Dokumentarni film”Pali za slobodu” autora Gorana Pajovića, prikazan je sinoć barskoj publici na sceni u Starom gradu. Projekciju su, povodom obilježavanja godišnjice Trinaestojulskog ustanka, organizovali JP Kulturni centar Bar i Zavičajni muzej Bar. Inače, ovaj film dio je projekta “Promovisanje spomen obilježja posvećenih NOB-u i učesnicima NOB-a na teritoriji opštine Bar, kroz dokumentarni film i 3D modele”, koji je realizovala NVO „Manoveki” iz Bara, uz podršku Opštine Bar.
Gostujući juče u popodnevnom programu Radio Bara autor filma, arheolog Goran Pajović, govorio je o NVO “Manoveki” čiji je osnivač i zastupnik, procesu rada na dokumentarnom filmu “Pali za slobodu”, kao i o značaju očuvanja kulturnog nasljeđa.
RB/BI: Za početak nam predstavite čime se sve bavi NVO „Manoveki“?
Pajović: NVO „Manoveki“ postoji od 2015. godine i bavi se promocijom, digitalizacijom i istraživanjem kulturne baštine. Ja sam po vokaciji arheolog, pa sam pokušao da spojim tu ljubav prema arheologiji, istoriji, lokalnom saznanju o prošlosti i da na neki, za širu publiku prijemčiv način, to prikažemo kroz razne proizvode. Do sada smo realizovali nekoliko sličnih projekata, ali ni jedan nije bio toliko kompleksan ni po obimu rada, ali ni po logistici i strategiji, kao film „Pali za slobodu“.
RB/BI: Kako je tekao proces rada, s obzirom da je projekat vrlo zahtjevan i kompleksan, šta je bilo najizazovnije?
Pajović: Tehnički, spomenici i spomeničko naselje, dijele se u nekoliko kategorija: spomen biste, spomen ploče, spomenici i spomen domovi. Uspjeli smo da usnimimo skoro sto posto, dakle skoro svaki spomenik na teritoriji Bara, kako u urbanom dijelu, tako i u ruralnoj oblasti. A ima ih preko 70. Jedna od novina u ovom filmu (meni nije poznato da se neko time do sada bavio) jeste ta da smo uradili digitalizaciju i 3D modele svih spomen- bisti na teritoriji grada Bara (osim velikog spomenika u Virpazaru, za koji je proces rada u toku). Dakle, najprije smo napravili 3D model, kasnije smo sa tim 3D modelima (kojih ima preko 25) išli na sljedeću fazu rada. Nijesu tu samo spomen- biste, nego i nekoliko reljefa, koji se konkretno tiču spomenika u Godinju. To je jedan od većih spomenika na teritoriji grada Bara i ima dva izuzetno vrijedna, živopisna, piktoreskna reljefa. I od njih smo takođe uspjeli da napravimo 3D model. Oni su kasnije provučeni kroz set softvera za animaciju i kao takvi „pokrivalice“ u filmu.
RB/BI: Ko su sagovornici u vašem filmu?
Pajović: Pošto je ova tema spomenika koji se konkretno odnose na NOB i učesnike NOB-a, veoma poznata starijim generacijama,želio sam da namjerno napravimo miks mlađih i starijih sagovornika. Da vidimo i čujemo kako mlađi intelektualci, koji se bave istorijom tog perioda, gledaju na sve to i šta bi mogli da nam prenesu dvadesetogodišnjaci i tridesetogodišnjaci. Sagovornici su nekoliko istoričara mlađe generacije Filip Kuzman, Vukan Ražnatović, Miloš Vukanović, zatim neponovljiva kustoskinja Zavičajnog muzeja Draginja Daška Radonjić, koja mi je pružila veliku podršku i pomoć u radu na ovom projektu, potom novinar i publicista Željko Milović, starješina IO „24.novembar“ Miodrag Tanjo Masoničić, profesor Neđeljko Necko Đurović, kao i arheolog Dejan Drašković.
RB/BI: Fascinantno je da ste ovako kompleksan projekat Vi sami osmislili i realizovali. Koliko dugo je trajao proces rada?
