena da se posvetite ličnom stvaralaštvu?
Skoro će 12 godina kako predajem klavir u Muzičkoj školi „Petar II Petrović Njegoš” u Baru i pedagoški rad, pored izvođaštva, nešto je čemu sam takođe izuzetno posvećena. Uloga profesora je jako bitna i mislim da se međusobno dopunjuje sa prvom. Izazovi su veliki i za učenike i za profesore pogotovo u trenutnoj situaciji, međutim trudimo se da zajedničkim snagama motivišemo jedni druge, da međusobno razmjenjujemo iskustva i učimo jedni od drugih. Sav rad i trud sa učenicima je zapravo i rad na ličnom usavršavanju, tako da ne mogu da odvojim to vrijeme od ličnog. Djeca su nevjerovatna i svako vas na svoj način inspiriše, a kroz zajednički rad uvijek dolazite do novih saznanja.
Na vašem repertoaru se nalazi raznovrstan spektar kompozitora iz raznih epoha i, žanrova. Na koji način birate djela koja ćete izvesti?
Odabir programa i repertoara i te kako ima veze sa unutrašnjim stanjem umjetnika, iako postoji veliki afinitet prema epohi romantizma, moje trenutno raspoloženje je usmjereno prema savremenim kompozitorima čiji se senzibilitet oslanja na temeljima klasične muzike. Proces vježbanja i rada na klasičnom repertoaru je nešto u čemu istinski uživam, ali uvijek volim da zakoračim u nepoznato.
