U emisiji NVO “Impulsi” gostovala je Branka Ćalasan, psihološkinja iz NVO Portret. Povod je program za darovitu djecu u našoj lokalnoj zajednici koji sprovode u saradnji sa školama, uz podršku Ministarstva prosvjete. Projekat se zove „Osnivanje centra za darovite ASKA“.
RB/BI: Ime projekta podsjeća na Andrićevu priču „Aska i vuk“, o ovčici koja plesom pokušava da se spasi od vuka.
Ćalasan: Naziv ima korijen prioritetno u Andrićevoj naraciji i suština ovog projekta jeste da potvrdi istinu da je moć darovitosti u jednom biću, umjetnosti i ljepote, koje može biti i slabije u odnosu na svog protivnika (pojedinca ili čitave sisteme) pobjednik u borbi za život (egzistenciju). Na osnovu rada sa porodicama i djecom, došli smo do zaključka da su u doba virusa Covid-19, naročito zanemarena darovita djeca. Posvetili smo im ovaj projekat, a dobili smo podršku u okviru konkursa „Darovit/a sam, podrži me“ Ministarstva prosvjete Crne Gore. Ideja je inicijalno nastala 2016. godine i od tada čekamo priliku za realizaciju. Radeći u američkoj školi vodila sam program vannastavnih aktivnosti (After – School Activities), zvali smo ih “ASCA” i djeci sam govorila o sudbini Andrićeve Aske, a maštala o tome da naše škole razviju sličnu praksu. Tako da se višestruko radujemo zbog osnivanja Centra za darovite ASKA, koji će podržati darovitu djecu u našoj lokalnoj zajednici, u saradnji sa svim osnovnim školama.
RB/BI: Darovita djeca je dosta širok pojam. Možete li nam pojasniti ko sve može biti u okviru vaše škole?
Ćalasan: Svaka škola, u okviru svog programa, koji je istovremeno dio programa Ministarstva prosvjete, ima timove za rad sa darovitom djecom i evidenciju darovite djece. Instrumenti za odabir i prepoznavanje su utvrđeni na državnom nivou i svaka škola ga primjenjuje, tako da je ovaj projekat svrsishodna podrška postojećem sistemu obrazovanja.
Održaćemo i dva predavanja u vezi sa tim ko su darovita djeca i kako kreirati adekvatno okruženje za njihov zdrav razvoj. Ono što je najčešća asocijacija, jeste da su to kreativna djeca koja crtaju ili nešto stvaraju, a zapravo mnogo je kompleksnije. Dolazeći u ovu emisiju, nekako su mi kroz glavu proletjeli stihovi Vita Nikolića „Svi cvjetovi ostaće bez glava da bi bili sa travom u skladu“. To je po meni, kao nekom ko se bavi ovim fenomenom, da ga tako nazovem, jedan od najboljih prikaza ili ilustracija ko su daroviti ljudi i darovita djeca i kako ih sistem tretira. Pored kreativnih, mogu da posjeduju i matematičko naučne sposobnosti, jezičke, tehničke, tehnološke… Kad su darovita djeca u pitanju nije riječ samo o vrsti inteligencije ili vrsti aktivnosti koju oni ispoljavaju, već čitav niz drugih osobina koje ih čine takvima kakvi jesu. Jedna od osobina koja je nama najvažnija za ovaj projekat jeste ranjivost. Bez obzira što mi imamo super odlične đake, kako najčešće darovita djeca i jesu, imamo i djecu koja ne postižu rezultate u skladu sa kapacitetima koje posjeduju. Kroz psihoterapijsku praksu NVO „Portret“ srećemo se sa takvom odraslom djecom, koja su nekad bila darovita. Citiraću jednog klijenta koji je rekao: „Vidio sam da to što sam odličan đak, što volim da čitam, crtam, slušam klasičnu muziku ne radi posao, već da pesnica radi posao. I tako sam otišao zlim putem”. To su darovita djeca – nekad nestašna, agresivna djeca. Iza agresije se obično krije tuga iz razloga što njihovi potencijali nisu dobili prostor da budu ispunjeni. Dakle, to nam nisu samo oni najbolji učenici koje obično tako tretiramo.
RB/BI: Na određeni način, vaš projekat ima, da tako kažem, i preventivno terapeutsko dejstvo.
