Janko Nilović je do skoro bio nedovoljno poznato ime u Crnoj Gori, a upravo je on jedan od onih po kojem Crnu Goru u svijetu i prepoznaju. Ovaj svjetski poznat i priznat kompozitor, aranžer, pijanista crnogorskog porijekla bavi se svakom vrstom muzike, od klasike, džeza, fanka, popa, roka, romske muzike do hip-hopa, a svira violinu, flautu, udaraljke, gitaru, bas, trubu, ali klavir je uvijek bio ono po čemu je prepoznatljiv.
Njegova muzika je, između ostalog, semplovana i za numere velikih svjetskih zvijezda kao što su Dr. Dre i Jay-Z (D.O.A. – Death of Auto-Tune – za koju je reper dobio Gremi nagradu 2010. godine). Uz svoje ime Nilović je uvijek i svuda dopisivao “Montenegro”, iako u rodnoj Crnoj Gori nikada nije bio profesionalno angažovan… Sve donedavno, a sada se očekuje i njegov prvi nastup.
Na poziv reditelja i univerzitetskog profesora Nikole Vukčevića, Nilović je, uprkos privatnim problemima sa oduševljenjem prihvatio učešće u snimanju promotivnog spota za novu nacionalnu avio-kompaniju “Air Montenegro”. Tim povodom Nilović je boravio u Crnoj Gori nedavno, radio na snimanju promotivnog, ali i spota za svoju pjesmu “Montenegro star” iz 1979. godine koji je svojevrstan poklon muzičaru od ekipe okupljene na zadatku. Spot će biti objavljen sjutra na Jutjubu. Pored toga, Nilović će nastupiti i na otvaranju 34. Barskog ljetopisa, u četvrtak 15. jula u 21 čas. Festival počinje koncertom “All stars Jazz Ensemble Montenegro” na Ljetnjoj pozornici Doma kulture, a Nilović je najavljen kao specijalni gost večeri.
“Kuriozitet ovogodišnje muzičke produkcije biće nastup pijaniste Janka Nilovića, svjetski poznatog kompozitora, pijaniste i muzičkog producenta, porijeklom iz Livara, sela pored Bara, a koji do sada nikad nije nastupio u Crnoj Gori. On će otvoriti veliki koncert All Stars Jazz Ensemble Montenegro, i iste večeri će se pojaviti sa bendom na još nekoliko numera”, najavio je selektor muzičkog programa Ljetopisa, Vladimir Maraš.
Divljenje prema Nilovićevim muzičkim sposobnostima, nagrade i priznanja, ali i pozivi za nastupe i saradnju stizala su sa svih strana svijeta, a sa čašću bi ga ugostili gdje god se pojavio. Tako je još uvijek, uprkos svim okolnostima, pa i godinama, broji ih 80, a sada će na zadovoljstvo svih nastupiti i u državi i gradu iz kojeg vuče korijene.
Neumorni osamdesetogodišnjak u razgovoru za “Vijesti” otkriva da se nada saradnji sa nekim od crnogorskih muzičara, da bi volio da komponuje muziku za stihove Petra II Petrovića Njegoša,… O svemu tome, ali i svom životu i stvaralaštvu, vezi sa Crnom Gorom, Nilović govori za “Vijesti”.
Nakon sedam godina ponovo ste u Crnoj Gori, ali ne kao turista, već na profesionalnom zadatku, prvi put. Kako je došlo do saradnje, kakve su Vaše impresije nakon rada na spotu, ali i u susret Barskom ljetopisu? Imate li neke planove čime ćete se premijerno predstaviti domaćoj publici?
Nikola Vukčević i Milorad Radenović iz Galileo produkcije su na Jutjubu čuli moju numeru “Montenegro star” i istovremeno otkrili i upoznali se sa mojim dosadašnjim kompozicijama i biografijom. Kada su mi ova dva mladića predložila da zajedno radimo na filmu za novu kompaniju “Air Montenegro”, odmah sam pristao, bez razmišljanja sam potvrdio saradnju. Snimanje je prošlo sjajno, bilo je zaista profesionalno i to me je naravno obradovalo. Za mene je čast što sam pozvan kao promoter ove nove kompanije. Prethodnih sedam godina nijesam mogao posjetiti Crnu Goru jer je moja supruga bila bolesna, ali sada, kada sam došao nakon tog perioda, mogu reći da sam u Crnoj Gori proveo četiri predivna dana puna radosti i zabave.
