Crveni krst Crne Gore ove godine obilježava vijek i po postojanja. Značajan jubilej protekao je u znaku brojnih aktivnosti i manifestacija (započetih Tribinom na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore) tokom cijele 2025, a centralna proslava biće održana 28. novembra u Vladinom domu na Cetinju. Tada će onima koji su dali posebno značajan doprinos radu ove humanitarne organizacije biti uručeno najviše priznanje CK, a među njima, posthumno, na predlog Opštinske organizacije, biće nagrađena naša koleginica Nedeljka Cica Pavlović.

Povodom 150 godina rada Crvenog krsta u Crnoj Gori, gosti Radio Bara bili su predsjednik CKCG Mitar Vučković, generalna sekretarka Jelena Dubak i sekretarka Opštinske organizacije CK Bar, Zorica Crnčević.

Crveni krst je kroz istoriju, u najtežim vremenima rata, gladi, epidemija, elementarnih nepogoda, izbjegličkih kriza, bio nezamjenljivi činilac u pomoći i podršci stanovništvu, ispisujući najljepše stranice humanosti i čovječnosti.

„Živimo na balkanskoj vjetrometini, gdje je često dolazilo do sukoba, dovoljno je samo spomenuti Prvi i Drugi svjetski rat. Crveni krst je uvijek bio prisutan i pomagao u mjeri mogućeg. Naša organizacija je bila tu i 1979. godine kada nam se desio katastrofalni zemljotres, prvi smo priskočili u pomoć, što se od nas i očekuje, kao organizacije od posebnog društvenog značaja. Veliku ulogu je imao i devedesetih godina prošlog vijeka, kada smo imali rat u okruženju, i kada je Crna Gora primila veliki broj izbjeglica. Trebalo je sve te ljude smjestiti, obezbijediti im hranu i ljekove. U novije vrijeme, epidemije korona virusa, Crveni krst je nanovo bio prvi koji je sakupljao i distribuirao pomoć i ljekove do najudaljenijih krajeva, opet do najsiromašnijih, starih i nemoćnih”, kazao je predsjednik CKCG Mitar Vučković.

I danas, u redovnim okolnostima, često je jedina svjetla tačka u životima najsiromašnijih, starih, bolesnih, ostavljenih, kojih je danas u stresnom, dinamičnom životu, sa niskim ekonomskim standardom, nažalost sve više. Zaposleni i volonteri obilaze stare i nemoćne u napuštenim domovima, brinu o njima, organizuju druženja u svojim prostorijama, pružaju psihosocijalnu podršku, stižu i do materijalno najugroženijih, a u svemu tome, kako su istakli naši sagovornici, najveće i najljepše jesu topla riječ, osmjeh, nada i osjećaj da nisu sami i ostavljeni.

„Zato bih posebno priznanje odao geronto domaćicama koje svakodnevno obilaze veliki broj korisnika tog servisa CK. Vodimo računa i o mladima, edukujemo ih o prvoj pomoći, u kom dijelu iz godine u godinu ostvarujemo sve bolje rezultate. Cilj nam je da što veći dio populacije bude obučen za pružanje prve medicinske pomoći, dok stigne stručna, u teškim situacijama. Obučavamo i spasioce na vodi i ski stazama. Imamo veoma dobar, licencirani program i izvanredne instruktore u našem Domu solidarnosti u Sutomoru. Pomažemo invalidima, RAI populaciju, izbjeglicama, bilo ih je puno, na primjer, u novije vrijeme, iz Ukrajine. Dešavali su se zemljotresi u Turskoj, Albaniji, kada smo, takođe, reagovali, prilikom poplava u Hrvatskoj, Bosni, Srbiji. Uvijek smo prisutni u nevolji, želimo da pomognemo, ne samo u svojoj državi, već i u okruženju, gdje imamo drage prijatelje u svim nacionalnim organizacijama bivše Jugoslavije. Baštinimo dugu i prijateljsku saradnju, i u tom smislu Crveni krst daje značajan doprinos povezivanju. Naši prijatelji iz drugih nacionalnih organizacija biće prisutni na našoj svečanosti 28. novembra na Cetinju. Dakle, široka je lepeza aktivnosti CK, koji je pokazao, da uprkos teškoćama, ima kapacitete da iznese veliki teret na svojim plećima. Imamo kvalitetan kadar, svakodnevno radimo na unapređenju i naših usluga i naše volonterske mreže. Zato je potrebna podrška države, lokalnih uprava, jer uvijek može i treba bolje”, poručio je Vučković.