Pajović: Pored svog osnovnog arheološkog zanimanja, bavim se već dugi niz godina raznim alatima koji su vezani za digitalizaciju: fotografijom, filmom, 3D rekonstrukcijama, crtanjem i modelovanjem. Pokušao sam da sve to spojim u jedan šarenolik proizvod. Trajanje projekta je sedam mjeseci. Na terenu smo proveli dva- tri mjeseca, potom je uslijedila motaža, probali smo nekoliko verzija, potom ispravljali neke nedostatke i na kraju dobili finalni proizvod- film za koji će publika ocijeniti koliko smo bili uspješni.
RB/BI: Opština Bar je prepoznala kvalitet ovog projekta, pa ga je i podržala kroz raspodjelu sredstava za NVO za 2020.
Pajović: Ja bih zaista iskoristio priliku da se zahvalim cijelom timu Opštine koji se bavio ocjenjivanjem projekata i što su prepoznali mogućnost našeg malog tima, koji je uspio da uradi ovu, za nas ne malu stvar. Meni je drago da stiže podrška sa raznih strana. Imamo upite da film prikažemo i u drugim opštinama, tako da je to možda negdje i pokazatelj da smo napravili dobru stvar. U ovom vremenu, kada smo nažalost, svjedočili devastaciji nekih spomenika, ne konkretno u barskoj, nego u drugim opštinama, kao neko ko se svakodnevno bavi kulturnom baštinom, došao sam na ideju da, kad dobro dokumentujete spomenike (kakva god da je šteta nanesena) uz dobar konzervatorski tretman, taj se spomenik može vratiti u prvobitno stanje. Ovo nije samo promocija i film, već sada imamo sačuvane 3D modele koji se mogu koristiti u razne svrhe.
RB/BI: Obišli ste sve spomenike na teritoriji naše opštine, uradili i 3D modele… U kakvom su stanju spomenici i da li je negdje potrebna restauracija?
Pajović: Srećna okolnost je što se u posljednjih deset- 15 godina, mnogo više brine o njima, nego što je to bio slučaj 90- tih godina, i to je vidno. U to su uključeni i Opština i lokalna udruženja boraca NOB- a i antišista. Ne govorim samo o teritoriji Bara, nego cijele Crne Gore. To ohrabruje, jer svaki spomenik je dobar reper za izučavanje i edukaciju. Mi smo ovaj projekat radili i kao usmjerenje za mlađe osobe. Jer, kako je rekao jedan sagovornik u filmu, možda je i prirodno da to mladima nije toliko blisko, jer je 70- 80 godina daleko od njih. Ali, nije to razlog da se ne podsjetimo i prisjetimo.
RB/BI: I da ne dozvolimo da se zaboravi.
Pajović: Tako je. I ne samo spomenici koji su podignuti u čast učesnika NOB- a, nego svi spomenici u Crnoj Gori. To je naša prošlost. To nas nekako oblikuje, „izvaja“… Ako se prema tome odnosimo nemarno ili, još gore, sa nekim destruktivnim akcijama, to nije dobro. Mladi ljudi onda nemaju odnos prema onome što je vrijedno, gdje su i kojoj zajednici pripadaju. Ne govorim ovo kao neki vid propagande, jer svako ima pravo da osjeća i misli šta hoće. Govorim o nečemu što je bilo u prošlosti, pa sve i da neki događaj, možda nije istinit, da je u nekom trenutku prikazan drugačije, nije naše da danas, sa nekim negativnim akcijama pristupamo takvim spomenicima. Možemo napraviti set akcija koje će objasniti, da je u tom trenutku, podignut spomenik sa određenom konotacijom, a da neke okolnosti nijesu istinite. Upravo smo tu da kroz razne akcije, ako takvih primjera ima, to ispravimo. Ne govorim konkretno za udruženje, nego za cijelu generaciju kojoj pripadam.
RB/BI: Koji su planovi za naredni period, pretpostavljam da će vam i dalje u fokusu biti očuvanje i promocija kulturnog nasljeđa?
Pajović: Tako je. Kroz djelovanje NVU “Manoveki“, čiji sam zastupnik i osnivač, planiramo da iznesemo predloge o nekim novim projektima baziranim ovog puta na arheologiji lokalnog i nešto malo šire od lokalnog značaja.To bi uključivalo i veći broj ljudi, ozbiljniju strategiju. Mislim da bi to bilo interesantno nekom posjetiocu i vjerujem da ćemo ubrzo biti u prilici da vam nešto novo ponudimo.