Moj otac je rođen u Livarima, mjestu nedaleko od Bara. Nikola, Milorad i Vladimir Maraš organizovali su sastanak gradonačelnika Bara i mene. Porijeklo mog oca, ali i mene, jer Livari spadaju pod barsku opštinu, pretpostavljam da je bio i povod tog sastanka. Nakon reklamnog spota za kompaniju “Air Montenegro” koji su ispratili, Milija Šćepanović iz Barskog ljetopisa i Vladimir Maraš su mi predložili da napravimo i moj koncert u sklopu Barskog ljetopisa zbog čega sam veoma srećan. Sviraću dvije balkanske kompozicije, a onda i jednu pjesmu za dva klavira zajedno sa Vladimirom Marašem. Poslije toga, možda odsviram i neku džez melodiju, možda dvije, vidjećemo…
Iako ste porijeklom Crnogorac do sada nijeste niti nastupali, niti radili nešto konkretno za Crnu Goru ili u njoj. Zbog čega je tako, posebno ako uzmemo u obzir to da ste praktično od svog imena napravili muzički brend u umjetnosti i muzici, pozivani ste sa svih strana, čak i iz regiona?
Ne mogu vam dati objašnjenje ili razlog u nečije drugo ime. Svakako, nadam se da smo ovim otvorili saradnju i da ću sada češće dolaziti, pa ćemo tako zanemariti taj dio iz prošlosti.
Kako se osjećate sada kada ste otvorili i to poglavlje i ima li već nekih novih planova za budućnost?
Pa osjećam se sjajno! Moja je ideja da napravim nekoliko koncerata, solo ili sa triom sa kojim nastupam. Takođe, volio bih da snimam kompozicije sa crnogorskim muzičarima, da promovišem novu muziku i da, koliko god mogu, pružim pomoć mladim muzičarima u njihovim karijerama. Često držim i neke masterklasove. Naredni je u Švajcarskoj sa mladim muzičarima iz žanra klasike, džeza, popularne muzike i tako dalje.
Prije nego što počnemo o muzici, zanima me Vaša životna priča. Rođeni ste u Istanbulu kao polu Crnogorac, od oca iz Livara nedaleko od Bara, i polu Grk, sa majčine strane, a Francuska Vas je “usvojila” kako ste kazali jednom prilikom, 1960. godine. Tamo ste gradili život i karijeru odakle se Vaša popularnost proširila na sve strane svijeta. Kako je počelo Vaše interesovanje za muziku?
Oca sam poznavao svega 6 ili 7 godina jer je radio u Ambasadi Francuske u Istanbulu tokom šest mjeseci, a šest narednih mjeseci u Ankari, takođe u francuskoj ambasadi. Dakle, odgojila me je majka koja je bila Grkinja. Ipak, mene je uvijek privlačila priča o ocu i mojim korjenima sa njegove strane. Moj otac je rođen u Livarima nedaleko od Bara. Jednom prilikom sam otišao u posjetu rođacima koji tamo žive, kako bih pokušao da dobijem više informacija o ocu. Imao sam ih ja prilično i prije toga, ali ipak nedovoljno. Vratio sam se ponovo po više informacija i bio veoma srećan jer sam ih uvijek dobijao još.