Generalna sekretarka, Jelena Dubak potencirala je značaj pomoći starima i usamljenima, posebno u vremenima otuđenosti i dehumanizacije.

„Danas u Crnoj Gori nemamo dovoljno ustanova – Domova za stare u koje bi bili smješteni stari i nemoćni. Oni jesu potrebni, ali najbolje i najprihvatljivije za njih, u većini slučajeva, jeste da ostanu kod svoje kuće. Mi, u Crvenom krstu se trudimo da im pružimo uslugu, donesemo namirnice, ljekove, pomognemo da odu kod ljekara, plaćamo im račune, završavamo neke administrativne poslove, jer nigdje nije ljepše nego u svojoj kući. Mnogi od njih, upravo zbog podrške zaposlenih i volontera CK ostaju što duže u svojim domovima, jer znamo da je, naglašavam, za većinu to prihvatljivije, a Dom, kao ustanova, jeste potrebna i važna, onda kada, zaista više nisu u mogućnosti da žive sami i kada je to krajnja nužda za mnoge ”, naglasila je Dubak.

Zorica Crnčević, sekretarka OO CK Bar osvrnula se na pitanje koliko je više potrebna i dragocjena misija CK upravo u ovim vremenima kada svjedočimo alijenaciji društva, destabilizaciji porodice i tradicionalnih vrijednosti.

„Crveni krst je uvijek bio potreban. On je, u stvari, nastao u velikoj izbjegličkoj krizi i u velikoj ljudskoj patnji, iz potrebe da se pomogne najranjivijima grupama – starima, bolesnima, ženama i djeci. Skoro sam pročitala na društvenoj mreži Međunarodne federacije komentar, koji govori o osnivaču CK Anri Dinanu – ‘Jedna dobra namjera postala je globalna akcija’. Ta jedna rečenica lijepo oslikava suštinu. CK je prisutan u stotinu devedeset i jednoj zemlji, i stalno podsjeća na obavezu njegovanja humanosti. Mislim da Crna Gora i njeni građani to itekako slijede i ne možemo im pripisati to da su podlegli nekoj dehumanizaciji, jer u najtežim vremenima su pokazali i pokazuju spremnost da pomognu onima koji su u nevolji. To je usađeno u naš tradicionalni moral i etiku, to je suština crnogorskog čovjeka – da podijeli kada ima, i, možda, više da onima kojima je potrebno, nego što će ostaviti za sebe. Međutim, ono što će meni lično, profesionalno, ostati žal, a možda i neće, jeste činjenica da na pravi način vrednujemo ulogu i značaj Crvenog krsta. Ponekad imam utisak da to ne činimo i da toga nismo svjesni . Imamo kratka sjećanja za sve što se dešava kroz istoriju. Dovoljno je sjetiti se zemljotresa 1979. godine. Jugoslavija je tada bila velika i stabilna zemlja, ali je značajan dio pomoći upravo stizao posredstvom CK, skladištila se u opštinskim organizacijama i tako se pomagalo ugroženom stanovništvu. Onda smo došli do devedestih godina, kada se ta velika zemlja raspala na tragičan način. Niko nije očekivao da će se to desiti i to upravo na takav način, ratom. Tada su deset posto stanovništva u Crnoj Gori činile izbjeglice. Opet je bio pogođen čovjek. Susret sa ljudskom patnjom i pričama tih ljudi, među kojima su bile izbjeglice iz Bosne, Hrvatske, prognana lica sa Kosova i Metohije, ne može se mjeriti ni sa jednom materijalnom potrebom. To su teške sudbine, jer nije lako seliti se iz stana u stan u jednom gradu, a tek da ne govorimo kako je pod prijetnjom za sopstveni i živote svojih članova porodice, napustiti svoja ognjišta, domove. Svi mi angažovani u Crvenom krstu, prošli smo kroz tu generalnu patnju koju donosi izbjeglištvo. Dobro smo se nosili sa tim, pomagali, ali ostaju ožiljci na volonterima i zaposlenima, jer nismo u tim trenucima vodili računa kako to utiče na nas, kako da ‘sameljemo’ taj stres i prevaziđemo ga. Nažalost, to se odrazilo na zdravlje kolega, neki više nisu među živima, neki su mnogo bolesni. Stres nije prisutan samo u vanrednim događajima, već i u svakodnevnom radu sa korisnicima, od kojih mnogi imaju teške i sumorne životne priče. Zato mi je žao što naši mladi volonteri, koji se, takođe, nose sa tim bremenom, nisu prepoznati kao najdragocjeniji sloj društva, jer sistem mora biti svjestan da ljudi koji nose u sebi dobročinstvo i želju da pomognu, sjutra će biti i najbolji dio našeg društva – odgovorni na poslu, humani, čiji će doprinos u izgradnji boljeg sistema biti najveći. Dakle, nije dovoljno cijenjen volonterski rad, najviše ga cijenimo mi, u Crvenom krstu. Možda ga još neko poštuje, ali se to slabo vidi i prepoznaje. Sreća je da još uvijek ima puno mladih ljudi koji žele da volontiraju, često ih u tom pravcu usmjeravaju i motivišu prosvjetni radnici, što potvrđuje da iskra humanosti i dobrote nije ugašena”, istakla je Crnčević.

