Matematika je nastavni predmet koji nas u savremenom trenutku uvodi u sve dimenzije aktuelnih zanimanja, od poslovnih u preduzećima i kompanijama, do digitalnih, gdje je njena uloga nezamjenljiva.
Gosti emisije Mozaik Radio Bara: učenik drugog razreda Andrija Drobnjak i profesorica matematike Vasilija Bulatović objasnili su nam kako se kroz igru brojki ovaj predmet uči sa lakoćom i doživljava kao umjetnost.
Na ovogodišnjoj Olimpijadi znanja, Andrija je po broju bodova osvojio treću nagradu i bio drugi na rang listi takmičara. Za sve koji ga poznaju, nagrada i nije bila veliko iznenađenje, jer je kao učesnik ovog prestižnog takmičenja medalje osvajao i u osnovnoj školi.
“Ovogodišnja nagrada je druga u nizu na Olimpijadi znanja, ali joj se jednako radujem, baš kao i drugom mjestu osvojenom 2019. godine, kada sam pohađao sedmi razred”.
“U vrijeme pandemije , osjećao sam kako me obaveza karantina usporava i brinulo me da li ću dostići nekadašnji tempo, naći adekvatnu motivaciju i ponovo se takmičiti, ali sam ove godine strah od neuspjeha ostavio po strani i odlučio da se prijavim. Uvjerio sam se kako je to bio pravi potez jer, i da nisam postigao ovakav uspjeh, takmičiti se sa vršnjacima na državnom nivou predstavlja veliku privilegiju i nezaboravno iskustvo”.
Profesorica matematike u Gimnaziji “Niko Rolović” Vasilija Bulatović istakla je kako Andriju ne krasi samo talenat , već i primjereno ponašanje i vaspitanje.
“Andrija je sjajan i svestran učenik, učenik kakvog ne može da iznjedri svaka generacija đaka. Uspjeh koji je ostvario na matematičkoj Olimpijadi je ponos za sve nas koji radimo u Gimnaziji, mene kao njegovog nastavnika i mentora, njegove porodice, pa čak i šire, čitavog Bara koji je reprezentovao na najbolji mogući način”.
“Andrija je samostalan u radu, uporan i nadasve odgovoran i vaspitan učenik. Pored redovnog gradiva koje se uči u drugom razredu Gimnazije, bilo je potrebno uraditi veliki broj drugih zadataka, jer se na takmičenju ovog nivoa rade zadaci mnogo teži od onih u redovnoj nastavi”.
“Zadaci su uglavnom iz matematičke logike, a Andriji je to jača strana”, istakla je Bulatović navodeći kako je neko jednom duhovito primijetio “da je najljepši trenutak u životu matematičara onaj kratak period od momenta kada je dokazao teoremu, do momenta kada pronađe grešku” (Sinoć sam dokazao teoremu, jutros sam pronašao grešku u dokazu, noćas sam lijepo spavao).
“Nešto slično može se reći i za Andriju. Od samo četiri dodijeljene nagrade na Olimpijadi znanja iz matematike za srednjoškolce, dvije su ostale u Podgorici, jedna je otišla za Tivat, a jednu je Andrija donio u Bar”.
Profesorica Vasilija Bulatović je govorila i o tome koliko je generacija kojoj predaje spremna da se uhvati u koštac sa matematičkim izazovima. “Tačno je da je matematika jedan od najtežih, ali po mom mišljenju i najljepših predmeta. Naime, Gimnaziju u najvećem broju slučajeva upisuju djeca koja gaje ljubav prema ovom predmetu pa su samim tim i spremni da se uhvate u koštac sa matematičkim izazovima. Smatram da djecu treba učiti da igre s brojevima doživljavaju kao umjetnost. Ukoliko tako shvate ovaj predmet, onda je lako”.
Spremnost da se prihvate matematički izazovi podrazumijevaju pripremu i vježbanje zadataka, a Andrija o tome koliko je bitna podrška nastavnika, roditelja, odricanje od slobodnog vremena, druženja. kaže:
“Olimpijada znanja jeste zahtjevna. Smatram da je takmičiti se iz matematike za nijansu drugačije u odnosu na ostale predmete. Kada kažem svojim prijateljima da je takmičenje koncipirano tako da je za izradu 4 zadatka predviđeno 3 sata, svako ostane u čudu. Međutim, kada im pokažem sadržaj zadataka, postaje jasno zašto je to tako. Priprema za ovogodišnje takmičenje bila je nalik prethodnom. Detaljno i polako sam prelazio i analizirao zadatke sa prošlogodišnjih takmičenja. Iako prate nastavni program, ti zadaci odskaču po težini pa je nekada bila potrebna jaka koncentracija i strpljenje kako bih ih savladao”.
“U tim momentima najvažnija je podrška roditelja i mentorke. S obzirom na to da je takmičenje održano 6. maja, uspijevao sam da uskladim školske obaveze sa pripremom, ali su i profesori imali razumijevanja”.
