“bARS“ – novi segment „Barskog ljetopisa“, u potpunosti je bio posvećen stvaraocima iz našeg grada. Velika posjećenost svih programa pokazatelj je da se publika uželjela promocija i nastupa umjetnika iz Bara, ali i druženja, evociranja uspomena i prisjećanja na događaje, običaje, drage ljude i one koji više nisu sa nama.
Selektor “bARS-a”, novinar, književnik i publicista Željko Milović, imao je težak zadatak da odabere autore čija će djela uvrstiti u program, pogotovo zbog činjenice da zbog epidemije koronavirusa više od godinu nije bilo redovnih umjetničkih promotivnih aktivnosti. Odlučeno je da nove knjige predstave autori za koje je od samog objavljivanja vladalo veliko interesovanje publike.
Tako je “bARS” otpočeo promocijom treće knjige “Barskih priča” Milana Vujovića, nedjelju dana kasnije “Priče sa zapadne strane” promovisao je Savo Markoč, a narednog petka roman “Zlatana – posljednji čuvar ognjišta” predstavio je Ranko Vujačić. Omaž Zoranu Gojiću, autoru “Podrumijskih priča” koji je preminuo krajem maja ove godine, bio je posljednji program “bARS-a“, kojim je i u programskom smislu zaokružen 34.“Barski ljetopis“.
Osim književnih programa, izuzetnu pažnju Barana, ali i gostiju, privukla je izložba fotografija „Bar.Ljudi.“, koju su pripremili NVO “Mediteran multimedia“i firma “Media Pro”. Ona obuhvata 180 fotografija iz društvenog života grada pod Rumijom, od 1908. do 1990. godine.
Na atraktivnom mjestu – gradskom šetalištu kraj caffe-bara „Planet“, zbog velikog interesovanja, biće u postavci i po završetku Festivala – tačnije, do 15. avgusta.
Upitali smo naše sugrađane kako ocjenjuju novi, barski segment “Barskog ljetopisa” i šta im se posebno dopalo na izložbi “Bar.Ljudi.”.
Rajko Milić, suvlasnik caffe-bara „Planet“: „Panoi za izložbu se nalaze pored našeg kafića, pa sam tako, zbog prirode posla, upućen na posjetu još od večeri svečanog otvaranja. Svakoga dana, naročito u popodnevnim i večernjim satima, oko panoa je bilo mnogo ljudi, po mojoj procjeni barem nekoliko stotina Barana i naših gostiju je dnevno gledalo fotografije. Pošto prve dvije noći nije bilo dobrog osvjetljenja, palili su svijetla na mobilnom i proučavali ko se sve nalazi na slikama, a onda je i taj problem riješen nabavkom reflektora. Mene su najviše ‘dotakle’ fotografije iz frizerskog salona braće Krajina, jer su me vratile u djetinjstvo, ali i slike sa klupe košarkaša ‘Mornara’ s početka osamdesetih, Bobo, Đoko, Pajo i ostali… Kao kafić koji je na sredini korzoa, podržavaćemo i ubuduće sve slične aktivnosti na promovisanju barskog nasljeđa“.
Goran Pejović Gula, muzičar: “Oduševila me izložba ‘Bar.Ljudi.’, jer sam vidio mnoge stvari za koje nijesam ni znao da su postojale u našem gradu. Posebno su me fascinirale dvije fotografije, najprije ona pomorca Aca Borozana, lika iz moje pjesme. Često su mi postavljali pitanja ko je to, da li je taj čovjek uopšte i postojao? On je na fotografiji u autu baš kao da je u Havani i maše. ‘Katapult’ je tu pjesmu snimio 1989. godine, a 1990. se našla na albumu. Druga stvar koja me fascinirala, ujedno šokantno i iznenađenje, jeste fotografija od 5. avgusta 1940. godine, kada je otvoren aerodrom u Sokolani, let Bar – Beograd. Prosto ne mogu da vjerujem da je to uopšte postojalo. Pomislio sam, kako bi bilo lijepo da sad možemo tako, a ne da putujemo ovim vozovima po 14 sati. Pošto sam ja pristansko dijete, bilo mi je zanimljivo da pogledam i ostale zanimljive fotografije Pristana, ali i Starog Bara. Bio sam na otvaranju, ali kasnije i drugi put, ponovo, da natenane pogledam. Ne može odjednom sve da se vidi. Što se ‘bARS-a’ tiče, mislim da je njegovo postojanje sjajna ideja”.