Ćalasan: Glavni cilj našeg projekta je da razvijemo psihološku otpornost kod darovite djece. Negdje bi bio cilj i državnog sistema da razvija otpornost kod svojih državljana, građana i građanki. Naša ideja je da krenemo od te, u ovom trenutku, po nama i na osnovu rada i istraživanja u okviru NVO „Portret“, najranjivije populacije, da razvijemo psihološku otpornost na način što ćemo stvoriti uslove gdje će ta djeca moći da ispolje neke svoje potencijale. Kad je riječ o kontekstu, to je nešto što je spoljašnji faktor otpornosti, a radićemo i na jačanju njihovih vještina, na unutrašnjim faktorima, kroz program koji imamo. Imamo više aktivnosti, a zaista mi je čast da smo uspjeli da okupimo jedan sjajan tim, sa ljudima od integriteta i iz dugogodišnjih praksi rada sa djecom i mladima.
Dio tima je Vesna Vujošević Labović, glumica i master dramskih umjetnosti, vodiće radionice javnog nastupa. Zašto takve radionice? Djeca koja za dominantnu karakteristiku imaju introvertnost, stidljiva su, bore se sa različitim strahovima i tremom, imaće priliku da budu osnažena kroz vježbe scenskog nastupa, različite tjelesne i govorne vježbe, kroz radionice koje će se odvijati od 15. septembra do kraja decembra. Druga aktivnost je “Mala škola filozofije” ili “Vježbaonica uma”, koju vodi profesorica filozofije u Gimnaziji, Nela Dabanović. Aktivnost je namijenjena nižim razredima osnovne škole. Ideja je da od ranog uzrasta budu osnaženi za velike teme, kao što su ljubav, sloboda, razne vrijednosti, kroz jedan poseban program vježbaonice uma, sa idejom da im to pomogne u razvijanju sposobnosti razvijanja ideja, učenja, pamćenja, koncentracije, fokusiranja. Često su to djeca koja se mogu hiper fokusirati na sadržaj koji ih zanima, pa nam je namjera da proširimo njihovo polje djelovanja i interesovanja, da ih naučimo da ova znanja, koja steknu u okviru jednog polja, mogu primijeniti i u nekim drugim.
Likovne radionice vodiće Jakša Ćalasan, diplomirani grafičar i profesor likovne kulture. Kristina Stanišić, koja je završila Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu će volontirati na tom programu. Ona je članica NVO „Portret“ i jedno da tako kažem, darovito dijete, koje je u sjajnog čovjeka, izmedju ostalog, izraslo kroz aktivnosti naše NVO. To je najdragocjenija održivost i smisao cjelokupnog rada organizacije, a posebna nam je čast, da nam se ta djeca vraćaju i nude svoj angažman. Imamo još jednu aktivnost, koju će voditi psihološkinja i psihoterapeutkinja, Jovana Stugar iz Podgorice. To su psihološke radionice.
Sve ove grupe učenika biće fokus grupe psiholoških radionica i biće osnaženi za komunikaciju, rješavanje problema i motivaciju. Imamo kvalitetan set aktivnosti koje su umrežene. Saradnja sa osnovnim školama je takva da smo prvo obavili sastanke sa predstavnicima svih osnovnih škola, potom sa stručnim službama. Sad su planirani onlajn sastanci sa stručnim službama i svako korigovanje i modifikovanje odnosa i sadržaja prema darovitoj djeci od strane stručnih službi je dobro došlo.
RB/BI: Znači li to da ćete i u toku svih ovih aktivnosti sarađivati sa stručnim službama škola?
Ćalasan: Tako je. Svjesni smo da je to jedan dodatan teret za škole, ali smo projekat napisali tako, s obzirom da svaka škola ima svoju evidenciju darovite djece, da pomognemo školama da tu darovitu djecu usmjere. Nakon našeg rada, škole će dobiti izvještaje o postignućima djece, a na osnovu psiholoških radionica i o tome kakve su potrebe darovite djece. Ovaj projekat vidimo kao put da djecu učimo da je i u ovom tranzitnom i izazovnom periodu potrebno i moguće kvalitetno raditi u zajednici.