Predsjednik CKCG slaže se da volonterizam, koji je osnovna baza rada CK, nije ispoštovan na pravi način.

„Ne samo da, generalno, društvo nema adekvatan odnos prema volonterima, već on izostaje i prema samoj organizaciji Crvenog krsta, osim u situacijama koje možemo nazvati vanrednim i kriznim. Kada prođe teški period, zaboravi se CG i ono što je radio. To nije samo moj utisak, već i kolega koji su dugo u ovoj organizaciji. Moramo kao društvo da imamo odgovarajući tretman ovakvih i sličnih organizacija, koje donose stabilnost, bezbjednost u vanrednim okolnostima, ali i u redovnim doprinose socijalnom miru i ostvarivanju socijalne pravde, itekako potrebne. Generalna sekretarka i ja, imali smo priliku da razgovaramo sa Kejt Forbs, predsjednicom Međunarodne federacije društva Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca (bila je velika čast i privilegija primiti u posjetu tako jednu uglednu i visoku ličnost iz svijeta humanosti) koja nam je, između ostalog, kazala da u Americi, kada čovjek bira mjesto stanovanja, jedan od glavnih opredjeljujućih momenata jeste da li na tom području postoji organizacija i kancelarija Crvenog krsta. Kod nas, nažalost, nije takav slučaj, ali vjerujemo da ćemo afirmišući sve ove aktivnosti o kojima smo govorili, doprijeti do onih koji odlučuju, kako bi CK dodijelli pravi status – ne državne ustanove i institucije, jer to nije, nego saveznika i partnera na ovim poslovima od posebnog društvenog značaja. Takođe, neophodno je našoj organizaciji opredijeliti dovoljno finansijskih sredstava za funkcionisanje, jer često smo mi nekim ljudima jedina šansa za život”, upozorio je Vučković.

Crveni krst je, navodi predsjednica OO Bar, Zorica Crnčević, pomažući organ državi u humanitarnoj oblasti, a da li ona i lokalne uprave na adekvatan način to vraćaju ovoj organizaciji?

„To je stara, prepoznatljiva definicija i to jeste tako. Stari, nemoćni, siromašni, invalidi, vrlo često nas doživljavaju kao članove porodice. Dovoljno je vidjeti koliko im radosti pruža samo jedan naš servis, a to je Klub starih koji funkcioniše u okviru naše organizacije”, istakla je Crnčević.

Jelena Dubak, generalna sekretarka CKCG, smatra da ne dobijaju dovoljnu podršku od strane države i lokalnih uprava.

