Narodnu kuhinju u Baru danas je posjetio pravoslavni sveštenik porijeklom iz Bara Milan Radulović. On je u javnosti postao poznat kada je svetu islamsku vjersku knjigu Kur’an sa arapskog preveo na ukrajinski.
Radulović je, u razgovoru sa ženama iz NVU Žene Bara velikog srca, istakao da je Bar grad koji ima dušu i srce i da upravo one “nastavljaju dobru barsku tradiciju”.
“Vi me u Baru najviše oduševljavate. Ja sam posjetio, ova dva zadnja puta, predstavnike vjerskih organizacija u Crnoj Gori, državne predstavnike, ali mi je danas nekako izuzetno lijepo. Danas posjećujem srce i dušu Bara-a to su žene Bara koje kuvaju-ima li što ljepše-kuvaju za nevoljnike. Da li nam hrana može biti slatka i ukusna ako je neko gladan-nikako. U mom gradu, gradu Knjaza Nikole, Selim-bega barskog Mustafagića, u gradu Zmajevića, Dobrečića, imama Krčikovića, sveštenika Radunovića, Blaža Orlandića, gradonačelnika kojeg sam ja kao dijete vidio da vadi ljude iz ruševina hotela Agava, koji je služio narodu- ne smije biti gladnih. U Baru ne smije biti gladan niko, u Baru niko ne smije biti nezbrinut. Mi ne živimo za sebe, mi živimo za drugoga, ovo što vi radite stvarno me fascinira”, kazao je on.
Ljiljana Vujović kazala je da je do ideje Narodne kuhinje došlo iz želje “da bilo koji čovjek, starac, dijete, ne oskudijeva u obroku i zahvalila građanima Bara na nesebičnoj pomoći.
“Nije veliko, ali je od srca to što dajemo. Zahvalni smo svima građanima Bara koji nesebično pomažu i od prvog dana su nam pomagali i davali vjetar u leđa, jer ovo nije mali posao, jedna svadba svakodnevno iz ove kuhinje kroz ova vrata izlazi. Kad smo otvorile kuhinju, mislile smo da neće biti toliki broj, računali smo da će biti maksimum 50 duša i to je jedno veliko djelo. A onda, krenu ljudi da kucaju na naša vrata, da dolaze i sa svakim novim korisnikom mi se preračunavamo što ima na našim policama, što ima u našim frižiderima, možemo li da pomognemo, da li imamo tu snagu… Prekjuče nam je bila žena, kad sam došla kući, plakala sam-žena je došla sa troje djece-jedno za ruku, jedno u kolicima, jedno u stomaku. To su naši 140. korisnici. Kako da je vratimo, a znam da nemamo? Kad je otišla sa punim kesama, mi smo ovdje ostale nijeme-ćutimo, znamo da ulazimo već u nešto što možda nećemo moći da ispratimo. Nije prošlo pola sata, došli su ljudi punih ruku, sa kesama, nepoznati, ostavili donaciju hrane. Došao je naš komšija, penzioner, koji svakog mjeseca odvoji tu jednu kesicu namirnica. Znači da nam ipak neka viša sila-Bog, Alah, nije bitno kako ga ko zove, šalje signale i daje nam na znanje da mi ipak možemo”, kazala je Vujović.
Radulović je pozvao sve Barane da se uključe i pomognu rad Narodne kuhinje
“Niko na naša vrata nije došao da se igra, nego ga je velika nevolja i muka natjerala”, istakla je Vujović, dodavši da osim što obroka, za sugrađane obezbjeđuju pakete hrane, odjeće, obuće, namještaja, pribora za školu…
U ovom nevladinom udruženju okupljene su žene svih godišta, vjera i nacija iz Bara, ili barske snahe, koje rade isključivo iz želje da pomognu nevoljnima.