Milorad Ivanović, profesionalni vojnik: „Iako je ovo dio kulturnog života Bara, ja ovu zanimljivu izložbu vidim kao dopunu turističke ponude. Prirodom posla, bio sam u mnogim gradovima gdje su priređivane slične izložbe, nekad i uz naplatu ulaznica, i uvijek je bilo veliko interesovanje za to. Posebno sam uživao u ‘morskim’, ‘mediteranskim’ slikama, naročito je upečatljiva bila ona fotografija ‘laste’, skoka u vodu, za koju sam čuo da je bila u izlogu stare fotografske radnje“.
Neven Leković, zubar: „Izložba koju su priredila moja dva školska druga, dva prijatelja, puna je optimizma. Kako reče jedan od autora, nasmijana lica (ne)poznatih Barana posmatraju nas sa skoro svih fotografija i čini mi se, indirektno govore o ljepoti života u Baru u XX vijeku. Poznati i nepoznati sportisti, akcijaši i umjetnici, bleh muzičari, pričaju romantičnu priču o Baru kojeg nažalost više nema. Možda će se, vraćajući se sebi, svojim umjetnicima, kroz ‘Barski ljetopis’ u formatu poput ‘bARSa’, Bar ‘vratiti’ na fotografije na kojima je sreća dominatna“.
Gordana Vujović, novinarka u penziji: “‘bARS’ je sjajna ideja i odlična realizacija. Svidio mi se izbor autora, potpuno je razumljivo što je za te programe vladalo veliko interesovanje, jer je to lijepa prilika da se pažnja posveti zavičajnim autorima. Nadam se da će taj segment Ljetopisa biti njegov obavezni dio narednih godina“. Izložbu sam pogledala sa drugaricama, gošćama, a želim da uživam u njoj, pa ću se bar još jednom vratiti da pogledam detaljnije”.
Neđeljko Đurović, profesor u SEUŠ: „ ‘bARS’ program, kao segment ovogodišnjeg ‘Barskog ljetopisa’, u potpu nosti je svojom pojavnošću upotpunio ovu kulturnu manifestaciju. Pokazao je da ovako značajne i utemeljene manifestacije poput našeg ‘Ljetopisa’ nemaju samo edukativnu, konzumersku ili čisto percipativnu dimenziju, već i inicijativnu kada je umjetnički angažman u pitanju. Grad koji u svom prepoznatljivom duhu nema šta da ponudi na nivou godišnjeg pregalaštva u kulturi, onda bi trebao ozbiljno da se zapita da li mu višedecenijske smotre kulturnih dešavanja išta znače i doprinose. Naravno, i sama asocijacija na ime ‘bARS’ nedvosmisleno podsjeća na sve značajnije i medijske i kulturološke aktivnosti našeg grada. Izložba fotografija koje oživljavaju sjećanja na značajne događaje tokom XX vijeka i vizuelizuju duh nekadašnjeg Bara, možda je najautentičniji i najposjećeniji aspekt ovogodišnjeg ‘Ljetopisa’. Afirmacija autentičnog urbanog stvaralaštva i njegovanje kulture sjećanja, kao i njihovo uvrštavanje u određeni kontekst sa istaknutijim kulturnim stvaraocima i projektima iz zemlje i regiona, predstavlja dobar primjer za podsticaj svih formi kreativizma”.
Magistarka violine , Dina Kukalj, predsjednica UO Kulturni centar Bar: „Drago mi je što smo imali priliku, zahvaljujući entuzijazmu autora izložbe ‘Bar. Ljudi.’, da se sačuvanim trenutkom vratimo u neke, ne znam koliko bezbrižne, ali kako možemo vidjeti sa fotografija, srećne dane iz života naših sugrađana. Izdvojila bih fotografije iz 1939, 1956. i 1974. na kojima je orkestar gradske muzike Bara. Obradovala me i zabrinula istovremeno. Postojanje novog segmenta ‘Barskog ljetopisa’ – ‘bARS-a’ – raduje me iz ugla Baranke koja misli da lokalpatriotizma nikada ne može biti previše. Zabrinjavajuće bi bilo da smo ovaj programski segment kreirali kao način da barski umjetnici nađu svoje mjesto na ovom prestižnom festivalu. Barani na svom festivalu nikada ne mogu biti gosti. Njima mjesto domaćina prirodno pripada, kako proteklih 30 godina postojanja festivala – tako i ubuduće, i to dobrog domaćina za sve umjetnike iz drugih gradova naše zemlje i iz regiona. Ako smo sa ‘bARS-om’ htjeli dodatno da osvijestimo da u gradu pod Rumijom stvara veliki broj umjetnika kojima će ‘Barski ljetopis’ uvijek biti kuća, raduje me što postoji“.