„Od nas se sve očekuje i često smo kritikovani. Upravo smo na Upravnom odboru CK donijeli odluku o izmjeni Zakona, koji je dobar bio u vremenu kada je donesen, tadašnje rukovodstvo postiglo je maksimum, ali dosta stvari se promijenilo i moramo se prilagođavati tome. Mi smo zemlja koja je pred ulaskom u EU, i samo ta činjenica ukazuje da regulative moramo mijenjati, a posebno decidno definisati finansiranje lokalnih organizacija CK, jer u tom smislu imamo ozbiljnih izazova. Često upotrebljavamo pogrešnu terminologiju – ‘razumijevanje lokalnih uprava’, ne, ne možemo govoriti o razumijevanju, jer to je obaveza, moraju, dakle da finansiraju CK za sve one poslove koji su mu zakonom povjereni. Ti poslovi nisu izmišljeni, već proizilaze iz Ženevskih konvencija, koje imaju nadustavnu moć. Mnogi drugi poslovi koje radi CK definisani su zakonom, ne niti odredbom, niti odlukom, i za brojne programe iznalazi sredstva iz donacija, na osnovu projekata i iz međunarodne pomoći. Pojedine lokalne uprave se ponašaju neodgovorno, to ne poštuju, i moram reći da je prosto nevjerovatan takav odnos prema jednoj ovakvoj organizaciji koja radi sve ovo o čemu smo pričali, i koja je više puta kroz istoriju, čuvala socijalni mir u državi. Uprkos tome, od nas se očekuje da radimo na najvišem nivou, podnosimo izvještaje, koriste nas upravo kada treba promocija nekim donosiocima odluka. To više ne smijemo da prihvatamo i tolerišemo, jer nemamo mandat pred našim zaposlenima i volonterima da na takav način funkcionišemo. Zato smo krenuli u izmjene zakona kako bi došli do najboljeg modela kada je riječ o našem statusu i finansiranju. Mi jesmo organizacija ‘sui generis’, specifična i jedina takve vrste u svijetu, radimo kao NVO, što podrazumijeva nezavisnost i neutralnost, ali smo organizacija sa posebnim statusom. Nepovoljnost je to što nemamo pravo, kao druge NVO, da apliciramo za fondove podrške, jer nismo uređeni Zakonom o nevladinim organizacijama, što je još jedan od razloga za često nerazumijevanje. Sa druge strane, ponavljam, od nas se očekuje ozbiljan i kontinuiran rad, vođenje administracije, pisanje izvještaja, a budžeti su nam zanemarljivi na lokalnom nivou. Koristimo i ovaj povod, jubilej od 150 godina, da pozovemo nadležne da imaju više sluha za CK, jer ono što mi radimo služi, prvenstveno građanima, da ostvare svoja socijalna prava, kako domicilno stanovništvo, tako i ono koje pobjegne pred raznim nevoljama i ratovima iz svojih zemalja. Crna Gora će uskoro, vjerovatno, postati članica EU i ljudska prava se moraju poštovati. Mi smo tu da ih svojim kapacitetima i znanjem realizujemo. Organizacije CK u svijetu, Evropi, su u mnogo boljem položaju”, naglasila je Dubak.

Predsjednik Crvenog krsta Crne Gore Mitar Vučković je kazao da Bar nije opština koja ne poštuje zakon, već smatra da je ona primjer kako se treba odnositi i sarađivati sa OO CK.

„Zahvaljujem se ljudima u lokalnoj upravi na tome, iskazanoj volji i namjeri da još bolje sarađujemo i unapeđujemo rad opštinske organizacije, na dobrobit građana. Međutim, ima opština u Crnoj Gori u kojima smatraju da sa hiljadu ili hiljadu i po eura, mogu da završe obaveze prema CK. Pitam se, ako je potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu, prema zvaničnim podacima Monstata, 1.800 eura, kako onda možemo pomoći 50 ili 100 porodica u stanju socijalne potrebe. Zato ću na kraju poručiti ‘ budimo ljudi, jer svi smo braća’, i imajmo to u vidu, obraćam se nadležnima, kada budu formirali budžete i sarađivali sa Crvenim krstom”, zaključio je Vučković.

Sekretarka OO CK Bar, Zorica Crnčević, istakla je da imaju dobru saradnju sa lokalnom upravom, da se otvaraju potrebe za novim uslugama, pa i u unapređenju saradnje.

„Vjerujem da ćemo zajedno sa opštinom odgovoriti svemu tome, unaprijediti naš rad, baštiniti svjetle tekovine Crvenog krsta i ići jedino ispravnim putem – putem humanosti i čovjekoljublja”, kazala je Crnčević.

U svemu tome značajna je podrška medija, a Radio Bar, kako je navela generalna sekretarka CKCG, Jelena Dubak, uvijek je bio podrška organizaciji u ostvarivanju njene dragocjene i važne misije.