Dok smo živjeli u Istanbulu, sjećam se da je moj otac u vrijeme dnevnog odmora znao da svira gusle i frulu i da pjeva. Imao sam pet godina, sjedio bih na podu i slušao ga kako svira. To su nezaboravne uspomene. U Francusku sam došao kako bih upisao Nacionalni konzervatorijum, ali su me odbili jer nijesam prethodno završio srednju školu. Zbog toga sam išao na privatne časove, koji su prilično koštali, a učio sam komponovanje, orkestriranje, usklađivanje melodija, harmoniju…
Kasnije ste stekli zavidno obrazovanje i iskustvo. Rekla bih da se u Vašem stvaralaštvu izdvaja džez prije i poslije svega? S druge strane, nikada se nijeste ograničavali žanrom ili samo jednim instrumentom – klavirom…
Mislim da je ponajprije to klasična, pa tek onda džez i sve druge vrste muzike. Svirao sam violinu, flautu, udaraljke, gitaru, bas, trubu, ali klavir je uvijek bio moj konačni izbor, nekada bih ga svirao i po sedam sati dnevno. Znam sve instrumente orkestra, zato sam i aranžer.
Nastavljate da stvarate bez obzira na Vaše godine i dugogodišnju karijeru, brojna priznanja, ali i okolnosti u koje spada i virus korona. Šta Vas podstiče na taj nezasiti rad, da li je u pitanju ljubav prema muzici, potreba za tim ili nešto drugo?
Sada imam 80 godina, a veoma rano sam počeo da učim da sviram klavir, prvenstveno klasični. Onda sam otkrio džez, R&B i svjetsku muziku. Svoju profesionalnu karijeru započeo sam sa 16 godina, sa džez-latino orkestrom. Prije oko pet godina imao sam zdravstvenih problema i bio sam primoran da budem kod kuće što mi je omogućilo da napišem mnoge kompozicije iz raznih žanrova (među kojima su i “American Singer – Tribute to the Crooners”, zatim knjigu kompozicija “Soul Vibrations” posvećenu najvećima iz soul muzike, kao i kompozicije za “Soul Surfers” i još ponešto.
Ipak, moja najveća satisfakcija je to što sam završio “Koncert za klavir i orkestar” za šta mi je trebalo dvije i po godine. Kao što vidite, volim muziku i nikada ne prestajem da stvaram. Bilo koja vrsta muzika, bez izuzetka: klasična, džez, latino, soul, romska muzika, čak i hip-hop. Ali, neophodno je da muzika, ma kog žanra bila, bude ozbiljno promišljena i kreirana, stvorena. Zbog toga izvođači vole mene na isti način kao i ja njih.
Zašto neprestano stvaram i eksperimentišem u različitim žanrovima? Zbog toga što pokušavam da izbjegnem dnevno-političke teme, društvene pokrete i sve te religijske organizacije koje su veoma čudne i politične. Ja vjerujem samo u silu, fantastičnu i jedinstvenu.
Krajem prošle godine ste objavili novi album “Maze of Sounds” (“Lavirint zvukova”) koji je nastao u saradnji sa ruskim bendom “The Soul Surfers”. Album je prošao veoma zapaženo i uspješno kod publike, a posebno onlajn. Kako ste Vi zadovoljni tim ostvarenjem?
Komponovao sam album “Maze of Sounds” samo iz razloga što su članovi benda “Soul Surfers” to željeli i kontaktirali me iz Moskve da bih radio sa njima na tome. Album je sjajan i ja sam zadovoljan! To je istovremeno bio i prvi put da sam sarađivao sa Rusima. Rekao bih da je u pitanju svjetski uspjeh, zar ne?
Kao što ste i sami nabrojali – klasika, džez, soul, sve do hip-hopa, svaku muziku volite, stvarate i uživate ukoliko je kvalitetna. Postoji li neka nit koja povezuje Vašu kreativnost i neki osnovni motiv u svemu tome? Čini se da je Vaša vječita inspiracija na neki način zasnovana na balkanskoj i crnogorskoj tradiciji, iako zvanično nijeste svirali u Crnoj Gori, pa ni rođeni ovdje.
Moja prva inspiracija i kreacija zasnovani su na balkanskoj muzici i nasljeđu muzike Slovena, što se može primijetiti čak i u mojoj klasičnoj, džez ili pak slovenskoj muzici.
Da li ste ikada primijetili neke posebne reakcije publike kada ste izvodili balkansku muziku? I šta mislite o tradicionalnoj muzici ovog kraja danas koja, čini se, sve više biva zapostavljena?
