Drugo, dopunjeno izdanje monografije “Emir Kusturica – kult margine” autora Gorana Gocića, predstavljeno je sinoć barskoj publici ispred Dvorca kralja Nikole. Promociju ovog izdanja „Agape knjige“ u Baru, organizovala je NVO Srpsko prosvetno društvo „Slovo ljubve“, uz tehničku podršku Kulturnog centra Bar.
Govoreći u ime izdavača, Aleksandar Gajšek je u uvodnom dijelu podsjetio da je ova knjiga prvobitno bila napisana na engleskom jeziku, a da je, te godine kada je objavljena (2001), britanski časopis „Observer“ uvrstio među pet najboljih knjiga iz oblasti filma u svijetu. Drugo, dopunjeno izdanje obogaćeno je ekskluzivnim fotografijama iz privatne arhive čuvenog reditelja, među kojima su i dvije fotografije koje je uradio njegov unuk Janko Kusturica.
Gajšek je istakao da je „od malena bio impresioniran Emirom Kusturicom, njegovom ličnošću, grandioznom harizmom i stvaralačkim darom”.
“Nije lako razumjeti njegove filmove. Na ‘prvu loptu’ mi se oduševljavamo, jako smo ponosni na njega zato što je ostvario te svjetske uspjehe ali, često se, gledajući te filmove, zapitamo: ‘a šta li ovo znači’, šta je ovdje htio da kaže’. Upravo ova knjiga može da vam posluži kao ‘vodič’ kroz taj njegov čudesni, pomalo tajanstveni umjetnički život. Ali, ima i jedan stepen više. Ova knjiga mi je omogućila da uopšte bolje razumijem film, naročito umjetnički, autorski film… Jer, jednostavno, postoje neki ‘mehanizmi’ koji nam omogućavaju da upravo tu ‘paletu’ metafora, tih asocijacija koje veliki umjetnici koriste, kada unesemo u naš unutrašnji život, kao nekim ključićima, otvaraju se neke brave i na potpuno drugačiji način doživljavamo film”, opisao je Gajšek.
Autor Goran Gocić zahvalio je organizatorima na pozivu istakavši da je impresioniran interesovanjem barske publike. Tokom večeri odgovarao je i na pitanja posjetilaca promocije.
Otkrio je da je ovu knjigu pisao dvije godine dok je živio u Londonu, te da je kroz rad na njoj zavolio i Kusturičine filmove. Smatra da je uticaj ovog reditelja na svjetski film “enormno velik”.
“Odnos prema folkloru i tradiciji kao da se od osamdesetih godina generalno u svijetu promijenio. Tu Emir ima istaknutu ulogu. Drugo, naše shvatanje samih sebe počiva na tim velikim ljudima. Da nema Emira, ljudi vjerovatno ne bi bili svjesni da su takve mogućnosti zapravo nama na dohvat ruke. Prosto, neko treba da vas dobrim primjerom uputi na vlastite mogućnosti”, kazao je Gocić dodavši da na neki način i njegov lični primjer to potvrđuje.
“Ja sam želio da budem umjetnik, ali sam imao akutni nedostatak hrabrosti da se upustim u to. Uvijek su takve pokušaje opstruirali sredina, porodica… po prirodi stvari. Tek oko 50-te godine sam se usudio da napišem prvi roman. To je bio gigantski skok za mene. Tada sam se deklarisao kao umjetnik. Vjerovatno mi je podsvjesno pomoglo što sam pisao o velikim umjetnicima. Mogućnosti koje su ljudima na raspolaganju – možda periodično neko treba da nas podsjeti na to”, zaključio je Gocić.
Goran Gocić (1962, Užice) je novinar, urednik, filmski autor, prevodilac i pisac čije je radove objavilo ili emitovalo tridesetak medijskih kuća na jedanaest jezika, između ostalih dnevnici Borba, Politika i Dnevni telegraf; TV stanice RTS i Channel 4; filmski magazini Ekran, Sight & Sound i International Film Guide. Tokom rata za jugoslovensko nasljeđe imao je više od trideset nastupa na globalnim televizijskim stanicama (BBC World, News 24 itd) kao politički komentator, ali je specijalizovan za pitanja kulture o kojoj kontinuirano objavljuje tekstove od 1987. godine. Gocić je diplomirao engleski jezik i književnost (Filološki fakultet u Beogradu, 1991), a magistrirao medije i komunikacije (Londonska škola ekonomije i političkih nauka, 1999). Napisao je eseje u petnaestak zbornika o masovnim medijima (kao što su Degradirana moć: Mediji i kosovska kriza, 2000, i Zabava ili umetnost: Nedoumice oko autorskog filma, 2008). Knjige: Endi Vorhol i strategije popa (studija, 1997/2012), Emir Kusturica: Kult margine (studija, 2001/2006/2012), Želimir Žilnik: Iznad crvene prašine (studija, 2003, koautor), Tai (roman, 2013/2014). Dugometražni dokumentarni filmovi: Prokleti stranci (reporter/snimatelj, 2000), Balkanski dnevnik: Bugarska (scenarista/reditelj/snimatelj, 2010). Dobitnik je dve Borbine nagrade za esej o društvu (1996 i 1997), nagrade Dušan Stojanović za publikaciju iz oblasti filmologije (2002/2003) i nagrade „Miloš Crnjanski“ za prvu knjigu u žanru u kojem se okušao ovaj autor, kao i Ninove nagrade za roman godine “Tai” (2013).
