Na godišnjicu od tragične smrti Vukosave Ivanović Mašanović, Toma Mašanovića i Jovana Boškovića, koje je tokom Drugog svjetskog rata strijeljao fašistički okupator, predstavnici UBNOR-a i antifašista Bara položili su danas cvijeće na spomen obilježje.
U nadahnutom i emotivnom govoru general Špiro Niković je, prisjećajući se stradanja mladih heroja, istakao da „oni nijesu umrli“, jer su besmrtni, pa tako „njihove misli rumore i šume širom ove zemlje, oni su vječno mladi“.
„Na ovom mjestu su strijeljani Jovan, Vukosava i Tomo. Položili smo ruže u znak vječnog sjećanja na njihovu besmrtnost. Iznad našeg grada lebde njihove misli koje ih čine vječnim“, poručio je Niković i umjesto govora karakterističnog za pomene ovog tipa, podsjetio na riječi koje je, neposredno pred smrt, svojim egzekutorima uputila heroina Vukosava Ivanović Mašanović.
„Organizovali smo ustanak- istina je. Najurili smo vas, ubice, iz Vira, gospodine! Najurićemo vas iz svih gradova Crne Gore, iz cijele naše zemlje, ni trag vam nećemo ostaviti. Ja nijesam optužena, optuženi ste Vi, gospodine predsjedniče. I Vaši dostojanstvenici. Vi, koji ste priredili ovu jadnu predstavu od suđenja. Kome vi sudite- da li su moji drugovi, da li sam ja, da li je naša vojska došla u Rim, Napulj i Milano da pali vaše kuće, ubija vašu djecu, žene, strijelja i pljačka? Ovo je naša zemlja. Bila je i ostaće naša. Vi nijeste vojska, vi ste horda pljačkaša i porobljivača. Šta ste očekivali? Da ćemo vas dočekati klicanjem? Vi ste, gospodine, cinični i glupi. Pozivate se na pravo, odredbe, a pogazili ste sve. Zgazili ste naše domove i sam život, i slobodu naroda, a pitate mene da li se osjećam krivom. Za koje nedjelo? Zato što sam na poziv svoje Partije ustala u odbranu slobode i života svoga naroda? Da, kriva sam zbog toga i ponosna na tu krivicu. Vi ste optuženi i vas je strah. Od straha ste se zatvorili u svoje bunkere, utvrđenja, prijeke sudove, ogradili se bodljikavom žicom. Vi i sada, za tim stolom, sa svojim smiješnim šarenim mantijama i medaljama, drhtite od straha. Zato i jeste tako surovi. Vi ste optuženi. Optuženi i osuđeni. Od istorije, pravde i ljudskosti. Ne, ne bojim se ja vas. Vi ste oni koji su uplašeni. Uplašeni iz mnogo razloga. To i zaslužujete. Niko vas nije zvao u ovu zemlju, nikad iz nje nećete otići. A ako neki i odu, dok još ima vremena, otići će sramno. Mene i moje drugove možete ubiti, strijeljati, objesiti. I to je sve što možete učiniti. A i to sa strahom. Narod je sa slobodom. Ovo je moja zemlja, a ne vaša“, prenio je Niković posljednje riječi 21-ogodišnje heroine, koja je strijeljana sa vjerenikom Tomom. Nekoliko dana kasnije, na istom mjestu je strijeljan i Jovan Bošković.
Pjesnik Rajko Joličić je pročitao svoje dvije pjesme posvećene mladim herojima koji “nijesu ljubili lance”, nazivajući ih vitezovima koji su za otadžbinu dali živote.
Predsjednik UBNOR-a i antifašista Bara, Đuro Marković je za Radio Bar i Bar Info kazao da je, čitajući i istražujući okolnosti pod kojima su stradali mladi heroji, naišao na podatak da je italijanski vojnik koji je bio u streljačkom vodu, u tolikoj mjeri bio fasciniran Vukosavinom hrabrošću i dostojanstvom da je izrazio žaljenje što u njegovoj zemlji ne postoje djevojke kao što je crnogorska heroina.
