U sklopu Likovnog segmenta 34. Barskog ljetopisa, sinoć je u Dvorcu kralja Nikole otvorena izložba radova Dragana Karadžića, jednog od najznačajnijih savremenih crnogorskih slikara. Postavku naslovljenu “Skrovišta bića” čini 69 radova koje će publika narednih dana imati priliku da vidi u Dvorcu i Umjetničkoj galeriji „Velimir A. Leković“.
“Ova izložba je specifična ne samo po svojoj poetici, već i po postavci, koja do sada nije bila prikazana na ovaj način. Postavka je u Dvorcu kralja Nikole, ali i u galeriji ‘Velimir A. Leković’ u suterenu i na spratu, tako da će ova obala 21 dan biti u znaku našeg velikog slikara, akademika Dragana Karadžića”, kazao je selektor likovnog programa dr Milun Lutovac, otvarajući izložbu.
On smatra da u Karadžićevim djelima ima nečeg što je veoma ljekovito i što je potrebno svima nama da se vratimo sebi i nekom istinitom svijetu.
“Živimo u svijetu brojeva, nekih prognoza, brzina i statistika…da ne pominjemo one tamne strane. Ova izložba nas vraća na neku istinu, a ta istina se nalazi u dnu naše duše. To je taj direktni kontakt sa samim sobom i prirodom koja utiče na našu ličnost”, kazao je dr Lutovac.
Naslov izložbe “Skrovišta bića” takođe ima neobičnu konotaciju.
“Svaki je čovjek skrovište nekog velikog bića. Kako to biće posmatra ta svoja skrovišta, koliko ima dijaloga, iskušenja, koliko u svima nama pronalazi utočište, možda i isprovociran prostorom koji mi nosimo je pitanje za biće. Ovdje ne moramo da se ograničavamo samo na ljudski rod. Dragan Karadžić kao da ima neki veliki plan i on njime pokriva prostor koji stvara. U svim tim nekim podnebljima koje pokušava da predstavi na svojim platnima osjeća taj puls tog prostora. Oni koji se razumiju u likovnu umjetnost, mogu da osjete da on ima direktan kontakt sa pozicijama koje pokušava da prebaci na platno, a u tome je magija slikarstva”, istakao je dr Lutovac.
Dragan Karadžić rođen je 9. aprila 1950. godine u Petnjici kod Šavnika. Diplomirao na Pedagoškoj akademiji (likovni smjer) u Nikšiću, 1974. godine. Fakultet likovnih umetnosti (slikarski odsjek) završio u Beogradu u klasi profesora Radenka Miševića 1978. godine, kod koga je i magistrirao 1980. godine. Kao stipendista Francuske, završio je specijalizaciju na Academie des Beaux- Arts u Parizu kod profesora Žaka Jankela, 1981–1982. godine.
Bio je na studijskim boravcima u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji, Holandiji, Španiji, Grčkoj i SAD. Pri Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture Srbije radio je na konzervaciji fresaka u Staroj Pavlici, Karanu i Arilju od 1977. do 1981. godine. Od 1977. godine je član ULUCG-a, a 1983–1987. godine radio je kao sekretar ULUCG-a. Od 1986. do 1990. godine radio je kao predavač na Filozofskom fakultetu u Nikšiću (Odsjek za likovno vaspitanje, predmet Slikarstvo), a od 1990. godine radi na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju kao docent, zatim kao vanredni profesor, a od 2002. godine redovni je profesor Univerziteta. Od 1990. do 1994. godine bio je prodekan, a od 1994. do 1996. godine dekan Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju.
Za redovnog profesora (slikarska klasa) na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju izabran je 2002. godine.
Samostalno je izlagao na 53 izložbe u Beogradu, Novom Sadu, Somboru, Zrenjaninu, Sarajevu, Novoj Gorici, Kragujevcu, Čačku, Podgorici, Nikšiću, Budvi, Skoplju, Parizu i Hamiltonu. Kolektivno je izlagao na više od 300 izložbi u većini jugoslovenskih centara, kao i na izložbama saveznog i republičkog karaktera, ili selektiranim izložbama u Parizu, Beču, Briselu, Štutgartu, Manhajmu, Oslu, Nikoziji, Bukureštu, Košicama, Malti, Giterslou, Kairu, Tokiju, Hamburgu, Rimu, Bariju, Sofiji, Pekingu, Vašingtonu, Moskvi, Kelnu, Beču, Gracu, Lincu, Odesi, Lavovu, Insbruku…
Dobitnik je 22 nagrade za slikarstvo na salonima i reprezentativnim izložbama u Jugoslaviji i Crnoj Gori. Slike, crteži i akvareli nalaze se u više muzeja, galerija i institucija u bivšoj Jugoslaviji, kao i u privatnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu. Za umjetnički rad dobio je monogobrojne nagrade i priznanja: Trinaestojulska nagrada (1995), Nagrada „Milunović, Stijović, Lubarda” na tradicionalnoj izložbi ULUCG-a (1997. i 1999), Povelja istaknutim kulturnim stvaraocima (2010). Za vanrednog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 6. decembra 1996. godine, a za redovnog 12. decembra 2003. godine. Živi i stvara u Podgorici.
Predstavom „Don Kihot”, u režiji uglednog reditelja Andraša Urbana koja će biti odigrana večeras započeće na Barskom ljetopisu pozorišni segment. U pitanju je koprodukcija Gradskog pozorišta iz Podgorice i Barskog ljetopisa, a premijera iste bila je 2019. godine na ovom festivalu. Ovo ostvarenje rađeno je po motivima Servantesovog romana, a dramaturgiju je uradila Vedrana Božinović.
U Urbanovom rediteljskom viđenju Servantesovog remek djela, na neke ovdašnje „vjetrenjače“ juriša sedam žena – sedam glumica koje progovaraju o problemima i dilemama savremenog društva i žena u takvom okruženju. Predstava se, između ostalog, tiče i prepoznavanja donkihotovskog u sebi i u društvu oko nas, jednako kao i obračuna sa samim sobom i određenim društvenim licemerjem i manipulacijama.
Igraju: Branka Femić-Šćekić, Vanja Jovićević, Kristina Obradović, Sanja Popadić, Jelena Simić, Branka Stanić i Anđelija Rondović. Scenografiju predstave potpisuje Smiljka Šeparović-Radonjić, muziku je uradila Irena Popović, dok su kostimi djelo Line Leković.
Predstava će biti igrana od 21:30 na Ljetnjoj pozornici Doma kulture.