“Mama i tata su diplomirani inženjeri, privrženi prirodnim naukama pa vjerujem da sam većinski dio talenta naslijedio od njih, a interesovanje za matematiku je postalo izraženo u šestom razredu osnovne škole, kada smo započeli sa učenjem težeg gradiva. Važna karika u mojim matematičkim koracima je nastavnica Ljiljana Živković, koja je prepoznala interesovanje i usmjerila me na pravi put”.
Andrija je govorio i o tome koliko je njegov talenat institucionalno podržan. “Dobitnik sam stipendije Ministarstva prosvete za talentovane učenike koja se isplaćuje na mjesečnom nivou. Predložilo me je nastavničko vijeće Gimnazije, tako da je u tom smislu finansijska podrška obrazovnog sistema prisutna. Što se tiče edukacijske podrške, u okviru same škole, profesori znaju da procijene kada je neko zainteresovan za određenu oblast. Posebno bih izdvojio profesoricu Tršić iz biologije, koja je mnoge od nas uključila u brojne korisne ekološke projekte koji su od velikog značaja, kako na državnom, tako i na međunarodnom nivou. Upravo pod njenim mentorstvom, drugarica i ja smo napisali članak ‘Crno zlato Crne Gore’ o bušenju nafte na crnogorskom primorju, koji je pohvaljen na takmičenju mladih eko-reportera 2023. Smatram, takođe, da u našoj državi još nije osnovana institucija koja bi na pravi način njegovala simpatije mojih vršnjaka prema prirodnim naukama. Zbog toga sam odlučio da se prijavim za projekte Istraživačke stanice Petnica u Srbiji, čiji sam polaznik bio dva puta. Prvi put 2020. godine na Ljetnjoj naučnoj školi, a u aprilu prošle godine bio sam polaznik seminara hemije. Boravak u Petnici je nezaboravno iskustvo koje bih preporučio svakom ko vidi sebe u svijetu nauke, nezavisno od školskog uspjeha i osvojenih nagrada. Petnica je otvorena za sve koji su motivisani za rad u laboratoriji, nadogradnju teorijske podloge i prije svega da upozna svoje vršnjake koji dijele slična interesovanja i strasti”.
Andrija je i učesnik međunarodnog logičko-matematičkog takmičenja “Kengur bez granica” koje se od 2021. održava i u Crnoj Gori. “Posebnost ove manifestacije je u tome što više miliona djece, u zavisnosti od starosnih kategorija i razreda, u isto vrijeme rješava iste zadatke. Takmičio sam se sve tri godine, i svaki put sam se iznova uvjerio da matematiku ne čine samo šablonski zadaci, formule, zakonitosti, testovi i pismeni…Zadaci koji dolaze na Kengur takmičenju su potpuno drugačiji od nastavnog programa, zahtijevaju logičko mišljenje, brzinu i spretnost, što ga izdvaja od ostalih formata. Svake godine je sve veći odziv učenika iz mlađih razreda, ali u kategoriji srednjih škola je jako malo prijavljenih takmičara. Mislim da srednjoškolci nisu dovoljno informisani i upoznati sa takmičenjima ovog tipa i ovim putem pozivam ljubitelje matematike da se oprobaju u nečem novom”.
“Mladi predstavljaju najvažniji resurs svakog društva, koji doprinosi napretku zbog čega im treba posvetiti posebnu pažnju, jer ulažući u njih ulažemo u budućnost”, prokomentarisala je profesorica Bulatović potrebu o institucionalnoj podršci talentovanim učenicima.
“Smatram da je neophodno izraditi sistemska rješenja za pružanje pomoći talentovanim pojedincima. Kroz razne oblike stipendiranja stvorili bi se uslovi da mladi dobiju podršku od grada u kojem žive, kao i od države, kako bi znali da se mogu osloniti na tu vrstu pomoći. Takođe, uključivanjem talentovanih učenika u razne programe i Fondacije na najbolji način bi se podstaklo stvaralaštvo, naučno usavršavanje i sportski duh učenika”.
Profesoricu Bulatović kao mladog prosvjetnog radnika zamolili smo da prokomentariše kako u okviru aktuelnih događanja komentariše položaj i ulogu nastavnika, te potrebu da se vrati poljuljano dostojanstvo svih profesija, posebno prosvjetne, koja je stub ne samo obrazovanja, nego i vaspitanja cijelog društva.
“Biti prosvjetni radnik je zahtjevna ali teška profesija. Posljednjih godina dostojanstvo prosvjetnih radnika jeste poljuljano, a uloga nastavnika u društvu je izuzetno važna. Društvo, ako hoće da napreduje, mora da bude obrazovano, a za to je potreban motivisan prosvjetni radnik. Zato im treba vratiti ono što zaslužuju, a to je da ponovo budu stub društva, cijenjeni, uvažavani i poštovani”, zaključila je Bulatović.
