Najvažniji praznik nekadašnje SFRJ bio je 29. novembar – Dan republike. Obilježavao se u znak sjećanja na 29. nov. 1943, kada je na Drugom zasijedanju AVNOJ-a u Jajcu donijeta odluka da se Jugoslavija izgradi na federativnom principu kao zajednica republika, a Josipu Brozu Titu dodijeli titula maršala.
Ovaj praznik slavio se skoro 60 godina, sa radošću su ga mnogi iščekivali i proslavljali, mada su posljednjih deset godina tog perioda Jugoslaviju činile samo dvije članice – Srbija i Crna Gora. Ona velika Jugoslavija ostala je za mnoge koji su u njoj živjeli simbol bratstva, jedinstva, sloge, ljubavi….
U anketi za Radio Bar i Bar Info smo pitali naše starije sugrađane kakva ih sjećanja vezuju za Jugoslaviju i zamolili da uporede svoj način života tada i sad, a mlađe da li i odakle imaju saznanja o SFRJ i njenom doživotnom predsjedniku Josipu Brozu Titu, čija je ulica nedavno, više od 50 godina od otvaranja, dobila info-tablu sa likom istorijske ličnosti kojoj je posvećena.
N.L. (64): “Gledano iz ove perspektive, u tom vremenu kad sam živjela, znalo se svemu reda… Bilo je društvo uređeno, socijalno i statusno zapošljavanje, stanovi, obrazovanje, zdravstvo, sve je bilo na nivou i sve je bilo kako treba. Bila je zemlja u razvoju, velika država u kojoj se mogao i naći posao i školovati i sve je imalo svoj red. Danas ima dosta pozitivnih, ali i negativnih stvari. Kad gledam ovo stanje, upoređujući sa prethodnim, sve više težim nečemu što je prije bilo”.
D.B. (18): “Čuo sam za Jugoslaviju, to je bila država sastavljena od današnjih šest nezavisnih republika. Josip Broz Tito je bio na čelu te države kao predsjednik. Dosta stvari vezano za Jugoslaviju sam čuo od svojih ukućana, a i u osnovnoj školi smo dosta naučili o tome”.
M.Š. (40): “Posljednji sam Titov pionir, iz priča mojih roditelja znam da je tada bilo jako lijepo i dobro vrijeme, da se jako lijepo živjelo… I novac, plate, to je sve bilo okej… Jedno mirno i lijepo vrijeme, za razliku od ovog današnjeg. Današnje i vrijeme u tadašnjoj Jugoslaviji ne može da se uporedi nikako”.
J.D. (45): “Lijepo je bilo, jako lijepo. Ljudi su se više družili i više voljeli nego danas. Velika je razlika, interes je veliki preovladao. Ljudi se više ne druže zbog druženja, nego zbog interesa… Nažalost“.
A.A. (17): “Josip Broz Tito je bio tajni agent Rusije. Kasnije je zavladao Jugoslavijom i bio jedan pošten čovjek. Pročitao sam to”.
K.I. (46): “U svakom slučaju, bolje je bilo nego danas, bolje su imali uslove za život, bolje je bilo za mlade kad završe fakultet, radili su taj posao koji treba da rade. Danas mladi idu iz naše države. Čovjek je bio sigurniji, život je bio stabilniji, sve je bolje bilo. Tada je bilo dobro, ali mislim da će opet biti bolje, nadamo se da će biti bolje”.
N.M.(43): “Bilo je super, bilo je slobode, bilo je para, bilo je svega i svačega, ali toga više nema. Ovo sad je propast i nula”.
Dž.S. (17): “Čuo sam za Jugoslaviju, znam da je to bila Savezna Federativna Republika, koja je činila savez od naših država sa Balkana i znam da je Josip Broz Tito bio njen predsjednik. Učili smo to, naravno, kroz časove istorije u osnovnoj školi… U srednjoj malo manje, ali najviše sam o tome saznao od mog đeda koji je bio član Titove vojske”.
J.V. (45): “U to vrijeme sam bila mala, ali ono čega se sjećam je da smo živjeli opušteno nekako, da nismo zaključavali vrata, da je moglo svuda da se putuje, da je sasvim drugačiji bio ambijent nego što je, recimo, danas. Mi smo tada, 29. novembra, imali određene svečanosti, pa onda i za Titov rođendan, 25. maja. To je tek bio poseban događaj, posebna sreća, radost, pjesme, igra, zabava, baš lijepo vrijeme. Taj duh stare Jugoslavije se i dalje donekle osjeća. Međutim, sasvim je drugačije, postoje određene barijere, ali trudimo se posllednjih godina da svi skupa doprinesemo tome da se te barijere uklone.
Sudeći po anketi, mladi znaju za Jugoslaviju uglavnom sa časova istorije i od roditelja, dok se stariji sa nostalgijom prisjećaju srećnog vremena provedenog u zemlji koja je rođena 29. novembra, prije 78 godina, i koje, nažalost, više nema.
Drugo zasijedanje AVNOJ-a održano je 29. i 30. novembra 1943. godine i na njemu je donijeta odluka da se Jugoslavija izgradi na federativnom principu, pod vođstvom samo jedne stranke – Komunističke partije Jugoslavije.
Odlučeno je i da se budućoj Jugoslaviji pripoje teritorije koje su na kraju Prvog svjetskog rata ostale u sastavu Italije (Istra, Zadar, Slovenačko primorje, Julijska krajina i druge), te da se formira Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije koji je imao izvjesna svojstva Vlade, a oduzeta su zakonska prava jugoslovenskoj vladi u izbjeglištvu, zabranjen je povratak u zemlju kralju Petru II Karađorđeviću, do kraja rata. Funkcija predsjednika “prve vlade” nove Jugoslavije povjerena je Titu.
Na dvogodišnjicu zasijedanja u Jajcu, 29. novembra 1945, dotadašnja Demokratska Federativna Jugoslavija preimenovana je u Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju, što znači da je monarhija i formalno oborena.
Prema tadašnjem Zakonu o državnim praznicima, proslavljao se dva neradna dana, uz svečane akademije u glavnim gradovima republika bivše države, počasne plotune, a 1964. godine ustanovljena je i nagrada AVNOJ-a.
Savezna skupština Savezne Republike Jugoslavije SRJ ukinula ga je 14. novembra 2002.