RB/BI: Ovo je prilika da nauče da život nije statičan, da se sve kreće i da u okviru toga oni mogu i treba da iskoriste svoje potencijale. Ima malo ljubomore što je ovo samo za djecu, jer mislim da većini ljudi treba nešto ovakvo, da negdje svi malo iskorigujemo svoja ponašanja, razmišljanja, da nađemo neki bolji pravac.
Ćalasan: NVO „Portret“ često ima brojne aktivnosti koje se tiču, najčešće populacije mladih. Tako da sad imamo još jedan projekat „Kofer psihoalata“, gdje smo dobili podršku od Fonda za aktivno građanstvo (FAKT). Mladi će biti podržani na način što ćemo stvoriti digitalnu platformu, koja je tek počela da živi i u procesu je kretanja prema javnosti i tu će mladi kreirati sadržaje koji se tiču mentalnog zdravlja, uz superviziju. Potom će proći kroz radionice psihološkog karaktera koje će imati tačno određenu, jasno strukturisanu tematiku. Tu ostvarujemo saradnju sa srednjim školama. Postojao je i program za žene. Za odrasle je u okviru Organizacije realizovan program „Canto hondo“ ili „Žene koje trče s vukovima“. Nadamo se da će taj rad nastaviti da živi, a Vaša ljubomora biće podsticaj da se više okrenemo odraslima. Moram da budem iskrena, djeca i mladi su više spremni da javno kažu da oni idu u neke “Portretove psihološke radionice”, pričaju o problemima i vještinama. Mi odrasli smo nekako zatvoreniji.
RB/BI: Većina ljudi to tako posmatra, kao da priznaje da im nešto fali, da nešto nije u redu, pa traže pomoć, a to je sasvim normalna stvar – željeti da se nadogradiš, da čovjek ide naprijed, nauči nešto novo, ide u korak sa vremenom, da tako kažem.
Ćalasan: To je nešto što se zove mentalna higijena. Mi, kao mentalitet, nemamo kulturu održavanja mentalne higijene, kao ni prevencije brojnih problema sa kojima se suočavamo. NVO „Portret“ postoji od 2013. Bavimo se psihološkim savjetovanjem i psihoterapijom, sarađujemo i sa drugim kolegama i za ovih deset godina, koliko će biti u februaru, mogu da kažem da su se ljudi otvorili i ka prevenciji i održavanju mentalne higijene i generalno rješavanje problema kroz stručnu pomoć. Ne bih se vratila u taj kalup da su nam predrasude jake, ali i dalje jesmo zatvoreni i potrebno je vrijeme. Mada i ove okolnosti, koje su iznenadne, nose i dobre stvari, paradoksalno, ali nas uče putevima kako da tražimo pomoć.
RB/BI: Ohrabrujuće je što ćemo u okviru vaše škole za mlade talente imati nekoliko generacija mladih ljudi koje će stvari postaviti na pravo mjesto, posmatrati ih na pravi način, izaći ohrabreni, sa odgovarajućim alatima da usavršavaju sebe, a samim tim i naše društvo.
Ćalasan: Drago mi je da ste to prepoznali. Kao što sam istakla, to je najdragocjenija održivost koju NVO „Portret“ ima – da utičemo na jednog po jednog mladog pojedinca da svoj život gradi u skladu sa sopstvenim potencijalima i u skladu sa samim sobom. Svjedočimo tome tokom deset godina postojanja, mnogo mladih ljudi je prošlo kroz aktivnosti Organizacije,brojne projekte i programe, Klub mladih volontera “Klupko”, a sad su dobile još jedan značajan format u obliku Centra za darovitu djecu. Negdje svjedočimo i ponosni smo na to ko je sve prošao kroz školu i vrijednosti NVO „Portret“, kroz “filtere realnosti” naše organizacije. Zahvalna sam svim tim mladim ljudima, jer uz njih sam istovremeno i ja rasla, kao i svi koji smo sa njima sarađivali. I dalje rastemo i učimo, tako da je to jedna trajno obnovljiva energija i jedina održivost koja se postiže posvećenim radom. Čast nam je da u okviru Centra za darovite “ASKA” imamo priliku da se bavimo djecom, tako da počinjemo još ranije da utičemo na vrijednosne sisteme i razvoj kapaciteta i njihovih potencijala, a školama budemo resurs za ostvarivanje interesa i potreba darovite djece i njihovih porodica.