Ne mislim tako. Smatram da ljudi potcjenjuju etno i tradicionalnu muziku u svim zemljama. Kao primjer ću navesti afričku muziku.
Najbolja reakcija na izvođenje balkanske muzike bila je u Sjedinjenim Američkim Državama. Održao sam koncert u Njujorku sa svojom kompozicijom “Suite Balkanique” i zauzvrat dobio izvanredne ovacije koje su trajale 15 minuta, a kompoziciju smo morali da sviramo ponovo. Amerikanci vole balkansku i slovensku muziku.
Pored svega ostalog, možete biti ponosni i na namjensko pisanje muzike za predstave, reklame, filmove, ali i na to što su mnoge Vaše kompozicije semplovali svjetski poznati muzičari među kojima su i Jay-Z, Dr. Dre, Morcheeba… Da li je i koliko za Vas značajna takva vrsta saradnje, da li vam je lično ili profesionalno značila i na koji način? Izjavili ste da biste željeli da komponujete muziku inspirisanu i poezijom Desanke Maksimović, a da li želite da realizujete nešto slično u Crnoj Gori, sa nekim odavde?
Svi ti sempleri, muzičari, prethodno su me kontaktirali. Ne mogu da kažem da su mi to najdraža djela… Ali nikad nijesam rekao “Ne”. Radim sve, ali sam vrlo strog kada su tekstovi u pitanju. Moj san je da komponujem za poeziju sa prostora bivše Jugoslavije i Balkana. Koji producent bi bio zainteresovan za takav projekat? Moderna muzika za stare pjesme je dobar kontrast! Zaista bih želio da uradim nešto slično sa nekim u Crnoj Gori. Na primjer, mnogo bih volio da komponujem muziku za Njegoševe pjesme, ali vjerujem da je veoma teško pronaći producenta za takav projekat.
Da li ste na nešto posebno ponosni?
Ponosan? O da, jesam! Ponosan sam na moju porodicu od 18 članova. Nažalost, trebalo bi da kažem 17 jer je moja supruga preminula prije pola godine…
Kad se uzme u obzir sve što ste uradili i postigli u životu, postoji li nešto čemu danas težite, bez obzira na dosadašnje rezultate?
Sve zavisi od zahtjeva, ali razmišljam da napišem neku muziku za film. Takođe, imam u planu i neke lične projekte. Kao što sam već rekao, ne mogu da prestanem sa komponovanjem i nikada neću. Moja glava je uvijek puna raznih ideja i novih projekata.
Svoj život ste posvetili muzici, šta to zapravo znači i šta ste zauzvrat dobili? Kakav biste savjet uputili mlađim kolegama?
Mnogo mladih muzičara šalje pitanja, traži savjete i ja im uvijek odgovorim. Svima pružam svoje muzičko iskustvo i savjete, kao i masterklasove, ali i intervjue.
Šta sam od muzike dobio zauzvrat? – Ljubav, mir, kulturu, umjetnost. Ne trčim ni za slavom, ni za novcem. Zadovoljan sam uvijek onim što imam, posebno sam srećan sa svojom porodicom, prijateljima i naravno – muzikom.
Moj san je da komponujem za poeziju sa prostora bivše Jugoslavije i Balkana. Koji producent bi bio zainteresovan za takav projekat? Moderna muzika za stare pjesme je dobar kontrast! Zaista bih želio da uradim nešto slično sa nekim u Crnoj Gori. Na primjer, mnogo bih volio da komponujem muziku za Njegoševe pjesme, ali vjerujem da je veoma teško pronaći producenta za takav projekat
Rekli ste da volite svu muziku ako je dobra… Šta je dobra muzika, prema Vašem mišljenju i kako komentarišete razna tehnička pomagala, svu aparaturu koja se koristi danas kako bi se stvorila bolja muzika?
Dobra muzika je dobro promišljena muzika, ozbiljno obrađena, sa ukusom, senzibilitetom, aranžmanom i dobrim ritmom. Čini da želite da je slušate. Nije nasilna! Ne preferiram elektronsku muziku, ali volim kad je dobro urađena. Akustična i elektronska muzika evoluiraju i uvijek će postojati.
