“Zajedničko čitanje pred spavanje dragocjen je trenutak povezivanja roditelja i djeteta, ali i prilika da se kod najmlađih razvijaju mašta i ljubav prema knjizi. Iako u užurbanom ritmu života čitanje često pada u drugi plan, dovoljno je izdvojiti deset minuta dnevno za priču za laku noć”, kazala je za Radio Bar i Bar Info Jelena Čobrenović, autorka romana “Vila Dobrila i nežna Lana“, koji je ove sedmice promovisan u Narodnoj biblioteci i čitaonici “Ivo Vučković”, u okviru obilježavanja Međunarodne nedjelje djeteta.

Roman “Vila Dobrila i nežna Lana” objavio je Institut za dečju književnost iz Beograda.

„Moj treći roman je nastao tokom prošle godine, a inspiracija je bila moja kćerka Lana. Ona je jednog dana bila bolesna i tražila mi je da joj ispričam neku priču, da je na taj način utješim. Tada sam izmislila tu bajkovitu šumu iz romana sa neobičnim drvetom čija vratanca vode u vilinski svijet. Roman sam pisala mjesec dana, a objavljen je u februaru“, kazala je Čobrenović.

Ovim romanom željela je da djeci približi značaj prijateljstva i vjere u sebe.

„Lana je djevojčica koja u ovom romanu ima problem sa samopouzdanjem. Boji se da iskaže svoje mišljenje i strahuje kako će drugari da je prihvate. Kroz poznanstva sa vilama ona jača vjeru u sebe i shvata koja je vrijednost prijateljstva. Zajedništvo među vilama potom prenosi u ljudski svijet“, objašnjava Čobrenović.

Priča o vili Dobrili zamišljena je kao serijal koji će činiti sedam knjiga, budući da u vilinskom svijetu postoji sedam vila. Čobrenović već priprema drugi dio, u kojem će u središtu priče biti vila Narcisa.

Prijateljstvo, zajedništvo i prihvatanje različitosti teme su kojima se bavila i u svom prvom romanu za djecu „Neobično prijateljstvo“ koji je osvojio treće mjesto na sedmom čitalačkom maratonu izdavačke kuće „Clet“ iz Beograda.

„Taj roman govori o grupi dječaka, fudbalu, ali i zajedništvu, različitostima i toleranciji prema različitostima“, precizira Čobrenović.

Iako se pisanjem bavi dugo, prvi roman je objavila tek sa 37 godina. Kako priznaje, i sama se suočavala sa strahom od toga kako će njeno pisanje biti prihvaćeno. Ljubav prema književnosti razvila je još u ranom djetinjstvu, kada je čitala djela namijenjena različitim uzrastima.

„Veoma rano sam počela da čitam i uzimala sam knjige koje su uglavnom za stariji uzrast. Kada sam bila mala, omiljena knjiga mi je bila ‘Tom Sojer’, a kasnije ‘Zastave na kulama’. Voljela sam Pearl Buck, Dostojevskog, Dušana Baranina, istorijske romane kroz koje se prepliću porodične priče“, prisjeća se.

Jelena Čobrenović je po struci vaspitačica sa višegodišnjim iskustvom u radu u predškolskim ustanovama. Prema njenim riječima, značajan broj roditelja i danas čita djeci, a u to se kao vaspitačica svakodnevno uvjerava.

„Djeca u vrtiću traže da im se čita i vole knjige. Tu naviku bi trebalo njegovati što duže. Čini mi se da kad djeca krenu u školu, usljed obaveza, knjiga prelazi u drugi plan. Smatram da bi i lektiru trebalo osavremeniti, čitati djeci domaće, savremene autore. Nisam stekla utisak da djeca ne čitaju, naprotiv. Ima nade. Da li se djeci čita, najlakše se prepoznaje po njihovom govoru. Djeca kojoj se čita imaju daleko bogatiji vokabular“, ističe Čobrenović.

Potencira da su koristi od čitanja djeci višestruke.

„Na prvom mjestu, čitanjem se razvijaju mašta i govor kod djece. Knjiga otvara vrata raznih svjetova, ona može da bude prijatelj i utješitelj, knjiga nam donosi mnogo poruka i pouka. Savjetovala bih svim roditeljima da pred spavanje izdvoje deset minuta za priču za laku noć. To je možda i najbolje vrijeme da se roditelji i djeca ponovo povežu, nakon dugog i napornog dana. Navika čitanja priče za laku noć je veoma dragocjena za njihovo odrastanje“, zaključila je Jelena Čobrenović.